Kako se povezati sa studentima u inostranstvu?

Foto: OSSI

OSSI je organizacija koja postoji u nekoliko različitih zemalja širom sveta. Pored toga što omogućava povezivanje i pomoć studenata, kako u jednoj zemlji, tako i u svetu, cilj joj je da promoviše srpske običaje, jezik i kulturu. Detaljnije o organizaciji i studiranju u Češkoj za portal iSerbia govorila je Milica Šljivič.

Zašto si se odlučila da studiraš u inostranstvu?

Kao prvo, dobila sam stipendiju Češke vlade. Drugo, smatram da se ovde više ceni trud i rad studenta, da profesori na ocenjivanje gledaju objektivno i uopšte se ne gledaju ocene iz drugih predmeta, što je, rekla bih slučaj u Bosni i Srbiji.

Budući da si spomenula stipendiju, kako si saznala da Češka vlada daje stipendije?

Za stipendije uopšteno sam čula preko platforme/sajta „Mreža mira“ i Heysuccess, a konkretno za stipendiju Vlade Republike Češke sam čula od prijatelja koji je u to vreme već studirao u Češkoj.

Planirate li da se vraćate u Srbiju, odnosno Bosnu?

To pitanje mi baš često postavljaju... Kada smo dobijali stipendiju, potpisali smo ugovor sa vladom Češke, u kome piše da smo po završetku studija dužni da se vratimo u matičnu državu i naučena znanja primenimo i prenesemo za dobrobit države. U ugovoru samo piše da treba da se vratimo u matičnu zemlju. Na koliko dugo, to ne piše.

Međutim, zaista se ne sećam primera da se neko vratio. Ja lično ne planiram. Jedina opcija pod kojom bih se vratila je da predstavljam neku evropsku kompaniju u svojoj zemlji.

Koje su prednosti studiranja u inostranstvu?

Prednosti su u samom sistemu, gradivu i pristupu profesora. Recimo, na Ekonomskom univerzitetu, gde studiram, ako se padne ispit, taj predmet mora ponovo da se prijavi u sledećem semestru. Znači, ne odsluša se jednom predmet i to je to, pa kada se položi. Nego mora da se položi u semestru u kome se sluša.

15284079_1232763433485165_554448.jpg

Foto: OSSI

Ima li vannastavnih aktivnosti, predavanja koje fakultet organizuje za svoje studente u vidu dodatne edukacije?

Ima. Što se tiče Ekonomskog fakulteta, svake srede, u pola osam uveče, dovode gostujućeg predavača: iz Evropske Unije, ako je u poseti Češkoj, menadžera kompanije ili poznatog profesora, koji drže predavanja na teme menadžmenta, organizacije, ekonomije... Sa te strane, stvarno nemam šta da zamerim. Ulaz je slobodan, tako da može doći bilo ko, koga zanima. Pored toga, postoje studentski i debatni klubovi. Svako može da nađe nešto što ga interesuje.

Kako funkcioniše prilagođavanje na život, običaje i kulturu u Češkoj? Postoje li neki dodatni programi, ukoliko neko ima problem sa prilagođavanjem?

To uglavnom ide kroz školu, odnosno u prvoj godini, kada učimo češki. Škola je na sat vremena od Praga, u malom mestu, tako da je prilagođavanje lakše. Niste bačeni u veliki grad, barem moja grupa nije, nego imate priliku da se prvo upoznate sa Češkom, najpre sa jezikom i običajima, pa onda idete u Prag ili neki drugi veći grad.

Da li tokom studija dođe do zbližavanja sa Česima?

Velika je razlika u mentalitetu, bez obzira što nismo daleko jedni od drugih. Druželja svakako ima, nije neobično da vas pozovu na Uskrs, na proslavu, ali generalno, što se tiče ljudi koji dolaze u Češku na studije, svi se drže u svojim zatvorenim grupicama. Sa kim se počnete družiti u prvoj godini, najverovatnije ćete i studije završiti kao prijatelji.

Kakva je povezanost studentskih organizacija u Srbiji, globalnog OSSI-ja i vas, kao ogranka?

Što se tiče globalnog OSSI-ja, povezani smo i sarađujemo na raznim projektima. Odličnu saradnju imamo sa ogrankom u Austriji i međusobno se posećujemo, ali sa domaćim studentskim organizacijama do sada nismo ostvarili saradnju.

Misliš li da saradnja treba da bude bolja?

Svakako, jer je to ono što mi u suštini treba da radimo. Da iskustva odavde prenosimo u Srbiju, da promovišemo stipendije koje se nude. Kada budući studenti hoće da se upoznaju sa mogućnostima i načinima studiranja u inostranstvu, da znaju na koju adresu da se obrate, ako to već ne rade domaće institucije. Za sada nismo imali prilike da ostvarimo ili budemo inicijatori bilo kakve saradnje, ali u budućnosti ćemo to promeniti.

Period koji je pogodan za pokretanje priče o saradnji je jul-avgust, kada se otvara konkurs za stipendiju. Govorim za naš ogranak. Na primer, da pošaljemo mejl svim studentskim organizacijama ili da napravimo dopis za medije u kome ćemo da obavestimo da je otvoren konkurs za stipendije za studiranje u inostranstvu, da pozivamo studente da se prijave, a ukoliko imaju pitanja, da mogu da nam se obrate.

Kako vidite budućnost OSSI-ja?

Pošto je to prvenstveno organizacija koja se bavi povezivanjem studenata, na tome bih više insistirala. Ako ambasade ne rade upoznavanje studenata pre njihovog odlaska u inostranstvo, mislim da je tu prostor za OSSI, da se više uključi i bolje poveže studente, a samim tim poboljša svoju strukturu. Prvi korak bi bio da se čuje za OSSI, da se zna da postojimo i da smo zvanična organizacija studenata u inostranstvu, jer sada je pitanje koliko ljudi uopšte zna za nas.

Da li bi preporučila budućim studentima da studiraju u inostranstvu i zašto?

Naravno. Prva prednost je osamostaljivanje. Počinješ sam da vodiš svoje finansije, postaješ svestan svih izdataka i obaveza koje su uglavnom roditelji odrađivali ili pokrivali za tebe. Stipendija je sasvim dovoljna za pristojan život u Pragu. Samo studiranje na češkom jeziku je besplatno, osim nekih izdataka, kao na primer, za knjige koje svako sebi kupuje.


Mislim, dakle postojim