Dragana, Petar i Luka - osvojili 3. mesto

FOTO: Facebook

Niški tim činili su: Dragana Milovanović, studentkinja četvrte godine Pravnog fakulteta, Petar Pešić student master studija i Luka Anđelković koji je nedavno postao master pravnih nauka. Koliko je ovo takmičenje bilo neizvesno pokazuje podatak da ih je od plasmana u finale delilo samo 0,25 bodova.

Nakon nedavnog uspeha koji su studentkinje prava u Nišu postigle pobedom na međunarodnom takmičenju „Osudi diskriminaciju“ njihove kolege i koleginica nastavili su sa odličnim rezultatima na takmičenjima, ovoga puta, zauzevši treće mesto na Centralno-evropskom takmičenju u Varšavi. Zahvaljujući angažmanu profesora, Pravni fakultet u Nišu postao je poznat u svetu Mood Court-a, a kolege i sudije na takmičenjima, studente sa ovog fakulteta, sada gledaju sa velikim poštovanjem.

Dragana, Luka i Petar ističu rad sa svojim akademskim trenerima koji su ih vodili na takmičenje, doc. dr Darkom Dimovskim i asistendom Ivanom Ilićem, koji čine deo profesorskog tima, zahvaljujući kojima studenti prava nižu uspehe.

Za portal iSerbia, ovaj tim govori o pripremama za takmičenje, njihovim iskustvima sa takmičenja i interesovanjima. Dragana i Luka ističu želju za usavršavanjem, sticanjem iskustva i uvid u način funkcionisanja suda za ljudska prava i slobode, vežbanje javnog nastupa i takmičenje sa vršnjacima iz evropskih zemalja, dok Petar kao već veoma iskusan takmičar, dodaje i svoju želju za još jednom pobedom na evropskom nivou.

„Želja mi je bila da još jednom pobedim na evropskom nivou i pokažem da je i iz Niša moguće napraviti uspeh.”

Sa pripremama za takmičenje počeli ste u avgustu prošle godine nakon što ste dibili hipotetički slučaj na kome treba raditi. Da li su svi timovi dobili isti hipotetički slučaj i na koji način ste se pripremali za takmičenje?

Da, svi timovi su dobili indentičan hopotetički slučaj. Priprema se najviše sastojala iz istraživanja prakse Evropskog suda i diskutovanja sa ostalima u ekipi o mogućim argumentima. Te diskusije su znale dugo da traju, jer je za pravilnu pripremu bilo potrebno iscrpeti sve argumente protivne strane i naći poziciju u kojoj su naši argumenti najjači.

Šta je za vaš tim predstavljalo najveći izazov u pripremi takmičenja, a šta je vama lično ili timu u celini bilo najveće zadovoljstvo?

„Najveći izazov je što uvek težimo da budemo što bolji, jer na ovakvim takmičenjima učestvuju stvarno jako dobri timovi, gde sitnice odlučuju kada je u pitanju konačni rezultat, dok sa druge strane celokupna priprema kao i samo takmičenje predstavljaju zadovoljstvo. Ovo je bilo fenomenalno iskustvo“, prenosi nam svoje utiske Dragana, dok Petar dodaje: „Najveći izazov je bila konciznost. Morali smo da napišemo podneske na određenom broju strana, a puno toga smo imali da kažemo. Tako da smo grupisali one argumente u kojima smo bili najjači, a ostale čuvali za usmeni deo. Najveće zadovoljstvo su bile pobede na usmenom delu. To je trenutak kada shvatiš da je celokupan rad imao svrhu, jer se pokazalo da si dobro kvalifikovao slučaj i našao dobre argumente“.

ni_kistudenti_TRE_Imarija_1_3.jpg

FOTO: Facebook

Sa obzirom na to da je istovremeno svaki tim zastupao podnosioca podneska protiv države i sastavljao odgovor države, koliko je bilo teško u isto vreme zastupati obe strane i razmišljati o njihovim argumentima?

„Ovde je Petar imao najteži zadatak. On je, zajedno sa Lukom, zastupao aplikanta, a sa druge strane zajedno sa mnom predstavljao državu, mada smo svi zajedno činili tim“, kaže Dragana. Petar ističe da mu je činjenica da je zastupao obe strane pomogla na usmenom delu takmičenja, jer je najbolje poznavao argumente učesnika u sporu.

Tim Pravnog fakulteta je na takmičenje otišao zahvaljujući donaciji Benlian fondacije na čemu su joj veoma zahvalni. Takmičenje u Varšavi se sastojalo iz dva dela, pismenog i usmenog. Pismeni deo je činilo sastavljanje podnesaka aplikanta u kome se tvrdi da je došlo do povrede određenog prava iz evropske konvencije i respondentske predstavke u okviru koje se država brani. Usmeni deo je obuhvatao odbranu unapred pripremnjenih argumenata. Deo takmičenja odvijao se u advokatskoj komori Poljske dok su se polufinalne i finalne runde održavale u sudnici vrhovnog upravnog suda. Niški tim je samo 0,25 bodova delilo od ulaska u finale, pa sam ih pitala da opišu način bodovanja na takmičenju.

„Sudije na takmičenju su bili zastupnici države pred sudom u Strazburu, advokati i pravnici koji se bave ljudskim pravima u nevladinim organizacijama. Boduju se: argumentacija, način izlaganja, odgovor na pitanja sudija i kvalitet replike tima na argumentaciju druge strane“, objašnjavaju ovi mladi ljudi.

Kada je reč o najjačem utisku u vezi sa takmičenjem Luka, Dragana i Petar ističu polufinalnu rundu u kojoj su se takmičili sa timom iz Kijeva koji je kasnije osvojio ovo takmičenje i dugo većanje sudija nakon njenog završetka. Znali su da je tim protiv koga su se takmičili bio jako dobar i da će nijanse odlučiti.

Biti na takmičenju je izazovno, donekle i stresno. Da li ste imali makar malo vremena da obiđete Varšavu? Kakvi su vaši utisci o gradu?

Da, naša rutina je da prvog i zadnjeg dana, ukoliko imamo vremena, obiđemo grad u kome se takmičenje održava. Varšava ima stari deo i novi deo pun korporativnih zgrada, odlično organizovan prevoz, široke ulice, jako dobro isplaniran sistem izgradnje. Ne mogu se graditi stambene zgrade u samom centru grada, kao što se to čini u Nišu. Takođe, mesta za kulturne manifestacije i za nauku ima koliko duša ište. I svaka od tih zgrada pokazuje koliko je njima kultura, nauka i obrazovanje važno u društvu. Izdvojio bih i da smo naišli na restoran „Yugo“ u kome smo mogli da jedemo roštilj koji je vrlo sličan banjalučkom.

Na takmičenju ste se sreli sa timovima iz različitih krajeva Evrope. Da li imate neke informacije o načinu studiranja prava u drugim zemljama i možete li napraviti neko poređenje?

Na studijama u evropskim zemljama manje se uči teorija, a više se pažnje posvećuje praksi. Kod njih se Moot Court jako ceni. Između ostalog, advokatske kancelarije, tužilaštva, pravobranilaštva na tim takmičenjima traže potencijalne pripravnike, saradnike. Nešto što nije slučaj kod nas, a moglo bi vrlo lako da se uredi.

Na moje pitanje o načinu na koji bi društvo u celini, grad, privreda ili ministarstva mogla da pruže podršku mladim ljudima u njihovom obrazovanju i profesionalnom razvoju niški studenti daju zajednički odgovor.

Saglasni su da bi podrška pre svega trebalo da se ogleda u finansijskoj pomoći mladima u obrazovanju i profesionalnom razvoju, jer mnogi talentovani ljudi nemaju dovoljno materijalnih sredstava. Oni ističu i primer Nemačke koja daje sredstva za istraživačke projekte čime stvara uslove da mladi ljudi ostanu u zemlji, jer imaju materijalne podsticaje i dovoljno sredstava za rad. Takođe, ukazuju na praksu u razvijenim zemljama u kojima se zapošljavanje u državnim institucijama vrši na osnovu konkursa za šta su u našem društvu neophodne istinske promene u načinu funkcionisanja. Napominju da bi mladi ljudi koji u pravosuđu obavljaju praksu trebalo da primaju nadoknadu za to, jer je u suprotnom sam početak profesionalne karijere veoma težak.

ni_kistudenti_TRE_Imarija_1_2.jpg

FOTO: Facebook

Pravni fakultet će u martu na regionalnom takmičenju iz oblasti ljudskih prava u Tirani imati svoje predstavnike, da li se pripreme za ovo takmičenje razlikuju u odnosu na prethodno i kakva su vaša očekivanja?

Ne postoje velike razlike u pripremi izuzev činjenice da se takmičimo na srpskom jeziku. Očekivanja su, kao i uvek, velika. Nadamo se da ćemo biti uspešni. Petar i Luka imaju iskustvo sa ovog takmičenja, veruju u nas i smatraju da ćemo stići do polufinala, a da će kasnije nijense biti te koje će presuditi.

Mladi su često jedni drugima uzori. Šta biste poručili vašim vršnjacima ili tinejdžerima u Srbiji?

Moja poruka je da uvek teže ka ostvarenju svojih ciljeva i da se što više usavršavaju i rade na sebi. Jako je bitno, da kod izbora fakulteta i generalno budućeg zanimanja, slušaju sebe, odnosno da izaberu ono što oni vole, a ne nešto što im ljudi u okolini nameću. Petar citira čuvenu Gandijevu rečenicu: „Budi promena koju želiš da vidiš u svetu“, a svi zajedno poručuju da mladi treba da rade na sebi i svom znanju, jer je ono jedino što im niko ne može oduzeti.

Luka je na pripravničkom stažu u niškom sudu, a Dragana i Petar u slobodno vreme uživaju u dobrim knjigama, druženju sa prijateljima, putovanjima, a Petar ističe i svoju ljubav prema košarci i gledanju formule 1. On takođe poručuje Nišlijama da iskoriste sve prednosti dolaska niskobudžetnih kompanija u Niš i po znatno jeftinijim cenama obiđu Evropu.