Tara Đukić: U svoj san uloži sebe celog!
Privatna arhiva

Tara ima 23 godine, rođena je u Subotici, gde je završila srednju školu, a poslednje četiri godine živi na relaciji Subotica-Beograd zbog fakulteta na kome je nedavno i diplomirala.


Od Tare sam saznala kakav je osećaj postići uspeh koji će biti ispraćen milionskim auditorijumom, kako je pokrenula svoj portal, ko je bio njena podrška na putu ka uspehu i koji su njeni dalji planovi za usavršavanje.


Nedavno je objavljen tvoj prvi scenario za emisiju „Srpski na srpskom” za Radio Beograd, RTS 1. Kakav je osećaj afirmisati svoje znanje na ovaj način i koliko truda je potrebno da bi se takav uspeh postigao?


Iskreno, dok sam pisala i pripremala tekstove za Radio Beograd 1, nisam bila svesna značaja i osećaja zadovoljstva koje će mi to iskustvo doneti. Tek kada sam prvi put čula svoju emisiju na radiju, shvatila sam koliko je za mene važno, divno i vredno to iskustvo.


Najveći zadatak bilo je prilagođavanje emisije edukativnog karaktera širokim masama. Cilj je da kroz kratku i zanimljivu priču objasnimo važna gramatička i pravopisna pravila govornicima srpskog jezika svih uzrasta, nivoa obrazovanja, profesije i sl. U to je trebalo uložiti najviše vremena, pažnje i truda.


Ti si osnivač i glavni urednik portala Insp. Možeš li nam nešto više reći o tom projektu, šta te je motivisalo da ga pokreneš?


Pre nego što je nastao Insp, bavila sam se web novinarstvom i mesecima sam slušala kako novine, televizija i portali „samo pružaju čitaocima sadržaj koji žele da čitaju” (što je trebao da bude izgovor i opravdanje za nakaradno i poražavajuće stanje u današnjim medijima). To me je motivisalo da pokrenem projekat koji bi pokazao da čitanost i uspeh može da ima i magazin koji ima kvalitetan, smislen sadržaj, ukoliko ima dobro osmišljen, nesvakidašnji i neobičan koncept.


Takođe, želela sam da radim za svoj, a ne za tuđi san, kao i da imam mesto na kome ću moći da se izražavam u potpunosti. Tako je nastao Insp, web magazin o umetnosti i literaturi, ljudima i njihovim osećanjima, sa potpuno atipičnim i nekonvencionalnim pristupom, sa jedinstvenim autorskim radovima i idejama, te prepoznatljivim vizuelnim izgledom. Glavna ideja i cilj magazina jeste - inspiracija.


Kakav je bio tvoj put do uspeha? Postoje li određena odricanja i poteškoće sa kojima si se susrela?


Verujem da sam tek na početku tog puta i da me mnogo izazova tek očekuje, te ne dozvoljavam sebi da ovako mlada budem obeshrabrena, umorna, da lako odustajem, da budem aljkava u poslu ili da se žalim. Od malena sam shvatila da kada neke stvari radim „po pe esu”, onako kako „treba” i kako se od mene očekuje, s jedne strane, to mi donosi slobodu da, sa druge strane, radim ono što sanjam, želim, maštam.


To je uvek iziskivalo dupli rad, dupli trud, duplo utrošeno vreme - ali je vredelo. Uvek mi je taj drugi deo puta bio motivacija za prelaženje ovog prvog, mučnijeg dela i to me guralo napred. Prvo uradi ono što moraš da bi ceo život radio ono što želiš - i nije mi žao zbog toga. Mislim da dobar balans između ta dva puta donosi određenu kompletnost.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Vodila si i radionicu „Od poezije do bloga” u okviru portala Insp. Kako je bila osmišljena radionica?


Radionica je bila osmišljena sa ciljem da oni koji pišu steknu određena znanja iz jezika i književnosti, kao i da pronađu svoj lični, prepoznatljivi stil pisanja, a onda i osnuju blog na kome će prezentovati svoje radove. Kroz različite zadatke, vežbe i igre, svaki polaznik je prvo trebao da dopre do sebe samog, da se spozna i otkrije šta je ono što ga pokreće, inspiriše i što želi da kaže.


Upoznala sam sjajne, talentovane devojke i žene, i mislim da je to bilo dragoceno iskustvo za sve nas jer smo se na tom putu međusobno nadovezivale, prožimale, upoznavale i zajedno rasle.


Dugo si pisala i za Wannabe Magazine. Kako si počela da pišeš i na koji tekst si najviše ponosna?


Oduvek sam postavljala sebi visoke ciljeve, pa sam već u gimnaziji pomislila da ne želim da gubim vreme i da treba što pre da počnem da stičem nekakvo iskustvo u oblasti koja me zanima i koju volim. Tako sam sa 17 godina počela da pišem za Wannabe Magazine, što me je zaista ispunjavalo i pružilo mi glavne osnove u pisanju za web. Pisala sam tekstove iz najrazličitijih sfera i oblasti, ali su mi najdraži oni tekstovi, tačnije kolumne, koje sam pisala iz ličnog ugla, sa potpunom slobodom, vođena osećajem, ličnim stavovima i doživljajima.


Ko je bio tvoja najveća podrška tokom puta ka uspehu?


Često ponavljam nešto što sam napisala u periodu kada je Insp. nastajao: Ljudi često neće biti tu da vam daju vetar u leđa kada budete počinjali, već samo da vas potapšu po leđima kada već budete uspeli. Ja sam sama sebi oduvek bila najveća podrška, sagovornik i kolega, iz prostog razloga - niko ne može da veruje, da vidi i da se uzda u moje ideje, vizije i ciljeve onako kako mogu ja.  Mnogi mladi ljudi toga nisu svesni i utroše mnogo vremena kriveći svoju porodicu, okruženje, državu, za svoju ličnu stagnaciju.


Sve što vam je potrebno da krenete jeste vi sami - vaš entuzijazam, ljubav prema onom što radite, nepokolebljiv trud, rad, odlučnost, ideje i istrajnost. To nosi sa sobom ogromnu odgovornost, ali i zadovoljstvo.


Koji su tvoji dalji planovi za usavršavanje i razvijanje znanja i iskustva?


Volim da, pored Insp-a, radim različite stvari i različite sadržaje, ne zbog toga što se otkrivam, već kako bih stekla što više iskustva, novih znanja i kako bih bila što bolja i stručnija u oblasti kojom se bavim. Planiram da u narednom periodu organizujem novu radionicu, da završim master studije, kao i da steknem i usavršim znanje u oblasti interneta, marketinga i elektronskog poslovanja.


Koja je tvoja poruka za one koji žele da iskažu svoje talente i sposobnosti, a možda nemaju smelosti da ih realizuju?


Ne znam da li smo se uplašili ili nemamo dovoljno snage i elana, pa sa godinama prihvatamo da je dovoljno da živimo jednim prosečnim, običnim, „mirnim” životom, čak iako smo do nedavno imali mnogo veće ambicije za sebe. To mi zvuči kao da je pred nama još deset života, pa ću ovom životu da živim ovako, u sledećem bolje, a u onom tamo najbolje.


Ne zaboravljajte na svoje najdublje želje i snove, na kriterijume i standarde koje ste sebi postavili i ne zadovoljavajte se sa manjim od toga - jer život je jedan. Kada to shvatite, neće vam biti važni ni zlonamerni komentari, ni poteškoće, ni posledice, ni prepreke, već samo ono za šta živite, što je vaša svrha postojanja i što vas čini srećnim. Realizujte ideje koje su jedinstvene i drugačije, projekte kojih nema na našim prostorima, učinite ih prepoznatljivim, napravite od njih brend i uložite u svoj san čitavog sebe.


Tekst je nastao u okviru projekta „Zvezde iz kraja”.