60% studenata upisujemo u struke za koje nema posla!
Ana Kotur

 „Sigurna sam da većina vas zna nekog iz okruženja, možda čak i iz porodice koji su odlučili u nekom trenutku da odu u inostranstvo radi usavršavanja, studiranja ili da bi iskusili život u inostranstvu. Ono što se dešava je da se mnogi od njih ne vraćaju, smatrajući da je život tamo negde bolji, da su dobili bolje uslove i mogli više da postignu i da lagodniji život pruže svojim porodicama. Druga stvar koja se dešava je da oni koji odlaze u inostranstvo da rade, najčešće se ne bave poslovima za koje su se školovali, već da bi radili poslove za koje nisu kvalifikovani, ” rekla je i otpočela je tribinu moderatorka Jovana Tintor, a zatim i predstavila paneliste.


Panelisti su bili:

  1. Vladica Cvetković, profesor na Rudarsko-geološkom fakultetu, član Srpske akademije nauka i umetnosti i uključen je u reformisanje viosokoobrazovanog sistema u Srbiji

  2. Igor Košutić, osnivač IBA akademije koja se bavi srednjoškolskim razmenama u Americi. Igor je i sam deo školovanja proveo u Americi i Austriji i uključen je u rad sa studentima osam godina  
  3. Miloš Radosavljević, koordinator Fonda za mlade talente. Fond stipendira naše studente kako bi otišli u inostranstvo na usavršavanje.

  4. Borijan Soković, student prorektor ispred Saveza studenata Beograda. Njegovo prisustvo je ovde bilo bitno kako bi, kao neko sa studentske strane, rekao sa čime se studenti susreću kada odlaze i koje su potrebe studenata u odnosu na fakultete, profesore i kompanije da bi se ostvarili u profesionalnom smislu. 

  5. Marina Đoković, doktorant, ko-osnivač VIA Academice – kompanija za studije i stipendije u inostranstvu. Pomažu studentima da pronađu prave programe na studijama u inostranstvu.  

Na ovoj panel diskusiji izostala je premijerka Srbije Ana Brnabić, koja je bila predviđena kao šesti panelista. 


Teme su bile vezane za raščlanjivanje pojmova odliv mozgova i akademske mobilnosti, razlika između školovanja u inostranstvu i Srbiji, odnosno šta je to što studente najviše privlači da odu na studije u inostranstvo i pronalaženje mehanizma da dođemo do nekih ideja i da vidimo šta to institucije rade na tom planu da se studenti vrate nakon završenih studija ili razmene programa srednjoškolaca.

Profesor Cvetković je rekao da je naše visoko obrazovanje odgovorno za lošu situaciju, odliv mozgova i akademske mobilnosti, te da naš visokoobrazovani sistem niti podržava akadmsku mobilnosti niti otvara vrata za nju kada se ona stihijski desi. 


„Greške proizilaze iz načina finansiranja i sve dok ne promenimo način finansiranja nećemo moći da utičemo na upisnu politiku koja direktno vas mlade ostavlja sa diplomom koja ništa ne vredi. Mi imamo jednostavnu statistiku koja vrlo jasno pokazuje da 60% studenata upisujemo u struke za koje nema posla, a to proizilazi iz još lošije strukture srednjih škola”, istakao je profesor Vladica Cvetković.


Marina se, takođe, osvrnula na statističke brojke, te je rekla da je 2015. godine bilo 5 miliona studenata koji studiraju u inostranstvu i da ta brojka raste za 10% svake godine, a trend rasta pokazuje da ona neće stati.


„Erasmus Mundus i Evropska komisija uradili su jedno veliko istraživanje u poslednjih 25 godina čiji su učesnici u istraživanju bili oni koji su studirali u inostranstvu, te statistika pokazuje: da su se studije u inostranstvu za 97% studenata pokazale kao stabilizator zrelosti; 96% studenata je reklo da su se vratili sa uvećanim samopouzdanjem; 86% je reklo da je to uticalo na njihov dalji pozitivan razvoj i karijeru; 98% poslodavaca da više vole kandidate koji su studirali u inostranstvu, jer se pokazalo da pokazuju viši nivo profesionalizma”, rekla je Marina Đoković.


Iz perspektive studenata, šta studente sprečava, a šta motiviše da odu u inostranstvo pristupio je Borijan Soković rekavši:


„Ako govorimo o mobilnosti iz perspektive studenata tu postoje određene pozitivne i negativne strane. Naš sistem je jednostavno takav i ne prepoznaje mobilnost u dovoljnoj meri. Ono sa čime se često susrećemo je da student recimo dobije priliku da ode na studije u inostranstvo slušajući jedan semestar i on da bi to uradio mora da potpiše ugovor koji postpisuju i profesori falukteta koji predaju u tom semestru kako bi mu bilo priznato to što je bio i slušao tamo. Međutim, ono što se često dešava jeste da kad se student vrati iz inostranstva ti krediti mu ne budu priznati i osuđen je na to da predmete koje je propustio dok je bio na razmeni mora slušati ponovo, samim tim gubi pravo na budžet, gubi godinu, stipendiju itd. Zbog toga je motivisanost studenata jako mala u ovo trenutku.”


„Ono što je suština je da iz Srbije odlaze i tinejdžeri kupujući kartu u jednom smeru, čak i oni od 14 godina, da bi upisali prvu godinu srednje škole. Sto posto njih ostaje tamo i to je jednom rečju blago Srbije koje ona gubi iz godine u godinu. To su deca koja su odlični đaci, sa jako organizovanim vanškolskim aktivnostima, bilo sportskim ili umetničkim, koje se u školama u inostranstvu vrlo cene, vrednuju i stipendiraju. Naravno, veliku ulogu imaju i roditelji koji  donose finalnu odluku tako da i s te strane treba razmatrati ovaj ceo problem, ali njihova cela suština odlaska je priprema za pronalaženje adekvatnog univerziteta”, objasnio je Igor Košutić, osnivač IBA firme.


Miloš Radosavljević je rekao da je Fond za mlade talente ideja Vlade Republike Srbije kako bi smanjila uticaj odliva mozgova u našoj zemlji. Fond je osnovan sa dva osnovna cilja. Prvi je pružanje finansijske podrške mladima koji žele da se usavršavaju u inostranstvu, a drugi cilj je da pomaže mladima u smislu profesionalnog iskustva po završetku studija.