Gojko Lojpur: Razmišljajte pozitivno!

Foto: Martin Angelo

Za iSerbia portal, Gojko kaže da je njegova svakodnevica, pre bavljenja modelingom, bila dosadna, te da je tek sada dobila smisao. On čim ustane razmišlja o svojoj karijeri, a kao savet mladima u Srbiji, poručuje da bi uvek trebalo da razmišljaju pozitivno i da pokušaju da pobede strah.

Šta te je motivisalo da potražiš posao van svoje zemlje i koji je to posao bio u LA?

Negde od malih nogu sam se osećao kao da sam rođen na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. Uvek sam maštao o tome da se bavim javnim poslom. Sećam se kada sam sa mojom majkom šetao i rekao joj: „Mama, kada porastem ja bih hteo da vozim skupa kola i da živeti u velikom gradu, u velikoj kući." Naravno neke od tih stvari nisam uspeo da ostvarim, ali u svakom slučaju uvek sam bio jako ambiciozan i za mene je život u Srbiji bio težak, jer sam se osećao kao da nemam dovoljno šansi da ostvarim svoje snove. Takođe, bilo mi je jako teško da gledam kako moji prijatelji i poznanici koji imaju „veze“, a nemaju talenta postaju uspešni i poznati. Imao sam osećaj da ako nemam osobu koja će me pogurati ili jako puno para da neću uspeti da ostvarim svoje snove u Srbiji. To me je navelo da sednem u avion i odem u svet.

Kada i kako si počeo da se baviš modelingom?

Od malih nogu sam se bavio umetnošću. Išao sam na časove harmonike i solo pevanja, zatim sam igrao folklor i na kraju sam se opredelio sa modeling.

Kako bi opisao svoju svakodnevicu pre i posle bavljenja modelingom?

Iskreno, ja čim se probudim razmišljam o svojoj karijeri imam osećaj da sam opsednut svojim uspesima i karijerom. Pre bavljenja modelingom imao sam relativno dosadnu svakodnevicu, a kasnije mi je život dobio smisao. Ceo moj put u svet je dobio razlog.

_event_management.gif

Da li sve vreme radis za jednu istu agenciju ili je dolazilo do nekih promena po tom pitanju?

Kako je moja karijera napredovala tako se i broj saradnika povećavao. Samim tim su se i agencije menjale. U početku sam radio sam, onda sa jednim saradnikom, a ubrzo se taj broj povećao i tim je oformljen.

Koji je tvoj životni moto i da li imaš nešto da poručiš mladima, a pre svega studentima, koji žele neke promene u životu?

Neko sam ko je samouveren, drugačiji, imam mišljenje o svemu i ne plašim se da ga iznesem. Smatram da je za uspeh neophodno da osoba veruje u sebe, sledi svoj instikt i da nikada ne dozvoli da se uplaši. Strah je jedan od najvećih neprijatelja čoveka. Kao neko ko se ničega ne plaši, smatram da mi je to jako puno pomoglo, jer sam mogao da se skoncentrišem na pozitivne stvari. Za mene je uvek bilo važno da budem dobar čovek i da pomažem ljudima u nevolji, isto kao što je i meni puno ljudi pomoglo kada mi je to bilo potrebno.

Ana, druželjubiva i radoznala studentkinja; voli da piše, vodi intervjue, istražuje i pohađa razne edukativne kurseve.

Pročitajte i:

Anja Kovač: Ništa mi nije teško!
Milena Rašić: Trud se uvek isplati
Asmir Kolašinac: Strahom od neuspeha do snova