Vanja Seničić: usmeravajte talente tokom studija

Foto: Facebook

Vanja je rođena i živi u Beogradu. Ima 21 godinu, završila je Petu beogradsku gimnaziju, a sada je treća godina smera za Novinarstvo i medijsku produkciju na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu.

Sa njom smo razgovarali o iskustvima, stavovima i razmišljanjima o studiranju na svom fakultetu i generalno studiranju u Srbiji. Govorila nam je o svojim projektima i bolje nas upoznala sa fakultetom na kome studira. Možda je na ovaj način pomogla budućim novinarima da se opredele baš za njen fakultet i smer.

Zašto si upisala baš taj fakultet i odabrala novinarski smer?

Nakon nekoliko meseci neodlučnosti, upisala sam Fakultet za medije i komunikacije, jer sam shvatila da ostali fakulteti koji odgovaraju mojim specifičnim interesovanjima ne nude toliko visok nivo interaktivnosti. Profesori se ne vode arhaičnim i standardizovanim metodama predavanja, a uvažavanje i različitost su važni koncepti za ovaj fakultet. Katedra za Novinarstvo i medijsku produkciju bila je moj izbor jer oduvek pišem, a posebno me zanima teorija medija.

11174966_10206830518870924_6920398735012633549_n.jpg
Foto: Facebook

Koliko je upisani fakultet ispunio tvoja očekivanja? Da li ti je do sada pružio i razvio znanja i sposobnosti?

Definitivno. Razvila sam znanje ne samo iz oblasti menadžmenta u medijima i novinarske stilistike, već i iz oblasti kritičkog čitanja medija i kulture, što mi trenutno zavređuje najviše pažnje. Takođe, izborni predmeti na fakultetu nude više opcija da se određena interesovanja i znanja dalje profilišu.

Do sada si svake godine bila stipendista zahvaljujući visokom proseku. Kako postižeš željene rezultate na fakultetu? Da li je teško uskladiti društveni život i obaveze koje ti nameće fakultet?

Učim. Bolonjski sistem mi ne dozvoljava da ne budem u toku sa svakodnevnim obavezama. Što se tiče usklađivanja učenja i druženja – često idu zajedno.

Smatram da je svaki fakultet priča za sebe i da ne treba nijedan nipodaštavati. Ali, uvek su postojale predsrasude prema privatnim fakultetima. Šta je to što čini tvoj fakultet jednako kvalitetnim, a šta ga izdvaja iz mase?

Mislim da je poređenje državnih i privatnih institucija na nivou kvaliteta i nivoa znanja, kulturalni problem. Sigurna sam da nepresušni izvor znanja postoji u svakoj obrazovnoj insitutuciji, za one koji znaju kako i gde da ga traže. Što se tiče konkretno mog fakulteta, kao najveći kvalitet po kome se on ističe je interdisciplinarnost. Određeni fenomen se sagledava iz više aspekata, odnosno sa stanovišta više disciplina.

Prošle godine si bila deo projekta ,,Vrteška’’ u okviru kojeg ste tvoje kolege i ti predstavili odrastanje kroz multimedijalni program koji prati prijateljstvo dva dečaka. Postoje li još neki projekti i slično u čemu si učestovavala, a da nisu u vezi sa predmetom?

Taj projekat je bio zanimljiv, jer je podrazumevao dosta ljudi i dobru organizaciju. S ozirom na to da se radilo o multimedijalnoj pozorišnoj predstavi koja je ujedno bila i ispit, ništa slično nisam radila van fakulteta. Radujem se tome da u budućnosti opet radim u pozorištu, ali za sada su mi filmovi u tom smislu daleko pristupačniji.

16900050_10206790401279205_1428029782_n.jpg
Foto: Instagram

Zbog svoje predanosti fakultetu i pozitivnom isticanju, zasluženo si preporučena od strane profesora jednoj od najvećih medijskih platformi u svetu – Vajs. Kako se osećaš povodom toga i da li se već pripremaš da postaneš deo njihovog tima?

Trenutno su u pipremi četiri dugometražna dokumentarca, čiji sam autor. Njih, u saradnji sa Vajsom priprema produkcijska kuća Samaljot iz Beograda sa kojom sarađujem. Ovo nije jedini angažman koji sam dobila zahvaljujući fakultetu, ali je svakako najuzbudljiviji. Osećam se kao da mogu da naučim svašta novo, jer sam do sad radila skoro samo producentske poslove.

Za mladu ostvarenu ličnost, pored obrazovnog i poslovnog uspeha, bitna je i svest o značaju volonterskog rada. Imaš li iskustva u volontiranju, koja su i kako su uticala na tebe?

Mislim da je volontiranje izuzetno važno, a smatram ga i najlepšim načinom učenja. Za mene su najzanimljivija volontiranja bila ona koja su se direktno ticala mojih interesovanja, dakle uglavnom na filmskim festivalima – FEST, FAF, Slobodna zona, Festival etnološkog filma... Važna su, pre svega, jer formiraju svest o neprekidnom usavršavanju i sticanju znanja, a upoznavanje divnih ljudi je gotovo neizbežan deo iskustva. Za neke i najisplativiji u svakom smislu.

1470264_10202724802070570_847173555_n.jpg
Foto: Facebook

Koji su tvoji planovi nakon završetka fakulteta? Smatraš li da možeš uspeti kao novinar u Srbiji ili se vidiš van granica naše zemlje?

Mislim da je još rano da pričam o planovima na duge staze, jer sam u roku od dve godine uspela sasvim da promenim svoj pravac razmišljanja. Štaviše, mislim da još nisam gotova sa tim i verovatno nikad neću biti. Novinarstvo je za sada moje sekundarno interesovanje, ali što se tiče profesionalne karijere u celini, ne volim da mislim o mestu njenog razvijanja. Ne isključujem nijednu opciju, dok god sam zadovoljna.

Kakav savet bi dala studentima svog fakulteta, pa i svim studentima Srbije?

Mislim da nisam merodovna da delim savete, ali mogu da govorim o iskustvu, koje je zaista pozitivno. Na osnovu iskustva, rekla bih svakome ko svoj talenat i trud želi pravilno da usmeri, da to čini dok studira i da istraži svako polje znanja iz kojeg potencijalno može da izvuče najviše zadovoljstva.