Promocija knjige „Ako ti jave: umro sam” u DKSG-u
DSKG

Pre svog izbora pesama, priređivač nam je dao izvanredan uvod u temu kojom se dugo bavi, pod naslovom „Smrt u srpskoj poeziji za decu i mlade: tradicija jednog tabua”.


Knjigu je likovno oblikovala Sanja Polovina, a s jednom pesmom ili više njih zastupljeni su:  Jovan Sundečić, Đorđe Rajković, Petar Despotović, J. J. Zmaj, Desanka Maksimović, Branko Ćopić, Grigor Vitez, Dušan Radović, Milovan Danojlić, Dobrica Erić, Duško Ttrifunović, Raša Popov, Miroslav Antić, Gordana Brajović, Ljubivoje Ršumović, Vladimir Andrić, Rajko Petrov Nogo, Pero Zubac, Mošo Odalović, Gradimir Stojković, Dragomir Đorđević, Pop D. Đurđev i Branko Stevanović.


Dr Vladimir Vukomanović Rastegorac (Kraljevo, 1986), asistent Metodike nastave srpskog jezika i književnosti i Metodike razvoja govora na Učiteljskom fakultetu u Beogradu, diplomirao je i doktorirao na Filološkom fakultetu. Objavio je više naučnih radova. Autor je poeme za decu Bajka o Smrti i priređivač izbora iz mlade srpske proze Pucanja. Piše pesme i književnu kritiku.

DSKG - Miroslav Mika Antić
DSKG - Miroslav Mika Antić

Rekli su o knjizi...

„Knjiga Vladimira Vukomanovića Rastegorca je zanimljiv pedagoški i književnokritički prilog tanatologiji ‒ društvenonaučnoj misli o smrti. Pisac knjige je prišao nužnoj i potrebnoj demistifikaciji smrti kod najmlađih pouzdanim izborom različitog književnog suočavanja sa vlastitom smrću i sa smrću najbližih.


Analitički odmerena piščeva uvodna studija može biti podsticajna kod promišljanjа novih pedagoških pristupa u prevazilaženju tajnovitog ćutanja odraslih o smrti pred decom”, dr Todor Kuljić, sociolog Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

DSKG - Raša Popov
DSKG - Raša Popov

„Tema smrti mi je najizazovnija tema u pogledu savjetovanja, psihoterpije i uopšteno psihologije. Vrlo česta tema u različitim književnim djelima, nezaobilzna kroz istoriju i u kategoriji egzistencijalnog straha. Ima li tema i misli koje nas više uznemiravaju od onih koje se tiču smrti? A tek kada o istom trebamo razgovarati sa djecom?


Rijetki su oni koji znaju ispravan put i prava objašnjenja. Oduševljava me kad vidim da se kolege iz drugih struka bave ovom temom i daju doprinos u skladu sa svojim znanjima. (…) Zapravo priča o smrti je priča o životu”, msr. psihilogije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Nela Marinković.


„Ako ti jave: umro sam Vladimira Vukomanovića Rastegorca jedinstvena je knjiga, ne samo na području Srbije, nego i šire regije. Riječ je izboru pjesama o smrti u srpskom pjesništvu za djecu i mlade, počevši od prve pjesničke zbirke za djecu objavljene na srpskom jeziku, autora Jovana Sundečića, pa do poezije suvremenih pjesnika poput Branka Stevanovića.


U nizu imena čije je pjesništvo uvršteno u ovu knjigu – ujedinjeno zajedničkom tematskom odrednicom čovjekove smrti kao najtragičnijeg, ujedno i najintrigantnijeg fenomena ljudskoga društva i života uopće – nalaze se imena i dobro poznatih 'klasika' poput Jovana Jovanovića Zmaja, Desanke Maksimović, Branka Ćopića, Dušana Radovića, Duška Trifunovića, Miroslava Antića, Ljubivoja Ršumovića i drugih”, Andrijana Kos Lajtman, književna kritičarka Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

DSKG - Desanka Maksimović potpisuje svoje knjige 1955.
DSKG - Desanka Maksimović potpisuje svoje knjige 1955.

„Dodatna je vrijednost Vukomanovićeve knjige i njezino uvodno poglavlje u kojem autor na vrlo detaljan i suveren, a ujedno pitak i razumljiv način, iznosi „tradiciju jednoga tabua“ – tematizira odnos prema smrti u kontekstu odgojno-obrazovnog sustava, šire znanstvene zajednice te, osobito, u kontekstu doživljavanja fenomena smrti s gledišta djeteta samoga, pri čemu uvažava rezultate relevantnih psihologijskih, filozofskih i antropoloških istraživanja”, Andrijana Kos Lajtman.

„Uvažavajući svu kopleksnost fenomena smrti, osobito s gledišta njegova približavanja mladim (dječjim) recipijentima, ovaj izbor i pripadajuća uvodna studija potvrđuju kako je i o najzahtjevnijim temama moguće/potrebno govoriti razložno i iskreno, i to u onim životnim razdobljima koja su krhka, a ujedno formativno najvažnija – u djetinjstvu i mladosti. Osim što će ponuditi dobre smjernice roditeljima i nastavnicima, Vukomanovićeva knjiga ujedno pokazuje da poezija za djecu prerasta okvire isključivo radosnih i lagodnih tema, kako se to ponekad, pogrešno, pretpostavlja”, dodaje Andrijana Kos Lajtman, književna kritičarka Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

„Besmrtna pesma” - Mika Antić

Ako ti jave: umro sam,

а bio sam ti drag,

onda će i u tebi odjednom nešto posiveti.

Na trepavicama magla.

Na usni pepeljast trag. 


Da li si uopšte nekad

mislio šta znači živeti? 


Ko sneg u toplom dlanu

U tebi detinjstvo kopni. Brige...

Zar ima briga? Tuge...

Zar ima tuga? 

Po merdevinama mašte 
u mladost hrabro se popni. 
Tamo te čeka ona lepa, alʼ lukava duga. 


I živi! Sasvim živi!

Ne grickaj kao miš dane. 
Široko žvaći vazduh.

Prestiži vetar i ptice.

Jer – najzad – sve kratko traje. 
Odjednom: nasmejani 
U ogledalu nekom dobiju zborano lice. 


Odjednom: na ponekom uglu 
vreba poneka suza. 
Nevolje na prstima stignu. 
Godine postaju sivlje. 


Odjednom svet, 
dok hodaš 
sve više ti je uzan 
I osmeh sve tiši 
I tiši 
I nekako – iskrivljen. 


Zato živi!

Alʼ sasvim! 
I ja sam živeo tako. Za pola veka samo stoleća sam obišao. Priznajem: pomalo luckast. Ponekad: naopako. 


Alʼ nikad nisam stajao.

Večno sam išao... 


Išao...


Stvarno, da li si katkada mislio šta znači umreti

I gde to nestaje čovek, šta ga to zauvek ište. 
Nemoj ići na groblja – ništa nećeš razumeti. 
Groblja su najcrnji vašar 
I ružno pozorište. 


Ti nisi za takve teatre

gde nema srca i vatre, 
teatre bez smeha i suza 
gde vlada mlitavi red, 
gde nema svađa i pesme 
I nema aplauza 
I kraj se zna unapred.

Izvor: DSKG