Film prati život vaše porodice u Kninu, odakle ste rodom, i u Austriji. Kako ste došli na ideju da snimite film na ovu temu?
Najbitniji razlog je to što ništa slično nije bilo napravljeno. A priče koje se tiču gastarbajtera u Austriji su vrlo zanimljive i mnogo govore o društvu, o lijepim i ružnim stvarima. Recimo, šta se tiče diskriminacije, koju sam ja lično kao klinac doživio.
Većina snimaka su zapravo autentični snimci iz vaše privatne arhive.
Moji roditelji su 1989. godine nabavili video-kameru, tako da smo snimali klasične home-movies. Kada sam prije nekoliko godina počeo produkciju, znao sam za taj materijal i kad sam ga iskopao, krenuo sam sa daljim snimanjem. Bez ovog materijala, vjerovatno ne bih napisao istu priču.
Film se prvi put prikazivao 2016. godine u Sarajevu na filmskom festivalu, gde ste i dobili nagradu. Možete li nam reći nešto više o tome?
U stvari je „Dolje“ doživio svoju premijeru u Aprilu 2016. godine u Lincu, u mom rodnom gradu (kojem je posvjećeno dosta mjesta u filma) na Međunarodnom Filmskom Festivalu Crossing Europe. Znači, tamo je prvi put zapažen, tako da smo pozvani na SFF gdje smo imali međunarodnu premijeru. A Sarajevski festival je strava! Šta selektorka Rada Šešić tu čini, to je prelijepo! Atmosfera i ambijent su neopisivi!
Kako je film prihvaćen od strane Austrijanaca, s obzirom da je i koautor filma Hermann Peseckas Austrijanac?
U Austriji živi stotine hiljada gastarbajtera. Najveći dio njih je iz bivše Jugoslavije i Turske. Ipak je ovo u Austriji prvi film na temu gastarbajtera iz Ex-YU u ovakvom obliku. Znači da su ljudi, tako reći, jedva čekali da se ovako nešto realizuje. Šta se tiče realizacije, imao sam veliku podršku sa strane državnih i lokalnih kulturnih institucija. Na Crossing Europe 2016. godine dobili smo Social Awareness nagradu. Na Diagonali 2017. godine, najvećem festivalu za austrijski film, dobili smo nagradu za najbolji dokumentarni film. Sve to govori o tome da je druga generacija gastarbajtera, sa svojim pričama, stigla u sredinu društva.
U filmu govorite da su vas događaji u vezi raspada Jugoslavije nagnali da studirate istoriju.
Taj rat je bio velika katastrofa. Meni je studij historije, među ostalim stvarima, vjerovatno služio kao ventil. Najviše sam se bavio historijom Drugog svjetskog rata i holokausta. Diplomirao sam sa temom „Rock between the blocks. Popularna muzika u SFRJ”.
Sami ste napisali muziku i tekst za film. Takođe i pevate. Da li je to bilo samo za potrebe filma ili nameravate da se bavite muzikom?
Ja se inače već dugo bavim muzikom. Uvijek sam pisao na njemačkim i naškim. Sad sam završio „Dolje“, pa imam nešta vremena da se opet posvijetim muzici. Upravo radim na produkciji albuma sa kolegom, Austrijancem, koji zna pesme Bajage i Crvene Jabuke napamet. Dio mojih stvari može se čuti na www.soundcloud.com/djokidjango
Kako je publika prihvatila ovaj film?
Šta da kažem, jedno su nagrade, drugo je kad publika poslje prezentacije ne prestaje da te pita o filmu, o životu gastarbajtera i kad ti da osjećaj da si nešta vrlo lijepo završio na pristojan način.
Pošto je ovo vaš prvenac, da li nameravate da se i dalje bavite dokumentarnim filmom i imate li već sada ideju kojom ćete se tematikom baviti u budućnostosti?
Ovo mi je prvi profesionalni, a prije toga sam snimio nekoliko poluprofesionalnih dokumentaraca. Zapažen je bio „Romski Bal. Sabor trubača”, u kome se govori o Guči. Trenutno pišem scenario za igrani film, ponovo su tema gastarbajteri, ponovo Austrija … vrlo zanimljiva, neočekivana i dramatična priča. Dobro, šta će autor da drugo kaže o svom filmu, nego da ga hvali. Nadam se da će publika moći uskoro da sudi o tome.
Da li ćemo moći uskoro da pogledamo vaš film ,,Dolje“ i na našim prostorima?
Sve je pripremljeno, film je preveden, samo čeka. Bio bih presretan da ga pokažemo širom Srbije. Ja sam od početka zadužen i kao producent filma što mi je dalo više slobode, naravno, ali s druge strane, moram biti iskren, treba uložiti mnogo energije u distribuciju filma, što pokraj drugih poslova i obaveza, jednostavno još nisam uspjeo. Trudim se. Možda neko ko ovo pročita ima ideju!
Nama ostaje samo da se nadamo da ćemo moći uskoro da gledamo ovaj nagrađivani film i u našim bioskopima.
