Putovanje oko Agate Kristi

Prevela: Sonja Stojanović

FOTO: Guardian

Da li bi kraljica zločina napisala knjige da je nije ostavio muž? Džoana Murhed sastaje se sa unukom Agate Kristi.

Ako se igde u pričama Agate Kristi pojavljuje mali dečak, dečak koji uživa u tenisu ili kriketu, koji voli da provodi školske raspuste kod bake u velikoj kući na obali Devona, onda je taj dečak gotovo sigurno Metju Pričard, jedini sin jedine ćerke plodne autorke poznate kao kraljica zločina.

Čudno, ali Metju kaže da ga niko nikada nije pitao da li je po njemu napravljen neki od sporednih likova u nekoj od bakinih 80 knjiga, on misli da nije. ,,To nije nešto što bi ona uradila”, kaže on. ,,Moja baka je bila isključiva kada je reč o privatnosti, posebno kada se radilo o porodici. "


Ali, uprkos tome što je bila poznata po zatvorenosti i povučenosti, ili možda baš zbog te povučenosti, život autorke je sve do njene smrti, 1976. godine, bio tema koja je mnoge veoma zanimala. Metju, koji ima 68 godina, sada je sakupio nov materijal u jednoj knjizi koja opisuje do sada nepoznato poglavlje Agatinog života, put oko sveta na kojem je bila 1922. godine. Knjiga je zapravo sva od Agatinih reči: napravljena je od pisama koja je Agata slala svojoj majci, Klari, tokom desetomesečnog putovanja oko sveta na koje je pošla sa mužem dok je dvogodišnju ćerku, Metjuovu majku, ostavila kod kuće u Engleskoj.

Pisma su, objašnjava Metju, ležala dugo netaknuta u Grinveju, Agatinoj kući u Denveru, sve do smrti njegove majke, sve do 2004. godine: ali, on je oduvek znao da će ih iskoristiti kao materijal za knjigu. Pisma pružaju skoro pa jedine podatke o jednoj zbunjujućoj epizodi Agatinog života – o njenom propalom braku sa Arčijem Kristijem. Arči ju je ostavio nekoliko godina nakon povratka u Englesku zbog druge žene. Metju je imao jako dobar razlog zbog koga je želeo da sazna više o svemu tome, on nikada nije upoznao svog dedu iako je Arči umro tek šezdesetih godina. Kada je Metju bio mali njegov otac, Rozalindin muž, ubijen je prilikom iskrcavanja u Normandiji. Samim tim kontakt sa dedom mogao je biti od velikog značaja za oboje. Zašto nije bilo nikakvog kontakta?

,,Mislim da moja baka to ne bi dozvolila”, kaže Metju. ,,Nije joj se svidelo ni to što Rozalinda viđa Arčija, iako to teško da je mogla da spreči, ipak je to Rozalindin otac. Ali, zaista nije želela da ja budem blizak sa njim."

Da li govorimo o osveti? Da li je moguće da je Agata, koja je izgradila veoma uspešnu karijeru proučavajući koliko uporni i proračunati mogu da budu ljudi kada dođe do toga da nekome mogu da vrate za učinjenu nepravdu , i sama našla način da povredi Arčija, decenijama nakon što ju je on okrutno ostavio? Njen dosta istraživan ,,nestanak” na 11 dana 1926. godine, nakon što joj je Arči rekao da je ostavlja, izazvao je glasine o tome kako je ona htela da ljudi misle da ju je on ubio. ,,Ne volim mnogo reč osveta”, kaže Metju. ,,Ali, da, moguće je da mu je na taj način vraćala za to što je ostavio. Arči ju je povredio i ne verujem da je to ikada zaboravila. Svakako je i jako neuobičajeno da unuk nikada ne upozna dedu. ”
Ono što se svakako da primetiti iz knjige jeste to koliko su Agata i Arči bili različiti. Njegova pisma su kratka, sasvim formalna, jezgrovita: njena pisma su duga, nadahnuta, puna živopisnih opisa toga gde su bili i šta su radili – surfovanje je bilo za nju pravo oduševljenje i bila je jedna od prvih Britanki koja je surfovala stojeći.

image.jpg

FOTO: Nuttywriter


Bili su u Južnoj Africi, Australiji, Novoj Gvineji, Honoluluu, Kanadi, na Novom Zelandu i Agata je uživala u toj novootkrivenoj ljubavi prema putovanjima. Pisma takođe pokazuju kako je Agata usavršavala veštinu pravljenja likova: Agata i Arči su na prvo putovanje krenuli kao članovi trgovačke misije da bi promovisali izložbu Britanska imperija, održanu u Londonu 1925. godine – vođa izložbe bio je major Belčer. On je, sudeći po Agatinim rečima svojoj majci, bio najneprijatniji čovek, odvratnog karaktera, pun iluzija o svojoj prevelikoj važnosti, nervirao je lokalne velikodostojnike na svakom koraku. ,,Ne možeš da zamisliš koliko je sve to apsurdno smešno!”, piše Agata. ,,Ali, u isto vreme i veoma iscrpljujuće i uništava putovanje koje bi bilo jako prijatno da nije toga.”

Interesantan dodatak ovoj priči je to što je njegova baka opet na neki način vratila tom Belčeru, kaže Metju. ,,Belčer se pojavljuje kao gospodin Ostis Pedlar u knjizi iz 1924. Čovek u smeđem odelu ”, kaže Metju. ,, Ne bih da vam otkrivam detalje priče, ali mislim da ćete se složiti ako ste čitali, Pedlar je dobio zasluženu kaznu. ”

Metju ima jako lepe uspomene na svoju baku, koja je bila, kako Metju kaže,,osoba koja zna da sluša”. Njegova majka i on bili su veoma bliski sa Agatom zbog toga što mu je otac rano umro. ,,Provodili smo mnogo vremena sa mojom bakom koju sam ja uvek zvao Nima”, priča Metju. ,,Provodili smo duga i jako lepa leta u Grinveju, sa njom i Maksom, njenim drugim mužem. Uvek je bila velika podrška, a bila je i veoma darežljiva. Bila je pasionirani čitalac, veliki ljubitelj pozorišta i opere, dosta je uticala na to da se i ja zainteresujem za sve to – osećam kao da sam nasledio njenu ljubav prema pozorištu i muzici.”

Agata, kako Metju kaže, nikada za sebe ne bi rekla da je veliki književni talenat. ,,Nikada nije tvrdila da je veliki pisac. Ali postoji jedna stvar za koju je smatrala da je nadarena, da putem dijaloga stvori posebnu atmosferu. I mislim da se sa razlogom može reći da su pisma koja je pisala majci dok je bila na putu oko sveta u velikoj meri doprinela razvoju njenih veština, veština koje će kasnije biti kamen temeljac svih njenih knjiga”, priča Metju.

Jasno je da je Agata uvidela koliko je zanimljivo spajanje potpuno različitih ljudi na jednom, najčešće egzotičnom, mestu i zamišljanje njihovih reakcija u slučaju da se dogodi ubistvo– ovakav zaplet ima puno potencijala.

Jedan od najzanimljivijih podataka koje nalazimo u ovoj novoj knjizi je taj što saznajemo da je Agata dosta dugo bila odvojena od ćerke dok je putovala. Metju misli da se njegova baka mnogo premišljala oko toga. ,,Imala je tu šansu da doživi veliku avanturu, nije mogla da zna da li će se ikada više pružiti takva prilika. Ali, mislim da je bila jako zabrinuta zbog toga što ostavlja Rozalindu – ipak, u to vreme nije bilo modernih sredstava komunikacije, postojala su samo pisma koja su se slala i primala brodom. ”

Ali, iskoristiti priliku, kaže Metju, bilo je u potpunom skladu sa Agatinom ličnošću. ,,Kad bih morao da je opišem u nekoliko reči, jedna od reči kojima bih je opisao sigurno bi bila entuzijazam. ” ,,Bila je oduševljena životom i svime što život nudi.”

Šta Metju misli, zašto se Agata posvetila baš krimi misterijama kao žanru? ,,Agata je bila medicinska sestra tokom Prvog svetskog rata, mislim da je to iskustvo zaslužno za to što je toliko znala o otrovima”, kaže Metju.
Ona je eksperimentisala i sa drugim žanrovima – pisala je romantične priče pod pseudonimom Meri Vestmakot. Ali, priče o ubistvima bile su dosta uspešnije: videla je da joj to ide, dobijala je dobre kritike. Tako da je nastavila sa tim.”

To je Agatinom unuku obezbedilo dugu karijeru direktora kompanije koja se bavi Agatinim poslovima, poslovima koji sada vrede i nekoliko miliona funti. ,,Posle Oksforda radio sam u izdavačkoj kući Pingvin neko vreme, onda se Agatino zdravlje pogoršalo i svi smo mislili da bi bilo dobro da neko iz porodice vodi poslove.”

Metju se oduvek smatrao srećnim zbog mogućnosti da posveti svoj život radu svoje bake. Nikad ga nije vređala činjenica da ga ljudi oduvek povezuju sa Agatom. ,,S vremena na vreme čujete da neko kaže ,,on je unuk Agate Kristi”, kaže Metju, ,,Ali rečenica koju nikada nećete čuti je – Ko je ona?”

To je, a slaže se i Metju, zanimljiva ironija, žena koja nikada nije davala intervjue, žena koja nikada nije otišla ni na jednu turneju potpisivanja knjiga, postala je najčitaniji autor na svetu posle Šekspira i sastavljača Starog i Novog zaveta.

Dinastija Kristi verovatno će sa radom nastaviti još dugo, Agata je popularna kao što je uvek i bila, Metjuov sin Džejms spreman je da nastavi Metjuovim stopama.

Likovi koje je stvorila Agata Kristi su ono što joj je osiguralo mesto u istoriji: belgijski detektiv Herkul Poaro i lukava, ali skromna gospođica Marpl, koja po mišljenjima mnogih dosta liči na Agatinu baku. ali je po Metjuovom mišljenju lik gospođice Marpl napravljen i po ugledu na Agatinu majku kojoj je Agata sa putovanja pisala. ,,Mislim da je to porodična crta - ta spremnost da se veruje da je u skoro svakome moguće postojanje zla i da sticajem loših okolnosti svi možemo da učinimo strašne zločine”, kaže Metju.

image.jpg

FOTO: westsib

Možda je najdirljivije Metjuovo otkriće to što je video da je Agata koja je putovala svetom 1922. godine mnogo drugačija od bake koju je on poznavao. ,,Bila je mnogo glasnija i imala je mnogo više samopouzdanja u to vreme”, kaže Metju.,Na jednom od brodova na kojim je bila je, na primer, pevala pred svima. A takođe, tu je i njena hrabra odluka da ode i ostavi ćerku na deset meseci.”
Teško je ne pomisliti da je Arčijev odlazak promenio Agatu, nikada nije u potpunosti povratila svoju vedrinu duha koja je nestala nakon razvoda. Ali, opet, bar po Metjuovom mišljenju, takva situacija je Agatu i naterala da spas potraži u pisanju. ,,U vreme velikih porodičnih tragedija pisanje je bilo ono što ju je održavalo da ne klone.”
Da njen privatni život koji je tako ljubomorno čuvala nije bio tako buran, moguće je da police sa knjigama ne bi bile pune Agatinih detektivskih romana. I, možda, da nije iskusila strašnu Arčijevu izdaju ne bi ni zamišljala slične izdaje u životima svojih likova.


IZVOR: Guardian