Društvene igre u Starom Egiptu

FOTO: Norfolk Museums

Najpoznatija društvena igra iz Starog Egipta je senet ili igra „preticanja”. Ova igra je bila popularna od predinastičkog Egipta — dakle od vremena vekovima pre piramida, zatim, tokom celog faraonskog Egipta, a jedna varijanta ove igre je popularna u Egiptu i danas. S obzirom na to da su Egipćani verovali da je osoba koja ima sreće u ovoj igri pod zaštitom bogova, shvatali su je ozbiljno i vezivali za posmrtni kult: u grobnicama se prikazuju osobe koje igraju ovu igru, a table za senet sa figurama su zakopavane sa pokojnicma, kako bi mogli da uživaju u ovoj zanimljivoj igri i u zagrobnom životu.
senet1.jpg

FOTO: Game museum

Tabla za igru senet je podeljena na 30 kvadrata: u tri reda po deset polja. Na poljima se nalaze simboli od kojih su neki sa dobrom, a neki sa lošom konotacijom, a sve u skladu sa generalnim egipatskim verovanjima. Ponovno rođenje je imalo dobru, a voda lošu konotaciju, i tome slično.

Igra senet je podsećala na mnoge prepreke sa kojima svaki čovek susretne na putu ka zagrobnom životu. Igrali su je svi slojevi društva — od faraona do najsiromašnijih slojeva.

EU%20GIF.gif

Druga najpoznatija igra je menet. Igra se igrala na tabli u obliku spirale koja predstavlja zmiju. Zmijin rep je bio u obliku glave ptice, a cilj u samom centru spirale je bio u obliku glave zmije. Učestvovala su 2 ili 4 igrača, koji su koristili figurice u obliku lava i loptica. Ova igra je igrana u Egiptu tokom Starog carstva (vreme kada su građene velike piramide na platou Gize), ali su na Kipru preuzeli igru i nastavili da je igraju još sigurno ceo milenijum.
tomb2.jpg

FOTO: Game museum

Društvene igre poput seneta i meneta nam pokazuju da su drevni Egipćani bili mnogo više od naše uobičajene slike o staroegipatskom društvu: oni su se radovali životu, slobodnom vremenu provedenom sa prijateljima i porodicom i u dokolici. Fakat je da smo o ovoj velelepnoj civilizaciji saznali najviše na osnovu grobnica i mumija, ali to je samo jedan mali aspekt ove bogate civilizacije, koji je najbolje očuvan zbog karakteristika pustinje u severnoj Africi. Malo je poznatih naselja u kojikma su živeli, radili i stvarali egipatski umetnici, graditelji i ostali slojevi društva koje smo imali prilike da upoznamo putem grobnica. Na nama je da pustimo mašti na volju i zamislimo kakve je sve zanimljive igre koje su izgubljene imala civilizacija sa toliko neobičnih božanstava i običaja.


Tamara nikada ne pokušava da opiše sebe u jednoj rečenici kao što je ova.