Jovan Stević: Veliki talenat u maloj zemlji
Privatna arhiva

O Jovanu Steviću iz Čačka govorilo se na raznim televizijama i pisalo u raznim medijima. Jedan naizgled običan momak, u teškim uslovima života čekao je svojih „pet minuta slave“ . Samo sa majkom, promenio je preko dvadeset adresa, godine provodeći u teškim uslovima, ponekad i bez hrane i vode. I pored svega toga, ovaj vedar momak uspeo je da svoju majku učini ponosnom. Svoju majku i celu Srbiju. Sa koeficijentom inteligencije od 150 i preko 30 medalja sa raznih takmičenja, Jovan je postao jedan od prepoznatljivih simbola grada Čačka.


Sa koliko godina si primetio svoje interesovanje za brojeve?


Ja sam tek sa 14 godina primetio da sam nadaren za brojeve. Moja mama, a i neki drugari, primetili su to dosta ranije.


Zašto te baš brojevi zanimaju a ne celokupna matematika?


Volim da sve što oko sebe vidim prebacim u statistički podatak sa puno numeričkih podataka. Nikada mi nije palo na pamet da, na primer, krov gledam kao trougao ili telefon kao pravougaonik. Ali neće mi biti dosadno da izbrojim crepove na krovu ili da obaram rekorde u pojedinim igricama. Takođe, ne volim obrasce, šablone, volim nepoznato.


Koliko teško podnosiš poraz ili loš rezultat na takmičenju?


Inače ne reagujem previše ni na pobedu ni na poraz (makar se trudim). Ipak, pošto sam veoma impulsivan, neretko se desi da mi jak izliv emocija ispliva na površinu.


Imaš li još neka interesovanja sem brojeva?


Engleski mi ide odlično, takođe i neki ekonomski predmeti, a i volim da putujem.


Koliko dugo živiš u Čačku?


U Čačak sam došao krajem decembra 2000. godine , sa pet i po meseci. Može se reći da u Čačku i okolini boravim gotovo celog života.




Privatna arhiva
Privatna arhiva

Šta najviše voliš u ovom gradu?


U gradu u kom živim, kao i u ostalim gradovima, najviše sam fasciniran velikim stambenim zgradama i soliterima. Inače, ništa mi drugo nije toliko interesantno (osim ako bude neka manifestacija i sl.).


Jednom prilikom si naveo da si izbrojao stepenike u svakom soliteru u Čačku. Pa koliko stepenika ima najviši?


Taj podatak je greška. Kad je trebalo da se prezentuje to u javnosti, stepenike su pomešali sa spratovima, ali za najveći soliter mislim da ima između 248 i 252 stepenika, i ima 15 spratova. Znam skoro svaku zgradu u gradu, koliko ima spratova i kad mi je dosadno, a šetam, često iznova brojim i brojim. A naročito velika poslastica mi je brojanje spratova u drugim gradovima.


Nekoliko puta do sada si objašnjavao kojim sistemom određujes tačan dan nekog datuma u prošlosti ili budućnosti. Da li bi nam objasnio kojim sistemom računaš koren iz milijarde bez digitrona?


Ja to zaista ne umem precizno objasniti (možda bi to neko mogao da shvati, ali mnogi se zbune već kod pete reči tokom mog objašnjavanja).


Na Vukajliji si poznat kao Stevčo Smetalo i tvoji posteri su veoma popularni. Otkud interesovanje za takvu vrstu sajta?


Interesovanje za postere mi je proizišlo iz humora koji su oni posedovali, pa je i meni cilj bio da zasmejem nekog. Uspeo sam, znam, i to mi je bilo mnogo drago. Nadimak mi je ovakav jer sam mislio da sve smaram i da nikom ne ogdovaram, a drugari su me najviše zvali Stevčo, otud naziv. Inače, posteri (i reakcije) su ukinuti sredinom januara ove godine (više se ne mogu niti gledati niti deliti sa tog sajta), ali se i dalje bavim povremeno čitanjem, ocenjivanjem, komentarisanjem i pisanjem definicija.


Znam da ti je želja bila učešće u Slagalici, da imaš loptu i biciklu. Da li su se tvoje želje ispunile?

U Slagalici sam učestvovao (izgubio sam 146:39, ali sam se opet prijavio), loptu i bicikl sam dobio u julu 2016. godine za rođendan.


Bliži se kraj srednje škole i odlazak na fakultet. Da li imaš neke planove i ideje šta bi radio dalje?


Kratko i jasno, verovatno ću upisati ili matematiku na PMF-u ili statistiku na Ekonomskom fakultetu. U slučaju da bude postojala mogućnost odlaska u inostranstvo, vrlo rado ću prihvatiti.