Ivanu Čoloviću dodeljena književna nagrada DKSG
DKSG

Nagrada za najbolju nefikcijsku prozu u 2018, po mišljenju stručnog žirija, pripala je Ivanu Čoloviću za knjigu „Slike i prilike. Redom kojim su se ukazivale”.


„Premda je određenje nefikcijska proza relativno precizno, u praksi kritičkog čitanja njegova se primena pokazuje bitno težom, bilo stoga što u pojedinim knjigama prisutnost fikcijskih elemenata dovodi u pitanje pripadnost kategoriji u koju bi po svemu mogle spadati, bilo stoga što u drugim slučajevima, ni s obzirom na prozu, granice nisu baš tako nepropusne. Najveća je ipak poteškoća izrazita inkongruentnost različitih vrsta tekstova koje ta sintagma obuhvata: od sentimentalne dijarističke refleksije, preko ekscentričnih autopoetičkih razmatranja i radikalno subjektivne esejistike, do ilustrovanih interpretativnih krokija, s neretkim autobiografskim momentima”, naveli su članovi stručnog žirija u svom obrazloženju.

DKSG
DKSG

Oni obrazlažu svoju odluku o dodeli nagrade time što ova knjiga, kako navode, predstavlja značajan novum u bogatom opusu autora, dok istovremeno još jednom potvrđuje sve njegove brojne poznate vrline.


Bez obzira na to što je Čolović za pisanje svojih eseja pronalazio inspiraciju u delima autora, koji se kreću od anonimnih grafitera do najvećih imena istorije umetnosti, pa i svojih ličnih prijatelja i rođenog brata, on je svima pristupio jednako nepristrasno i u svima nalašao podstrek za dalekosežne uvide o kulturi i istoriji.

DKSG
DKSG

Kako navode, posredi je autor duboko svestan da samo odstojanje omogućava uvid: „Da se visoko pokazuje jedino spram niskog; da je za shvatanje našeg, dobro što više znati o stranome; da ozbiljno ne može imati smisla bez smešnog. Zatim, a u vezi je sa predmetnom problematikom, da slika nije svodiva na referencijalnu ilustraciju, baš kao ni na kontekstualnu interpretaciju, te da je upravo taj ostatak prava prilika za razmišljanje”.

„Zbog toga je, uza svu implicitnu učenost i ponekad nelagodnu tematiku, osobito pogodna da čitatelji na nju primene Čolovićevu devizu da knjige valja enžambirati.”

U najužoj konkurenciji za dobijanje nagrade, bila su i sledeća dela:

  • Sava Damjanov „Epilog”, u izdanju Službenog glasnika (Beograd); 
  • Vladimir Kopicl „Umetnost i propast – Transkulturalna naklapanja”, u izdanju Futura publikacije (Novi Sad) i
  • Laslo Vegel „Novosadski dnevnik 1991-2016”, u izdanju Akademske knjige (Novi Sad).

Poziv za dodelu uve nagrade se odnosio na dela koja na umetnički vredan način obrađuju životne ili naučne teme, te su u razmatranje uzete knjige studija koje imaju odlike umetničke proze.


Izvor: DKSG