Kako izgleda univerzitet koji nema profesore?

Foto: PRIME Blog

Prevela: Tijana Mirić

Kako studenti uče ako nema profesora?

Kvam Jamgnan, jedan od četvorice osnivača Univerziteta 42, objasnio je za BBC Mundo da se, umesto zapošljavanja nastavnika, primenjuje metod nastave poznat kao „peer to peer learning“, što znači vršnjačko učenje, tj. učenje sa kolegama.

„Do pre nekoliko decenija nije bilo lako doći do znanja, bili su potrebni profesori da ga iznesu u javnost i prenesu drugima“, kaže Jamgnan. „Međutim, sada, u doba informatike, sve znanje je na internetu. Dostupno je i skoro potpuno besplatno“, komentariše.

„Izvan kutije“

Ovo je osnovna filozofija Univerziteta 42, stvorenog od strane četvorice partnera osnivača: Havijera Nila, francuskog multimilionera, vlasnika mobilne kompanije Ilijada (Iliad) i jednog dela novinske kuće La Monde, Nikolasa Sadiraka, zatim Kvama Jamgnana i Florijana Bačera. Ovaj univerzitet, koji se finansira od strane magnata Nila, nema profesore iz još jednog razloga. Njihov osnovni cilj je da navedu studente da razmišljaju na kreativan i inovativan način.

„Kako se ovo postiže?“, pita se Jamgnan i sam daje odgovor: „Profesor bi ti govorio da su stvari uređene na jedan poseban način. Ili je A ili je B. Na ovom univerzitetu nema nikog da ti pokaže put. Svako stvara svoj sopstveni put koji je uvek drugačiji i inovativan“, objašnjava.

42_Amphitheatre_09_2016.jpg

Foto: MyBroadband - Amfiteatar

Britani Bir, diplomirani informatičar na Univerzitetu 42 u Parizu i izvršni direktor filijale, koja će se u novembru otvoriti u Sjedinjenim Američkim Državama, daje jedan primer: „Na jednom normalnom času profesor kaže: Sada ćemo da kreiramo internet sajt, koristićemo ovaj program i sledićemo ove korake“. Za razliku od njih, na Univerzitetu 42 samo kažemo studentima da kreiraju sajt. Ne upućujemo ih kako da reše zadatak, već se oni snalaze sami. Kada završe studije, oni ne kopiraju model. Imaju više prostora da eksperimentišu i razvijaju svoju kreativnost“ - zaključuje Bir.

Bir dodaje i da na običnom času studenti uglavnom pasivno slušaju ono što njihov profesor govori i ne uključuju se. „Pošto na Univerzitetu 42 nema profesora, mogla sam aktivno da učestvujem u procesu učenja“, kaže.

Ako profesori nisu potrebni, onda svako može da uči kod kuće. Zašto ići na univerzitet? „Potrebno nam je mesto gde svi mogu da rade zajedno“, kaže Kvam Jamgnan, jedan od osnivača. „Kada rade jedno sa drugim mogu da budu inovativni“.

EU%20GIF.gif

Da li su profesori ipak potrebni?

Ana Li Saksenian, dekanka Škole za informatiku na Univerzitetu u Berkliju, SAD, veruje da „vršnjačko učenje“ predstavlja dobar metod, jer kada studenti dobiju neki poslovni angažman, najverovatnije je da će raditi u ekipi. „Ali, ne verujem da kolege sa godine znaju sve što neko drugi treba da nauči“, dodaje. „Postoji prednost nastave koju drži profesor, jer on daje smernice i osigurava da će studenti naučiti sve što treba da nauče. I ne verujem da su svi profesori veoma strogi“, prokomentarisala je.

Dekanka dodaje da profesori uče studente važnim veštinama, jer sada programiranje nije jedino što je nekome potrebno da bi osnovao uspešnu firmu, već su potrebne i komunikativne veštine i poznavanje etike.

Britani Bir, direktorka Univerziteta 42 SAD, priznaje da je nekim ljudima zaista potreban vodič kako bi razvili projekte. „42 nije za svakoga“, komentariše.

„Bazen“

Da bi se neko upisao na Univerzitet 42 mora da prihvati izazov zvani „bazen“, koji se sastoji iz serije intenzivnih časova programiranja koji traju četiri nedelje. Ime izazova ukazuje na to da bivaju odabrani samo oni kandidati koji su u stanju da „ostanu na površini“.

Lu Genije, jedan od 2500 studenata sa Univerziteta 42 Pariz, rekao je da je upisao ovaj univerzitet, zato što je bio besplatan, nisu postojali neki posebni uslovi i zato što je uvek bio zainteresovan za kompjutere. Što se tiče „bazena“, smatra da je to jedno od najnapornijih iskustava koje je doživeo. Jedan od zadataka koji je trebalo da reši, bio je da kreira program koji je sposoban da reši bilo koji Sudoku. „U početku ne razumete mnoge stvari, ali vam one ostaju u podsvesti. Svaki dan se nauči nešto novo“, potvrđuje.

42_students_at_work1.jpg

Foto: MyBroadband

Kada neko upiše ovaj univerzitet i počne da studira, ne ide na časove, već dobija seriju projekata ili programerskih zadataka koje treba da reši, tražeći informacije i nova znanja sam ili uz pomoć svojih kolega. Na primer, Lu Genije je dobio projekat da kreira igrice i lavirinte u 3D tehnici.

Nije važno koliko vam je vremena potrebno za pronalaženje rešenja

Genije je ispričao da je ritam učenja na Univerzitetu 42 veoma intenzivan. „Mora da se radi mnogo i iako ne razumete mnogo toga, morate da istrajete“. Uverava nas da se može naučiti više, nego na klasičnom univerzitetu, gde studenti zaborave 90% onoga što je profesor rekao.

Koliki je uspeh diplomaca ovog fakulteta?

Studenti na Univerzitetu 42 diplomiraju kada završe 21 projekat, za šta im je potrebno od 3 do 5 godina. Među diplomcima ima onih koji su osnovali svoje firme, koje se bave novim tehnologijama, kao i onih koji rade start up poslove.

Britani Bir, koja je diplomirala na Univerzitetu 42 u Parizu i upravlja njegovim ogrankom u SAD, kaže da do sada nije tražila posao, niti je radila isključivo kao programer. Bila je profesor engleskog jezika na jednom univerzitetu u Francuskoj, na mestu gde je bilo uključeno programiranje. Ipak, uverava nas da je sposobna da programira edukativni softver, razvija internet stranice i stvori mnogo toga ni iz čega.

42_entrance_09_2016.jpg

Foto: TechRepublic

„Ono što sam naučila na Univerzitetu 42 mogla bih da iskoristim na ostalim poslovima u budućnosti. Znam da je korisno, jer sam programirala na univerzitetu u Francuskoj, gde sam radila i zato što su svi koji su studirali sa mnom mogli da nađu posao“, dodala je. Lu Genije, aktuelni student na Univerzitetu 42 u Parizu, je ubeđen da bi mogao da nađe posao u bilo kojoj sferi informatike.


Izvor: BBC Mundo

Veruj u sunce!