Jelisaveta Zorić: Vežba i trud se isplate!
Privatna arhiva

Kako si krenula da sviraš violinu i sa koliko je to bilo godina?


Krenula sam da sviram sa šest godina po uzoru na mog tatu. On je bio taj koji me je naučio prvim notama i na tome sam mu beskrajno zahvalna. Odrastala sam uz zvuke violine i prosto sam se zaljubila u njih. Kasnije sam krenula u osnovnu, pa u srednju muzičku školu i tako se to nastavilo. 


Šta te pokreće?


Pre svega ljubav. Volim to što radim i uživam u tome maksimalno. Ali takođe su tu i uspesi i javni nastupi. Kada jednom krenete da ređate uspehe to vas prosto vuče i imate sve veću želju za novim. Isto je i sa javnim nastupima, prosto ta moć kad vam se ljudi prepuste i maksimalno vam veruju je neverovatna.


Koji su tvoji najveći uspesi?


Pa rekla bih da su to su zasigurno prvo mesto na Republičkom nivou i laureat na međunarodnom.


Koliko dnevno vežbaš i koliko napora to iziskuje?


Pa u proseku tri do četiri sata. Mada pred veća takmičenja i javne nastupe to bude i više. Pa naporno svakako jeste, ali volim to, tako da mi ne pada preterano teško.

Youtube (PrintScreen)
Youtube (PrintScreen)

Šta te je sputavalo?


To je zasigurno bila trema. Trebalo mi je dosta vremena da je prebrodim. Ona naravno još uvek postoji, ne u tolikom intenzitetu, ali je prisutna. Trudim se da je pretvorim u onu pozitivnu pokretačku tremu i da je upotrebim u svoju korist.


Šta te najviše raduje?


Pa uspesi, tačnije ostvarivanje tih nekih zacrtanih ciljeva. Prosto kada vidim da se moj rad isplatio i da ljudi iz sveta muzike počinju da me cene kao vilolinistkinju.


Kakvi su ti planovi na duže, ali i na kraće staze?


Nadam se studijama u Italiji i karijeri soliste, ali to su želje i imam još vremena do toga. A što se tiče nekih bližih ‒ pa imam uskoro Republičko takmičenje, kao i učešće na danu škole Muzičke škole „Kosta Manojlović“.


Ko ti je uzor?


Rekla bih da je to Julia Fischer.


I za kraj, koju bi poruku poslala mladima?


Pre svega da veruju u sebe i ne odustaju, ali i da vežbaju i trude se, jer ništa se ne može postići bez toga.


Tekst je nastao u okviru projekta Zvezde iz kraja