Pepe Muhika: živa legenda
Gonzak (PhotoPin)

Nazvan je „najsiromašnijim predsednikom na svetu“, i to nije metafora. Nakon što je bio izabran za prvog vođu Urugvaja, Pepe Muhika je nastavio da živi u skromnoj kući u polururalnoj zoni koju je delio sa psima i kokoškama. Takođe je zadržao svoj stari folksvagen, model 87. Jedan arapski šeik mu je ponudio milion dolara za njega, ali Muhika nije prihvatio.

"Nisam siromašan, ja sam trezan, laganog prtljaga, živim sa tek toliko da mi stvari ne ukradu slobodu." – Pepe Muhika

Ono što ga je učinilo tako voljenim i cenjenim političarem nije ni tako idealno. Zapravo, Pepe Muhika je morao da se suoči sa snažnim protivnicima, pre i nakon što je postao predsednik. Uprkos tome, čak i njegovi najpodmukliji kritičari prepoznaju u njemu nekoga sa vrlinom koja je veoma retka u savremenoj politici – časti. Njegov skroman način života takođe je i živi primer otpora korupciji.

Pixabay
Pixabay

Pepe Muhika – vođa koji je zaveo svojom iskrenošću

Pepe Muhika se uključio u politiku još kao veoma mlad. Došao je iz siromašne porodice, a njegov ujak je bio aktivista koji je uticao na njegovo formiranje. Počeli su dani diktature u Urugvaju i Muhika se pretvorio u jednog od osnivača gerilske grupe „Nacionalni oslobodilački pokret Tupamaros“ (Movimiento de Liberación Nacional Tupamaros). U početku je kombinovao svoj legalni posao sa tajnim otporom, a kasnije je u potpunosti prešao na ilegalnu borbu.


Zbog svoje tajne aktivnosti bio je ranjen u jednom oružanom sukobu: primio je šest metaka. Kasnije je bio zatvoren četiri puta, a dva puta je pobegao iz zatvora. Ukupno je proveo oko petnaest godina u zatvoru. Poslednjih trinaest bio je držan kao „talac“. Na ovaj način je stavljano do znanja pobunjenicima kako će vlada postupiti ako njegova organizacija bude nastavila sa oružanim sukobima.


Pepe Muhika je pomilovan amnestijom kada je vratio demokratiju u Urugvaj. Tada je započela legalna politička borba koja se ubrzo istakla zahvaljujući njegovim iskrenim stavom i otvorenim pristupom. Bio je na različitim pozicijama u vladi, a takođe je bio i kongresmen. Osvojio je predsedništvo i tada je započela njegova prava legenda.

Najpre etika, kasnije politika

Velika lekcija Pepea Muhike kao predsednika jeste to što je ponovo učinio politiku ćerkom etike. Predložio je način vladavine u kojem je svaka preduzeta mera bila opravdana ne samo objektivnim potrebama situacije već takođe i ljudskim vrednostima.


Njegov stav je oduvek bio duboko inspirativan i daleko od dvosmislenosti koju mnogi političari često pokazuju. U njegovoj zemlji govorilo se o „Pepemaniji“ i bio je upoređivan sa rok zvezdom zbog uticaja koji je imao na omladinu i druge generacije.


Za najveće divljenje bila je njegova odluka da nastavi po svome: da živi u skladu sa sobom i da bude nepokolebljiv prema osobama koje su pokušavale da idu prečicama, da pokaže da je političar osoba koja je na usluzi ljudima i kako je, da bi se steklo pravo da ih predvodi, neophodno da on brani njihove interese, na način i u skladu sa ciljevima zbog kojih su ga odabrali. Na ovaj način, političar je tu da služi, a ne da mu se služi, kako svom narodu, tako i čovečanstvu.


Nije živeo u predsedničkoj kući, ali takođe nije želeo da promeni svoj jednostavni stil života. Donirao je 90% svoje plate u dobrotvorne svrhe, jer je smatrao da sa 10% od nje može da živi mirno. Pepe Muhika se glasno suprotstavljao kulturi u kojoj se novac pretvorio u fetiš. Svojim postupcima je pokazao da se može živeti mirno i srećno bez potrebe da se poseduje velika suma novca. Takođe, dokazao je da je moguće odreći se udobnosti kako bismo bili slobodniji.

Pixabay
Pixabay

Ovaj vođa je izašao iz tradicionalnog oblika socijalizma. Njegova uprava nije se orijentisala samo ka balansiranju i poboljšavanju ekonomije, već i prema tome da se njena perspektiva proširi. Ovako glasi jedna od njegovih fraza:


„Ovde se brinemo samo za siromašne, a moramo početi da se brinemo i za nesrećne. Usamljenost velikih gradova, biti usamljen u sredini, u gomili, zbog čega? Dobro, zbog niza drugih stvari. Ali politika se time ne bavi.“


Priča se da je jedan momak išao „preko palca“ ili „autostopa“ u jednu oblast na jugu Urugvaja. Zaustavio se jedan auto da ga poveze i u njemu je bio niko drugi do predsednik Urugvaja, Pepe Muhika, koji je obezbedio vožnju koja je momku trebala. U svetu sa nedostatkom pravih političkih vođa, ovaj Urugvajac došao je da pokaže da ponekad postoji svetlo na kraju tunela, ili makar da je moguće voditi časnu politiku.


Izvor: La mente es maravillosa