Aleksa Bobar: Takmičenje služi da pobediš sebe!
Free images

Državno školstvo ove godine okupilo je oko 1000 mladih plivača koji su se takmičili u četiri kategorije: kraul, prsno, ledjno i delfin. Najbolji srednjoškolci u kategorijama na opštinskim i okružnim prvenstvima su se istrajno borili za titulu prvaka države, plivavši stazu dugu 100m. Neposredno pred skok u vodu se na licima takmičara mogla prepoznati trema i čvrsta rešenost da zlatnu medalju stavi u svoje vlasnistvo. Nestrpljivost da naprave zaveslaje koji će ih odvesti do prvog mesta nikog nije zaobišla. Ubrzo je svaki takmičar to prebrodio, ali je neko imao više sreće, a neko manje. 


Onaj koji je imao više sreće bio je Aleksa Bobar, sa kojim smo razgovarali o samom takmičenju, ljubavi prema plivanju i onome što ga pokreće na dalje usavršavanje u ovoj disciplini. 


Koliko dugo treniraš plivanje i da li si očekivao pobedu?


Na takmičenje sam došao kao favorit u svojoj disciplini, tako da mogu reći da sam očekivao pobedu. Plivanjem se bavim od svoje pete godine, dakle ukupno 12 i po godina.


Šta te je motivisalo da izabereš baš ovaj sport, šta je to što je posebno u njemu?


Počeo sam da se bavim plivanjem prvenstveno zbog zdravlja, kao i većina dece, ali s obzirom na to da sam bio uspešan od malih nogu, dopao mi se ovaj sport i nastavio sam da se bavim njime. Kasnije nije bilo teško motivisati se, jer sam uvek pred sebe postavljao nove ciljeve. 


Sa koliko godina si naučio da plivaš i da li si tada imao na umu da ćeš stići do prvog mesta na državnom prvenstvu?


Naučio sam da plivam sa 5 godina i naravno da nisam očekivao da ću tako daleko dogurati, ali sam se tome nadao i naporno sam trenirao kako bih stigao do uspeha.


Privatna arhiva
Privatna arhiva

 ‎O čemu si razmišljao tokom trke i da li je trema imala uticaj na tebe?


Konkretno na ovom takmičenju nisam imao tremu, jer sam imao jasan plan trke kojeg sam se držao dok sam plivao, a u vodi sam razmišljao samo o tome da na najbolji mogući način odradim sve što sam zamislio.


Šta je za tebe bitnije, pobeda nad sobom ili pobeda nad drugima?


S obzirom na to da se takmičim sa plivačima koji su ujedno moji veliki prijatelji, ne vidim pobedu nad njima kao najveću satisfakciju, već upravo tu pobedu nad sobom i to dostizanje ciljeva koje sam zacrtao sebi pre nego što je trka počela.


Ko čini tvoju podršku i koliko ti je to bitno u ostvarivanju ciljeva?


Moju podršku najpre čine porodica i trener, a nakon njih i drugari iz reprezentacije i kluba, kao i oni koji nemaju veze sa plivanjem, ali su tu za mene. Podrška drugih je svakako značajna jer je u nekim trenucima mnogo lakše prolaziti kroz različite situacije uz nekog, nego usamljen.


Da li te samopouzdanje prati tokom cele trke?


Dok god u trci ispunjavam ono što sam sa svojim trenerom isplanirao pre početka, pun sam samopouzdanja, jer znam da se na taj način približavam željenom vremenu ili plasmanu. Zbog toga je važno da svaki plivač bude maksimalno fokusiran na ono što se dešava u bazenu.


Tekst je nastao u okvru projekta „Zvezde iz kraja”.