Šta (ni)smo naučili od Dragana Nikolića?

Foto: Centar film

Ne mogu da kažem da sam pročitala sve što je od smrti Dragana Nikolića napisano o Gagi, Prletu, Urketu, Džimiju ... Ali mogu reći da jesam dosta. Prva stvar koja mi je zasmetala, jeste taj užasni krnji perfekat u naslovima umro pa onda, gotovo neizostavno, neki nadimak. Nije stvar pravopisa, ali jeste osećanja za pristojnost, napisati preminuo je ili taj voljeni krnji preminuo i napisati ime i prezime kojim je gospodin Nikolić potpisivan u špicama filmova u kojima je glumio. Dakle - Preminuo (je) Dragan Nikolić.

Onlajn_kurs_ATP_manji.gif

Želela sam u ovom tekstu da budem gruba, ali neću. Neću jer je tekst posvećen velikom glumcu i pristojnom čoveku, koga ne pamtimo grubog. Ali moram da se zapitam - šta ćemo sa svim tim šmekerima kojima je „Gaga" bio idol? Javljaju se razne face, hvala bogu na društvenim mrežama, pišu da im je umro idol. Koliko ja znam, idol je neko kome se divimo i težimo da budemo kao on. Dragan Nikolić je u javnim nastupima bio odmeren i kulturan, a pre svega skroman čovek. Ove današnje face smatraju svojim uspehom što su odrastali uz njegove uloge. Dokle to zamenjivanje teza? Ako proslavljeni košarkaš napiše da je Nikolić bio idol njegove generacije i isproziva današnje generacije kako oni nemaju takve idole - šta je to? Govori li to o današnjim generacijama kojima je upućeno ili o nekoj drugoj generaciji? Čini se da od Dragana Nikolića nisu naučili ništa. Jer ne umeju da uče.

A tek prisvajanje „lepog Gage" od strane raznih polupisaca, polunovinara, poluglumaca ... Da odmah razjasnimo - ne govorim o struci, ne govorim o ljudima koji su sa njim sarađivali i koji su ga poznavali. Već o ovim drugima. O ovima što su sa njim popili tri pića ili ga dva puta videli u prolazu. Zašto govoreći ili pišući o njemu, govore i pišu o sebi? Otkud to osećanje nadmoćnosti u odnosu na druge, jer si bio mali kada su Otpisani premijerno prikazivani? Uvek ista retorika da mlađi nešto neće moći da shvate.

Dragan Nikolić je bio javna ličnost jer je bio veliki glumac. Stiče se utisak da pripisujući mu sve ostale epitete - legende, šmekera, mangupa, krstaša, zaboravljamo najvažnije. Zaboravljamo pregršt njegovih uloga u filmovima, serijama i pozorištu, zaboravljamo koliko je većinu maestralno odigrao. A ako već volimo da ističemo da je bio šmeker i duh jednog vremena, ne bi bilo loše da se prisetimo šta ga čini takvim i da da se potrudimo da bar malčice šmekerski govorimo o najvećem šmekeru naše javne scene.

>Foto: <a href= Kos info

Teško je pisati o tako velikoj pojavi kakav je Dragan Nikolić i zato ovaj tekst nije o njemu. Ovo je tekst o nama koji smo ostali i koji pokazujemo svoje slabosti u svakom segmentu. Tekst o ljudima koji svoj javni prostor koriste da povodom smrti Dragana Nikolića izdignu sebe na različite načine. To nije pristojno i nije šarmantno, ni najmanje. To je upravo suprotno svemu što Dragan Nikolić kao javna ličnost predstavlja sve ove decenije. Ne hvalite se time što vam je nekada rekao lepu reč. Ne smatrajte uspehom to što ste odrastali uz njegove uloge, jer to ne garantuje da ste bilo šta naučili. A imao je Dragan sjajne uloge pedagoga – učitelja u Idemo dalje, Zeke u Sivom domu i kasnije Mutavog u Vratiće se rode.

Vest o njegovoj smrti pogodila je sve koje poznajem. Neki su pogledali ponovo njegove uloge koje su najviše voleli, neki se zadovoljili klipovima, neki intervjuima, a neki su popili viski za Dragana Nikolića te večeri. Ljudi oko mene se nisu takmičili ko je Gagu više gledao, ko ga je više voleo, ko ga je duže cenio. I zato smatram da nije pristojno to raditi ni u javnom prostoru. I koliko god da je taj javni prostor svakako zagađen (gde je ilustrativniji primer od toga da Milena Dravić mora da apeluje na novinare da nju i njenog supruga ostave na miru), posebno je ružno da se lik i delo jednog od naših najvećih glumaca svih vremena koriste zarad samoreklame i patetičnih naslova i tekstova. Smislenije bi bilo da je svaki list na naslovnoj strani objavio po neku repliku koju je izgovorio. Ima ih onoliko. I možda najcitiranija rečenica poslednjih dana - I kad budem mrtav i beo, ja bih ipak hteo da kakva-takva svetiljka budem, opet kao da nas ničemu ne uči. To govori samo o nama.


Milica je jedan od osnivača trupe TROP AUTSAJDER i budući profesor srpske književnosti i jezika. Ovo je njen prvi tekst za portal iSerbia.

Pročitajte i:

Laž: Za ili protiv?
Zašto je danas teško pročitati knjigu?
Tetovaža - posebni ili obeleženi?

Ovaj tekst nastao je našom željom da stvorimo alternativni veb prostor za mlade gde mogu da pišu o onim temama koje smatraju važnim, iskreno i bez ograničenja! Ukoliko želiš da i ti budeš član našeg mladog tima tvoje ideje su dobrodošle! CV i jedan tekst pošalji na urednistvo@iSerbia.rs uz Cc na office@iSerbia.rs, sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 do 35 godina. Prijem novih novinara vršimo do svakog prvog dana u mesecu.


Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE

Odricanje od odgovornosti