Neformalno obrazovanje u očima poslodavaca i studenata
Pixabay

Postoji formalno, neformalno i informalno obrazovanje. Na osnovnom nivou, razlikuju se po organizaciji, trajanju, sistematizovanosti, mestu i obliku održavanja nastave.

Formalno učenje se sprovodi pod nadzorom države, bilo kroz školski sistem ili obuke koje poslodavac organizuje. Postoji hijerarhija u kojoj je predavač iznad učenika i mora biti kvalifikovan po edukativnim standardima. Zahteva puno radno vreme i omogućava sticanje diploma i sertifikata različitih stepena po uspešno završenoj edukaciji.

Za razliku od formalnog učenja, neformalno obrazovanje je u potpunosti dobrovoljno, zahteva vansistemsku organizaciju; odvija se van škole u vidu obuke, nastave ili treninga. Prenos znanja je interaktivan i fokus je češće na procesu sticanja znanja nego na samom rezultatu.

Informalno učenje se prilično razlikuje od prethodna dva metoda. To su sva ona iskustva iz svakodnevnog života koja smo nesvesno stekli. Ovakva vrsta obrazovanja nije ni sistematizovana ni organizovana.

Pixabay
Pixabay

Na tržištu rada Evropske unije poslodavci cene neformalno obrazovanje. U prilog tome govore podaci sajta Eurostat, koji pokazuju da 50% državljana zemalja EU dobija posao uz pomoć sertifikata koje su stekli na stručnim kursevima.

Prema podacima Kampster platforme najtraženiji su kursevi programiranja, internet marketinga, pisanja projekata... Sa dolaskom novih tehnologija, kursevi vezani za IT sektor beleže porast zainteresovanih. Sa druge strane, za poslove koji su u vezi sa ljudskim resursima i upravom, poželjne su dobre komunikacione i prezentacione veštine koje se mogu steći na kursevima, kao što je NLP (neurolingvističko programiranje).

Pixabay
Pixabay

,,Smatram da prednost neformalnog obrazovanja sigurno postoji, jer nijedan vid znanja nije beskoristan, ali je sekundarnog tipa. Može doneti prevagu tek ako su ispunjeni ostali, dosta važniji kriterijumi, poput stručnosti u specijalizovanoj oblasti”, tvrdi Milenko, student ekonomije, i nastavlja o značaju pomenutog: ,,ogleda se u 'širini' znanja koje osoba poseduje, a koja nije lako merljiva, niti se moze uočiti u potpunosti tokom administrativne komunikacije, ali tokom neformalnih razgovora je dovoljno svega nekoliko minuta da ona izađe na videlo.


To dalje može da izrodi povezivanje među osobama, jačanje kontakata i bolje međusobno razumevanje, koje kasnije moze biti od velikog značaja. Takođe, daje i mogućnost sagledavanja problema iz različitih uglova i lakše nalaženje rešenja".

Na pitanje da li je posao njegov glavni motiv, Milenko odgovara: ,,Najčešće ne. Za neformalno obrazovanje su glavni motivi lični afiniteti, stvari koje privlače osobu, zanimaju je i bude interesovanja dovoljno da osoba ni ne oseti to kao proces klasičnog učenja, već kao proces istraživanja kako te tematike, tako i same sebe”.

Pixabay
Pixabay

Nemanja, student doktorskih studija Biološkog fakulteta,  za naš portal kaže: ,,Čini mi se da bar za sada poslodavci kod nas ne cene dovoljno veštine i znanja koja su izvan onoga što njima treba”.


Upitan da li to radi samo zbog posla, odgovara: ,,Neke stvari se rade prevashodno iz ljubavi, al' bar u mom slučaju to je ono što spada u domen mog formalnog obrazovanja. Ovo neformalno je jedan vid rezerve, tako da na to računam kao na dodatni (honorarni) posao”.

,,Za značaj neformalnog obrazovanja ću reći samoVitae, non scholae discimus (Ne učimo za školu, već za život). Što čovek više znanja ima, to je bogatiji, i nikad ne zna kad će mu koje poslužiti”, završava Nemanja.

Pixabay
Pixabay

Sa druge strane, Viktor Štrbac iz sektora za odnose sa javnošću kompanije Telekom Srbija smatra da od neformalnog obrazovanja zavisi uspeh u poslu. Za razliku od studenata, naš sagovornik tvrdi da je formalno obrazovanje sekundarno i da je 80% stvari naučeno kroz samoobrazovanje.

U pomenutoj kompaniji postoji Trening centar, zato što je, prema njihovim rečima, razvoj zaposlenih dvosmerna ulica i učitelj je onaj koji otvara vrata, a učenik taj koji ulazi. Kao najpoželjnije stavke u CV-ju navode dobru komunikaciju kao preduslov za razvijanje kvalitetnih međuljudskih odnosa, ali i menadžerske veštine, kao što su motivacija, rešavanje problema, donošenje odluka itd.

Uprkos svim navedenim prednostima neformalnog obrazovanja, važno je shvatiti da neformalno obrazovanje može zaposlenom, pored novih veština, omogućiti i novi, širi način razmišljanja (thinking outside the box); ali da još uvek nije adekvatna zamena formalnom obrazovanju, niti da bilo koja veština stečena na ovaj način nije konkurentna sa istom veštinom koja sa sobom nosi formalni sertifikat ili diplomu.