Play Servantes: Predstava posvećena smehu

Foto: Boce

Nedavno je, u okviru Antika festa, u carskoj palati Feliks Romulijana kod Zaječara i Kazankult festivala u Kladovu, održana pozorišna predstava pod nazivom „Play Servantes - Međuigra u međuigri”, u režiji Nebojše Bradića.

Pokretač Antika festa je Nebojša Bradić, čija je ideja da se bogato antičko nasleđe u Srbiji popularizuje kroz povezivanje sa savremenom umetničkom produkcijom. Godišnjica smrti Migela Servantesa je povod da peti Antika fest bude posvećen smehu. U predstavi su korišćeni fragmenti Servantesovih međuigara: „Teatar čudesa”, „O brižnoj straži” i „O pećini u Salamajki”.

Predstavljanjem savremene produkcije, u dodiru sa klasičnim delima, na arheološko-istorijskim lokalitetima, oživljava se vrednost kulturnog nasleđa i gledaocu pruža autentični doživljaj.

Neposredno pre početka izvođenja na letnjoj pozornici u Kladovu za iSerbia portal o predstavi su govorili glumci Andrija Kuzmanović i Miloš Petrović. Pored njih dvojice, u predstavi glume još i Sandra Bugarski, Lako Nikolić i Isidora Građanin.

_event_management.gif

Igrajući na sceni, kada ste se prvi put sreli sa delima Servantesa i možete li nam reći po čemu se ova predstava razlikuje od ostalih?

Andrija Kuzmanović: Moj kolega Miloš Petrović iz ove trupe i ja glumili smo Servantesa još u klasi. Igrali smo baš ove međuigre koje ćemo večeras predstaviti vašoj publici. Nismo ni tada, a ni sada, odstupali od teksta, jer bi ipak Servantesove predstave trebalo izvoditi onako onako kako su napisane.

Isto tako, pristup nam je dosta drugačiji. Mogu za sebe da kažem da nisam na prvu loptu mogao da shvatim šta je Servantes hteo da kaže. Tekstovi su sada interesantniji, jer smo sazreli u vezi sa svim u životu, a posebno u vezi sa profesijom kojom se bavimo, tako da sa ove zrelije strane mogu da kažem da mi je Servantes sada dosta zanimljiviji nego kad sam bio student - bolje ga razumem.

Servantesove „Međuigre" su nastale kao šaljiva intermeca između činova. Na koji način ih je Nebojša Bradić adaptirao i o čemu zapravo govori predstava „Play Servantes"?

Miloš Petrović: Sada sam na ovom pamfletu video da piše da su to međuigre u međuigri. Glumimo glumce koji su na sceni i pokušavaju da realizuju neki projekat, da iskoriste subvencije i novac koji bi trebalo da dobiju za taj projekat. Tako se sreću sa raznim problemima, od kojih su nekii mišljenja raznih producenata i supervizora.

Predstava, zapravo, govori o borbi između glumaca i ljudi koji su na neki način odgovorni za produkciju i koji obezbeđuju novac. Svako iz svog ugla drugačije gleda na to kako bi trebalo da izgleda predstava, i tu dolazi do sukoba mišljenja u pogledu na stvari. Glumci problem gledaju na jedan način, producenti na drugi i tu dolazi do sukoba, što gledaocima bude dosta smešno.

14212598_10154520966679413_8901031786069772241_n.jpg
Foto: Boce

Ovo je godina u kojoj se obeležava 400 godina od smrti dva velika dramska stvaralaca – Šekspira i Servantesa. Igrajući u delima oba pisaca, možete li da napravite paralelu između njih?

Andrija Kuzmanović: Pominjemo Šekspira uz Servantesa. Baš u ovom komadu, koji je adaptirao, odnosno po motivima iz raznih Servantesovih drama, napisao Nebojša Bradić na kraju se pojavljuje rečenica: „Danas sam čitao neke stvari od Šekspira i Servantesa i mogu da kažem da su pase, ali nisu toliko loši”.

Oni su vanvremenski pisci. Bez obzira na to što je prošlo toliko godina od njihove smrti, oni su naši savremenici. To je ono što je kod njih interesantno i tu je njihova najveća moć. Njih razumeju tolike generacije i oni se prenose sa kolena na koleno...

Miloš Petrović: Kad se osvrnete na to kada su pisane sve te drame i tekstovi, i na to da se igraju već toliko vekova - sve ide u prilog činjenici kakvi su to pisci, kakve su to drame i da su stvari o kojima su pisali jednostavno vanvremenske.

Gde još nastupate sa Kazankultom i gde sve publika može da vas gleda?

Miloš Petrović: Nadamo se da će, osim u Zaječaru i Kladovu, predstava biti postavljena i na neku od beogradskih scena.

14079948_10154520970519413_2633604301119338694_n.jpg
Foto: Boce

Adaptacije Nebojše Bradića, pored savremene umetničke produkcije i smeha, savremenom gledaocu nude i osvrt na vanvremene književne i ljudske vrednosti. Zato preporučujemo da pogledate predstave i okarakterišete njihov način rada.


Silvija voli crno-bele fotografije, Rejmonda Karvera i Dunav.


Pročitajte i:

Lazar Dubovac: Volim sve da radim!
Plavo pozorište poziva na Glas u akciji!
Vojin Ćetković: Nadam se uspehu serije