Sonja Jovanović: Konstantan rad na sebi stvara prilike
Privatna arhiva

Svoje interesantno obrazovno i poslovno putovanje nakon završene osnovne škole započinje u Devetoj beogradskoj gimnaziji, nastavlja na studijama japanskog jezika, da bi doktorirala na Univerzitetu „Union” iz oblasti HR menadžmenta.


Dobija zaposlenje u kompaniji Deloitte na poziciji office menadžera. Karijeru nastavlja u Dunav osiguranju kao savetnica generalnog direktora, zatim i kao HR direktor. Od 2008. godine je zadužena za HR sektor EY, kompanije koja je najpoželjniji svetski poslovac poslednjih nekoliko godina.


Šta je bilo presudno pri izboru Vašeg zanimanja?


Od najvećeg značaja je bio taj prvi susret sa HR-om u kompaniji Deloitte. Tada se nije toliko znalo o ljudskim resursima ili bar ja nisam znala šta je HR,  sve do razgovora sa koleginicom iz Amerike, koja me je upoznala sa ljudskim resursima. To me je zainteresovalo i tad je sve u stvari i počelo.


Da li postoje neke lične osobine ili profesionalne veštine koje mora da poseduje zaposleni u jednoj multinacionalnoj kompaniji?


Stalna želja za učenjem i usavršavanjem je nešto što vas, definitivno, kvalifikuje! Važno je da znate šta želite ili da bar iz nekoliko pokušaja probate da saznate čime želite da se bavite. Najgora solucija je da se bavite nečim čime morate, a ne zato što to istinski volite. 


Kad postoji ljubav prema poslu koji radiš, onda ništa nije teško. Ni da se dodatno edukujete, ni da radite na sebi, ni da ostvarujete svoje ciljeve.


Šta smatrate da je važnije pri odabiru kandidata za posao – da li je to ponašanje i mentalitet osobe ili su to njene kvalifikacije i znanja?


To mora da bude jedan paket, kako ja to volim da kažem. Sa jedne strane moraš da poseduješ neka tehnička znanja i stilove koji se, najčešće, proveravaju kroz razna testiranja. Sa druge strane, dolazi ovaj lični deo. Takođe, jako je važno da kandidat bude motivisan i upoznat sa onim šta će raditi. 


Naša kompanija ima kandidate koji su upoznati sa dobrim i lošim stranama posla i oni kod nas imaju plus jer neće doći do razočaranja. Takođe, tu dosta mogu pomoći i testovi ličnosti, ali oni se ne primenjuju u svakoj organizaciji. Razgovor, motivacija kao i ponašanja koja kandidat demonstrira tokom intervjua i način na koji odgovara na neka situaciona pitanja su vrlo važni.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Na čega studenti treba da obrate pažnju i na čega da stave fokus u toku studija ako planiraju da rade u velikim sistemima?


Najveći fokus mora da im bude to da konstantno rade na sebi i da se usavršavaju! Daću primer iz svog iskustva, koji govori da sam dobila zadatak od svog nadređenog da proučavam čejndž menadžment. Verovatno bi trebalo da se zapitam šta će meni to, ali s obzirom da radim na inovativnim projektima i da ću se, u perspektivi, baviti važnim, strateškim projektima kompanije, onda je sa tog aspekta čejndž menadžment veoma bitan.


Vraćamo se, opet, na početak i sad sam pripravnik u čejndž menadžmentu, iako imam više godina rada iza sebe. Ukoliko si spreman i ako sa oduševljenjem to prihvataš, onda je to prava stvar.  


Kako se pripremiti za razgovor za posao i kako izbeći takozvanu „vruću stolicu”?


Istraživanjem! Puno „domaćih zadataka” da se uradi! Da se pogleda kompanijin sajt, društvene mreže, da se potraži osoba koja radi u kompaniji i da se razume šta je to što je za kompaniju zaista važno. 


Nekada, neke stvari, nisu tako očigledne. S obzirom da vodim HR kurs, znam mojim studentima često da kažem: „Možda niste dobro uradili domaći zadatak!” Jer, ako dođeš na intervju i mnogo potenciraš sebe, svoja ostvarenja, svaku rečenicu počinješ sa „Ja” , onda sigurno nisi uradio domaći kako treba. Treba proučiti, razumeti i čitati između redova.


Kako komentarišete trend da u Srbiji mnoge kompanije traže radno iskustvo pre zaposlenja, a vrlo mali broj kompanija želi da ponudi studentima upravo taj prvi posao?


Praksa može da bude kompenzacija za to iskustvo koje se traži i po mom mišljenju, najbolje je krenuti, zapravo, odatle. Završili ste studije ili ste pri kraju fakulteta. Otprilike kraj treće godine je vreme kada počinjete da tražite prakse. 


Sve je to nešto što će vas oblikovati profesionalno i što će vas kasnije pripremiti za dobijanje neke pozicije. Imaćete uvek plus jer će to i vama pomoći da razumete šta želite, a još više šta ne želite da radite u životu. Prakse su za to idealna prilika.


Da li kompanija Ernst and Young sarađuje i sa srednjoškolcima ili samo sa studentima?


Radili smo prakse i takmičenja sa srednjim školama, čak smo imali i stipendiste srednjoškolce. Desi se da mlada osoba već u srednjoj školi osvesti sebe, neka taj moment kada se oseća dovoljno zrelom da zakorači u svet biznisa iskoristi maksimalno!


Koji savet biste dali mladim ljudima koji planiraju da uplove u svet biznisa?


Osim svega što sam već navela, razvijanja veština, konstantnog učenja, tu je još i stvaranje mreže. To znači da su vaše kolege sa fakulteta, drugari iz srednje škole, poznanici iz različitih branši, takođe, mladi ljudi i budući profesionalci. Povezujte se, razmenjujte iskustva, ostanite u kontaktu i nemojte da dozvolite sebi da zaboravite na neke ljude! Ne iz razloga što ćete sutra imati neke koristi od njih, već zato što su to možda vaši budući klijenti, kolege, poslovni partneri. Te konekcije mnogo znače. 


Čovek koji ima mnogo konekcija je bogat čovek! Ne treba mu mnogo da bi čuo, saznao i da bi doneo pravu odluku koja danas ili sutra može da bude vrlo važna. Ukoliko želite da se otisnete u svet preduzetništva znajte da ćete morati da živite taj posao i van radnog vremena. Biće puno odricanja, ali zašto da ne pokušate. Sanjajte svoje snove i idite za njima! Nemojte da uspavate to dete u sebi, treba se igrati i biti kreativan!