Milena Rašić: Trud se uvek isplati

FOTO: Facebook

Odbojku je počela da trenira u „Šumadiji“ iz Aranđelovca 2002. godine.
U periodu od 2007. do 2010. igrala je za pančevački klub „Dinamo“ a od 2010. nastupa za francuski „Kan“.
Sa srpskom reprezentacijom osvojila je dva zlata i bronzu u Evropskoj ligi, a od kada igra za “Kan” klub je osvojio tri puta prvenstvo Francuske i Kup Francuske.

Milena, da li možeš da mi kažeš nešto o svojim počecima i koji je bio trenutak kada si shvatila da želiš da odbojka bude tvoj životni poziv?
Odbojku sam počela da treniram u petom razredu osnovne škole. Na jednom času fizičkog vaspitanja se pojavio popularni Čika Velja i postrojio nas. Izdvojio je par visokih devojčica i rekao tačno vreme treninga u ŽOK „Šumadija“. Otišla sam na trening, od prvog trenutka mi se taj sport svideo i rešila sam da nastavim sa treniranjem.

Ko ti je tada bio i ko ti je sada najveća podrška?
Osoba kojoj sam najviše zahvalna i koja je uvek bila uz mene je moja mama. Ni u jednom trenutku me nije primorala na nešto, već je rekla da se bavim onim što najviše želim i volim. Hvala joj na tome.

Koji su, po tebi, neophodni elementi za pobedu i uspeh, kako na terenu tako i uopšte?
Pre svega, upornost, volja i želja! Odbojka je kao i svaki drugi sport puna odricanja. Mnogo toga se propusti od malih nogu ali mislim da se sve to na kraju isplati. Da bi stigao do uspeha moraš da uložiš mnogo truda i vremena.

Da li pratiš i druge sportove?
Jedna sam od onih koji slabo prate sport. Teško je poverovati, ali je upravo tako. Čak nemam naviku ni da gledam odbojku. Ispratim velika takmičenja poput evropskog i svetskog prvenstva u rukometu, košarci i odbojci i ponekad tenis.

Kako izgleda jedan tvoj dan?
Moj dan izgleda uvek isto, osim jednog slobodnog dana u toku nedelje. Ujutru odem na trening, zatim na ručak, popodnevni odmor, pa na drugi trening. Veče provedem uz prijatelje na skajpu ili pak prošetam do centra na piće.

1157683_158356404370394_49038345_n.jpg

FOTO: Facebook

Kako nastojiš da iskoristiš trenutke odmora? Šta te opušta i u čemu uživaš u slobodno vreme?
Prvo da se naspavam! A opušta me kafa sa prijateljima i ponekad kupovina.

Imaš li vremena za izlaske i provod?
Slabo, glavnom su to rođendani koje proslavljamo ekipno, što na kraju bude baš lep provod. Inače, imam vrlo malo vremena a i mesta za izlaske, ipak Kan nije isti kao u toku sezone.

Koliko često dolaziš u Srbiju i koja su mesta koja obavezno posećuješ? Da li ti nedostaje nešto iz Srbije i šta je to?
Tokom sezone imamo pet slobodnih dana krajem decembra, u toku njihovih praznika, koje iskoristim za dolazak kući. Drugi dolazak je tek u maju, na kraju sezone. Mnogo mi nedostaju porodica, najbliži prijatelji i mamina kuhinja.

Zajedno sa uspehom, došla je i popularnost. Koliko ti prija što je tvoje ime poznato širom Srbije i kakva su ti iskustva sa obožavateljima?
Naši najverniji fanovi su dečica koja su tek počela sa treniranjem odbojke i svakako da prija kada ti neko od njih priđe sa pitanjem: „Mogu li da se slikam sa tobom?“. Širokog osmeha pristajem na to, jer iz ličnog iskustva znam da im puno znači.

prof_odevanje_2013.jpg

Šta bi poručila nekome ko je tek počeo i planira profesionalno da se bavi sportom?
Da bude uporan u ostvarenju svojih snova! Koliko god bude bilo teško u nekim trenucima - ne odustajte! Trud se uvek isplati.

Pošto je godina pri kraju, šta je to što bi volela da ti se ispuni u sledećoj i jesi li pred sebe postavila neke ciljeve čije ostvarenje očekuješ u 2014? Da li bi mogla da mi kažeš nešto o svojim planovima za budućnost.
Pre svega bih volela da sledeća godina bude uspešna po pitanju odbojke, da uzmemo neku medalju. Da me zdravlje posluži i da se zaljubim. Što se tiče budućnosti, to ću ipak ostaviti da ide svojim tokom. Kako bude, biće.