Bojan Zdelar: Kajak je postao način mog života
Privatna arhiva

Bliži se i dan kada će preći u seniorski nivo nadmetanja. Tada će ga čekati i Olimpijada u Tokiju na kojoj će biti glavni favorit za neko od odličja. Pošto je iSerbia portal poznat po intervjuima sa talentima koji obećavaju, on je ovom prilikom pričao o tome kako je odlučio da se bavi tim sportom i kako je za kratko vreme postigao tako velike uspehe. Osvrnuo se i na svoje prvo takmičenje i pričao je o svojim uzorima, a isto tako je pričao i o svojim prioritetima za naredni period.


U poslednje dve godine si zabeležio velike uspehe na kojima bi ti mogli pozavideti i sportisti sa dužim karijerama. Zanima me kako se rodila ljubav prema kajaku?


Pre kajaka dugi niz godina sam se bavio tenisom u kojem se nisam toliko pronalazio. Uz starijeg brata i nekoliko drugova koji su mi preporučili da probam kajak, odlučio sam da odem na Savu i da se oprobam u ovom sportu. Već prvi put kada sam seo u čamac dopao mi se osećaj veslanja i tada sam shvatio da je to sport za mene. U početku je tu bilo puno prevrtanja, ali baš zbog toga mi se i stvorila želja da postanem bolji u tome, tako da mi je kajak vremenom postajao način života.


O tvojim uspesima se već uveliko priča u stručnim krugovima. Zanima me kako si to uspeo da postigneš?


Uglavnom su moji rezultati pričali za mene, a da bi se došlo do njih potrebna je velika posvećenost i predanost sportu. Rezultat ne dolazi preko noći već je produkt dugogodišnjeg rada i napornih treninga.


Sećaš li se prvog takmičenja i kakve uspomene nosiš sa njega?


To je bilo na jezeru Borkovac u Rumi, trenirao sam tek nepuna dva meseca. Ono što svakako pamtim jeste uzbuđenje i trema koju sam imao tokom takmičenja, tj. pred samu trku. Kada je trka krenula trema je nestala i samo sam želeo da stignem prvi. Tada mi to nije uspelo, ali sam zavoleo taj osećaj takmičenja i odmah poželeo da se ponovo trkam.


Da li si ikada dolazio u situaciju da odustaneš i šta te je motivisalo u nameri da nastaviš da se baviš tim sportom?


Naravno, verujem da svakome ko ima ogromnu posvećenost bilo prema sportu ili nečemu drugom dođu trenuci kada mu je dosta svega i želi da odustane. Ali ipak to su samo kratki momenti koji vrlo brzo prođu jer ja pre svega volim sport kojim se bavim i uživam u tome što radim, uz to ljudi iz mog okruženja me uvek usmere na pravi put kada je to potrebno.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Ko su tvoji sportski uzori i zbog čega?


Uzori su mi svi oni koji su najuspešniji u sportu kojim se bave, bilo u kajaku ili nečem drugom, tj. svi oni koji su svojom požrtvovanošću, trudom i verom u sebe stigli do vrha. Uglavnom su to olimpijski šampioni, ipak je to najveće sportsko dostignuće.


Zanima me do kog uzrasta možeš da se takmičiš u juniorskoj, a od kog uzrasta u seniorskoj konkurenciji?


U juniorskoj konkurenciji mogu da se takmičim do 18. godine, tako da ću u njoj nastupati i sledeće godine. Što se tiče seniora, pravo da nastupam u toj konkurenciji sam stekao prešavši u juniore, a već sam se takmičio među seniorima osvajavši medalje na domaćim takmičenjima. Na mešunarodnim takmičenjima se izdvaja i kategorija mlađih seniora gde nastupaju takmičari do 23 godine.


Pored toga što si uspešan kajakaš, karakteriše te i činjenica da si uspešan srednjoškolac sa prosekom 5. Kako uspevaš da uskladiš sve to i da li je lakše biti uspešan sportista ili odličan đak?


Teško je uskladiti vrhunski sport i zahtevnu školu, ali sa druge strane kao sportista imam dosta razumevanja od profesora, npr. kada dođem sa priprema ili takmičenja daju mi vremena da nadoknadim propušteno gradivo. Nije lako biti dobar đak, ali još teže je biti uspešan sportista, s tim što je osećaj kada dobiješ dobru ocenu neuporediv sa onim kada osvojiš zlatnu medalju.


Svaka mlađa generacija preferira izlaske, a izuzetak nije ni tvoja. Zanima me koja mesta u Sremskoj Mitrovici najčešće posećuješ?


Jeste da generacija nije izuzetak, ali sa druge strane ja jesam pošto ne izlazim često. Retke su prilike kada izađem, a tada idem gde ide i društvo tako da nemam neko omiljeno mesto u Sremskoj Mitrovici.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Čime se baviš u slobodno vreme? Šta preferiraš od knjiga, filmova, serija, muzike?


Kada imam slobodnog vremena najčešće ga iskoristim za druženje sa najbližima. Uz to volim da čitam i sportsku literaturu, takođe uživam u serijama i filmovima i serijama svih žanrova, ali su mi najdraži komedije i misterije. Što se tiče muzike, slušam stvarno raznolike pesme, mada najčešće je to rep i pop.


Vraćam se na karijeru. Koje su tvoje neostvarene želje?


Ne volim previše da pričam o svojim planovima i ciljevima, ali ove godine mi je ostao veliki žal za himnom Srbije pošto sam tu čast izgubio u fotofinišu dva puta. Na juniorskom prvenstvu Evrope od prvog mesta, zlatne medalje i himne me je delilo osam stotinki, a na juniorskom prvenstvu sveta samo tri stotinke. Mogao bih reći da mi je tu falilo malo sportske sreće, tako da se nadam da ću sledeći put imati malo više sreće.


Šta će za tebe značiti Olimpijada u Tokiju? Kakva očekivanja imaš po pitanju događaja koje će biti održano za tri godine?


Trenutno ne razmišljam previše o Olimpijskim igrama. Jeste da su one san i vrhunac karijere svakog sportiste i svakako nisu nedostižne, ali do njih ima još puno vremena, a i puno takmičenja na kojima treba da se dokažem i potvrdim svoj kvalitet. Sledeće godine mi je prioritet Evropsko juniorsko prvenstvo u Italiji i Svetsko juniorsko prvenstvo u Bugarskoj za koje se sada naporno spremam.