Branko S: Kvadratura kruga - to je čovek

FOTO:Privrednik

U matematici, najveća zagonetka je kvadratura kruga. U životu, to je čovek., rečenica je koju Branko izdvaja kao moto svoje dokumentarne emisije.
Pre nego što je započeo svoju novinarsku karijeru pravio je bižuteriju i slikao, a sve to kako bi na kraju mogao da radi ono što voli, da „ pravi i slika “ali sada na drugi način u novinarstvu.

Za iSerbia portal, Branko Stanković govori o početku svoje novinarske karijere, vrednostima čoveka, nagradama koje je osvojio, a na kraju našeg razgovora ističe glavni cilj novinarstva.

Glavnom temom Vaše emisije ističete čoveka koji je ostavio trag svojim talentom. Šta mislite o načinu na koji ga tabloidi i rijaliti šoovi predstavljaju?

Već godinama u svojoj emisiji nastojim da prikažem sve vrednosti čoveka,dok tabloidi i rijaliti žele da ga što više uprljaju i ponize. Nije samo problem u medijima već i u onima koji pristaju da gostuju u takvim novinama i emisijama. U društvima u kojima je sistem vrednosti urušen prednost se uvek daje onom što je najlošije u čoveku a to upravo prikazuju tabloidi i rijaliti šoovi.

Dosta ste truda i vremena utrošili stalno putujući na relaciji Užice-Beograd. Ako se putevi jedino upoznaju putujući, jeste li uspeli da izmerite kvadraturu svog kruga?

Merim kvadraturu kruga količinom sreće. I srećan sam. Ako je to mera života, onda sam je izmerio na pravi način.

U mladosti bavili ste se slikanjem i pravljenjem nakita. Šta Vas je navelo da za svoje glavno zanimanje izaberete novinarstvo?

Pravio sam nakit kao i cela moja porodica kako bi preživeli u vreme inflacije. Slikanje sam oduvek voleo i ono je i dalje moj hobi. Novinarstvo sam izabrao isključivo zbog ljubavi prema tom poslu , a ne iz želje da bih bio poznat i slavan.

Uporedite novinarstvo danas i u vreme kada ste vi počinjali da se bavite ovim poslom.

U vreme kada sam počinjao da se bavim novinarstvom mediji su izgledali mnogo ozbiljnije nego danas i bili mnogo odgovorniji prema onome što objavljuju. Iako je i tada bilo cenzure mogli ste pročitati tekstova hrabrih i mudrih novinara koji su se bavili istraživačkim i analitičkim novinarstvom,koje se sve više gubi u ovom vremenu u kome je glavni izvor informacija Internet i gde se informaciji prilazi brzo i bez velikih provera.

Koja temu biste istakli kao najtežu kojom ste se bavili?

U svojoj emisiji često sam se bavio decom, pa sam odlučio da povodom 70 godina od zatvaranja dečjih logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, osvetlim najmračnije stranice iz istorije. Svedočenja dece o paklu koja su preživela su strašna. Ona su svakog dana gledala mučenja i ubijanja, iscrpljivana žeđu, glađu. Mnogi su jeli travu. Danas su to ljudi koji imaju više od 80 godina. Bez njihove reči ne bi vredelo otvarati ovu priču.

Koliko Vam znače brojne nagrade koje ste dobili?

Nagrade uvek prijaju čoveku i uvek su na neki način test da koliko cene vaš rad, ali u mom životu ih je bilo toliko da vas više ne raduju kao što su vam pričinjavale radost u početku kada ih čovek i priželjkuje i nada im se.

Šta mislite o mladim kolegama koji su u ovo doba cenzure izabrali da se bave novinarstvom?

Nema odustajanja ako ste već izabrali da se bavite tim poslom. Cenzure je bilo, bojim se da će je uvek biti, ali je vaš i naš zadatak da se borimo protiv toga i da nikada ne odustajemo jer ce onda biti besmisleno baviti se ovim poslom.

Šta smatrate glavnim ciljom novinarstva?

Novinarstvo i mediji i postoje da saopšte ono što bi političari sakrili od građana, da ukažu na pojave i probleme u društvu, ali pri tom novinari uvek moraju da budu borci za istinu,pravdu i čoveka.

Golubović Biljana