Ana Ilić: dobitnica evropske nagrade „Crni biser”
Privatna arhiva

Ana boluje od retke, teške i neizlečive bolesti - Fridrajhove ataksije. Uprkos tome što je u invalidskim kolicima, sa ozbiljnom kardiomiopatijom, životom na insulinu, skeletnim deformitetima, uspeva da svoju neverovatnu energiju usmeri prema poeziji i filozofiji. 


Imali smo prilike da je upoznamo pre pet godina, kada je za naš portal govorila o tome kako se bori sa bolešću i šta misli o položaju osoba sa invaliditetom. Od tada, diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Nišu i postala sertifikovani dizajner novih medija.


Do sada je objavila tri zbirke pesama, a njeni stihovi prevođeni su na engleski i poljski jezik. Pesma „Sanjati u burgundskom” uvrštena je u antologiju savremenog pesništva 21. veka „Snovi injem posuti”.


Anine pesme iz prve zbirke našle su se u izboru antologije „Najlepše ljubavne pesme srpskih pesnikinja”, gde je uvršteno 99 srpskih pesama kroz vekove - od monahinje Jefimije do najmlađe Ane Ilić.


Dobitnica je nekoliko nagrada, a jedna od najznačajnijih je upravo nedavno dodeljena međunarodna nagrada „Crni biser” za oblast književnost i mediji.

Ovu nagradu dodeljuje EURORDIS, glas 30 miliona ljudi pogođenih retkim bolestima i krovni savez koji predstavlja 949 organizacija pacijenata iz 73 država Evrope. Nagrada je internacionalna i mogu se kandidovati ljudi iz celog sveta.

Sa Anom smo pričali o nagradi „Crni biser”, kao i o drugim važnim temama.


Koliko ti znači ova nagrada?


Znači mi dosta, ali ovih dana vidim da i drugima znači, čak više nego meni, jer im daje nadu i inspiraciju.


Koliko ti pisanje poezije pomaže da prebrodiš svakodnevnicu?


Svaki dan mi nije isti i pisanje nema uvek istu ulogu u mom životu. Nekad je to osećanje previše jako, a nekad jednostavno preispitujem sebe kroz pesmu.


U poslednje vreme se pesnikinje naročito ističu na književnom nebu u našoj zemlji. Da li misliš da se na tom polju dešavaju neke promene u društvu?


Svakako. Uvek je bilo sjajnih pesnikinja, samo su manje isticane, jer postoji ona stigma da žene osećaju jedmodimenzionalno i razmišljaju oskudno o limitiranom broju tema. Žene pisci sve više pokazuju ne samo estetsku, nego i antropološku, i metafizičku vrednost svojih dela.


Šta misliš o tome koliko je hobi važan?


Mnogo se bolje vidi kakav je čovek po tome koji mu je hobi, nego po tome koja mu je profesija, jer je često prinuđen na neku profesiju zbog raznih okolnosti, a hobi sam bira. To je iskren izraz duše.


Međunarodni dan retkih bolesti obeležava se 28. februara. Fridrajhova ataksija je retka i neizlečiva bolest, a od nje u Srbiji boluje tek nekoliko ljudi. Najčešće napada nervni sistem i srce. Simptomi mogu biti slabost mišića, gubitak ravnoteže i koordinacije pokreta, što obolele često veže za invalidska kolica, ali i abnormalnosti pri radu srca. Fridrajhova ataksija napada jednog u 50 hiljada ljudi.


Poslednju zbirku pesama Ane Ilić možete kupiti putem njene stranice, i na taj način podržati štampanje prethodne dve zbirke.