Marija i Irena: Majka i ćerka u službi nauke

FOTO: elementarium.cpn.rs

Marija Sklodovska je rođena u Varšavi 7. novembra 1867. godine. Njen otac Vladislav bio je nastavnik matematike i fizike. Marija u jedanaestoj godini ostaje bez majke. Posle završene gimnazije dalje usavršavenje u Varšavi nije bilo moguće, te se rešila da studira u Parizu. Da bi obezbedila novčana sredstva za studiranje, radila je kao guvernanta u jednoj dobrostojećoj porodici, a držala je i časove đacima. Takođe, Marija i njena sestra Bronjislava, izdržavale su jedna drugu tokom školovanja: dok je jedna radila, druga se obrazovala.

Na Sorboni 1891. godine, Marija, koja usvaja francusku verziju svog imena Mari, upisuje studije fizike i matematike. Studije završava kao prva u klasi u oblasti fizike 1893. godine, a kao druga u matematici 1894. godine. Te godine upoznaje Pjera Kirija koji radi kao šef laboratorije Škole za industrijsku fiziku i hemiju. Naredne godine, kada je Pjer doktorirao, venčavaju se. Dok je Marija nameravala da u Varšavi nastavi sa naučnim radom, Pjer je bio spreman da radi kao profesor francuskog. No, na Univerzitetu u Krakovu odbijaju da je zaposle, jer je - žena.

Menjaju plan, te ostaju u Parizu, gde na Pjerovu preporuku, ona dobija posao u laboratoriji u kojoj Pjer već radi. Antoan - Anrije Bekerel se u to vreme bavi proučavanjem zračenja uranijuma. Marija rešava da proveri zašto je radioaktivnost nekih vrsta ruda uranijuma znatno veća nego radioaktivnost čistog uranijuma. Istraživanju se pridružuje i Pjer. Njih dvoje 1898. godine objavljuju otkriće polonijuma (ime dobio u čast Marijine otadžbine Poljske) i radijuma. Koliko je rad bio naporan, govori podatak da je u trošnoj šupi koja je služila kao laboratorija, od 1898. do 1902. godine, prerađeno 8 tona rude uranijuma da bi iz njega bila izdvojena tek jedna desetina grama radijuma.
Otkrića do kojih je došla u svom istraživačkom radu, Marija je predstavila u svom doktoratu 25. juna 1903. godine, a članovi komisije, a među njima i Lippmann (dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1908. godine) i Moissan (dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1906. godine) su bili impresionirani njenim saznanjima. Ona tako postaje prva žena sa titulom doktora fizike, kao prva žena koja je dostigla taj stepen u obrazovanju u Francuskoj.
Švedski matematičar i borac za prava žena u nauci Magnus Gustaf Mitag - Lefler upozorio je Pjera na to da Nobelov komitet ima nameru da dodeli Nobelovu nagradu za fiziku samo Pjeru i njegovom kolegi Bekerelu za njihovo istraživanje radijacije. Tek kada Pjer ulaže žalbu, nominovana je i Marija Kiri. Tako je Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine podelio francuski fizičar Antoan - Anrije Bekerel za otkriće radioaktivnosti, sa parom Kiri koji nagradu dobija za poseban doprinos proučavanju fenomena radioaktivnosti.

marija_kiri_velika.jpg
FOTO: wannabemagazine.com

Pjer gine 19. aprila 1906. godine, kada ga gaze zaprežna kola. Jedina osoba koja je mogla da zauzme njegovo mesto na Fakultetu, bila je Marija, te ona dobija njegovu katedru 13. maja iste godine, postavši tako, prva žena profesor na Sorboni. Ipak, početkom 1911. godine, njena kandidatura za članstvo u akademiji nauka je odbijena sa obrazloženjem da članovi Francuske akademije mogu biti svi izuzev žena. No, pri kraju te iste godine, njen rad dobija novo priznanje, u vidu još jedne Nobeleve nagrade - za hemiju. Nobelov komitet u obrazloženju nagrade navodi da priznanje dodeljuje za otkriće elemenata radijuma i polonijuma, kao i za izolovanje radijuma i izučavanje prirode ovog izuzetnog elementa.

Za vreme Prvog svetskog rata, postala je šef vojne medicinske komore koja je organizovala mobilne rentgenske stanice, popularno nazvane „mali kiri” koje su pomagale hirurzima u otkrivanju šrapnela u telima ranjenika. Na ovaj način je zbrinuto oko 3 miliona francuskih ranjenika.

Posle rata, u potrazi za novčanim sredstvima potrebnim za nastavak istraživanja, obrela se u dva navrata u SAD. Susrela se sa predsednikom SAD Vorenom Hardingom 1921. godine, koji joj je u ime američkih žena uručio 1 gram radijuma, a ona je objasnila kako je za nju ovaj poklon nebrojeno puta dragoceniji od zlata. Predsednik SAD Huver joj je 1929. godine uručio donaciju udruženja Američkih prijatelja nauke od 50 000 dolara da bi tim novcem kupila radijum za Varšavski institut za radijum.

Marija Kiri umrla je 4. jula 1934. godine od aplastične anemije, koja je najverovatnije posledica izlaganja radijaciji, za čije se štetno dejstvo još nije znalo.

U braku sa Pjerom, Marija je rodila ćerke - Irenu i Evu. Mlađa ćerka Eva i njen suprug američki advokat i diplomata Henry R. Labouisse angažovani su na rešavanju socijalnih problema. On je u ime UNICEF - a, čiji je izvršni direktor bio, 1965. godine u Oslu, primio Nobelovu nagradu za mir. Eva je autor poznate biografije svoje majke pod nazivom „Madam Kiri”, koja je prevedena na više stranih jezika.

250px_Joliot_curie.jpg
FOTO: sr.wikipedia.org

Irena Kiri Žolio je pošla stopama svojih roditelja i doktorirala je 1925. godine na Sorboni na temi izračenih alfa čestica iz polonijuma. U Prvom svetskom ratu svoje znanje je upotrebila radeći kao medicinska sestra za radiograf. Za svog kolegu Frederika Žolioa, udaje se 1926. godine. Njima je 1935. godine dodeljena Nobelova nagrada iz oblasti hemije za sintezu novih radioaktivnih elemenata. Naučni rad u vezi dejstva neutrona na teška jezgra objavljuje 1938. godine, a kao koautor je potpisan i naš naučnik, osnivač Instituta u Vinči, Pavle Savić. Profesor Univerziteta u Parizu postala je 1937. godine, a 1946. godine, preuzima vođstvo na Institutu za radijum.

Irena je bila francuski državni podsekretar za pitanja naučnih istraživanja, član francuske Komisije za atomsku energiju. Takođe, bila je i član Nacionalnog komiteta Unije francuskih žena. Proglašena je za Oficira Legije časti. Preminula je 17. marta 1956. godine od leukemije, koja je bila posledica radijacije. Majka i ćerka su posvetile i dale život nauci.

Na fakultetima tehničkog opredeljenja do pre samo nekoliko godina, broj upisanih koleginica bio je mnogo manji od broja kolega. Danas, statistika se menja u korist devojaka.

Na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2016. godine od upisanih 545 brucoša, čak 24% čine devojke. Mašinski fakultet Univerziteta u Nišu ove 2016. godine beleži rekordan broj upisanih devojaka na I godinu studija od ukupnog broja upisanih. Od 270 brucoša, 88 je devojaka.

Marija i Irena Kiri naučnim radom bavile su se u vreme kada se na obrazovene žene gledalo sa podozrenjem, nepoverenjem. Njihova naučna dostignuća omogućila su nama, danas, da se lakše izborimo kao žene, za svoje mesto u nauci.

Marina voli da piše...