1. Dragi Marko, pre svega hvala ti što si pristao na ovaj intervju za portal iSerbia, čast mi je što imam priliku da razgovaram sa tobom! Dakle, s obzirom na to da si trenutno na poziciji predsednika Evropskog parlamenta mladih Srbije, da li bi mogao naše čitaoce da upoznaš sa tim šta tačno predstavlja ovaj model parlamenta i koja je tvoja sadašnja uloga u njemu?
Hvala na pozivu, čast i zadovoljstvo su moji! Evropski parlament mladih Srbije (EPMS) je omladinska organizacija koja se bavi osnaživanjem mladih u debati, učeći ih demokratskim vrednostima. Naša organizacija je deo mreže Evropskog parlamenta mladih koja postoji u 40 država u Evropi, i možete odmah pretpostaviti da to omogućava našim članovima da putuju i upoznaju svoje vršnjake širom kontinenta. Međutim, EPMS je mnogo više od ove školske definicije. To je mesto na kojem debata jeste primarni, ali defitivno ne i jedini aspekt života u kojem članovi mogu napredovati.
Zapravo rad u parlamentu je mnogima promenio živote tako što su tada spoznali u čemu su stvarno dobri i čime zaista žele da se bave u životu. Stvar je u tome što se u našem radu može pronaći svako, samo ako pokaže dovoljno želje i uloži dovoljno energije. Smatram da na sve to utiče jedna prelepa atmosfera koja vlada u našoj organizaciji. Pripadnost organizaciji i učešće na događajima su jedna vrsta motivacije ali i odmora jer tu srećete mlade slične sebi koji sanjaju snove kao i vi i zajedno sa vama dele iste vrednosti.
Moja uloga je vrlo jednostavna (kroz smeh), ja samo treba da osiguram da ovo sve funkcioniše kako treba. Jedostavno je jer na ostvarenju ove priče radim sa veoma profesionalnim i kvalitetnim ljudima, sa članovima upravnog odbora i njihovim timovima. Da nije tog kvaliteta u radu, sve bi ovo bilo teško ostvarivo.
2. Šta bi izdvojio kao svoje osnovne ciljeve na mestu predsednika ove organizacije u ovom mandatu? Postoji li nešto što bi eventualno voleo da promeniš ili nadogradiš?
Kada sam se prijavio za ovu poziciju razmišljao sam šta je to što nedostaje nama kao jednoj omladinskoj organizaciji u Srbiji i shvatio da omladinske organizacije i organizacije za mlade nisu podjednako zastupljene u svim sredinama. Osim u velikim gradovima, mladi ne dobijaju dovoljno šansi iz mnogih razloga poput nedostatka materijalnih ili ljudskih resursa.
U mnogim mestima u Srbiji i pored velikog broja mladih ne postoji nikakav vid organizovanja što nikako ne bi smelo da bude slučaj.
Upravo zbog toga mišljenja sam da EPMS svojim primerom treba da pokaže da bi trebalo da svi imaju jednake šanse i da je omladinski aktivizam podjednako pristupačan i dostupan svima. Ovo takođe podrazumeva i poseban osvrt na inkluzivnost i dodatan trud za uključivanje mladih iz različitih društevnih manjina i zajednica. Jednaka šansa za svakoga je cilj kojem EPMS teži u ovom mandatu.
3. Prethodne godine bio si član Upravnog odbora zadužen za ljudske resurse i regionalni razvoj, a sada si predsednik čitave organizacije – opiši nam kako je izgledao ovaj put pozicioniranja i šta si naučio tokom njega?
Pre nego što sam postao član upravnog odbora bio sam i regionalni koordinator za Niš, a i glavni organizator regionalne konferencije u Nišu. To je upravo ono o čemu sam malo pre pričao – Evropski parlament mladih pruža priliku da učite, radite na sebi i pronađete sebe u onome u čemu uživate.
Glavna stvar koju sam shvatio za četiri godine rada u parlamentu jesteda volim da radim sa ljudima i za ljude i to je sasvim promenilo moj životni put. Kada sam upisao prirodno-matematički smer u gimnaziji, bio sam siguran da ću se u životu baviti brojkama, ali me je ovo životno iskustvo preusmerilo na prava. O tome šta sam sve naučio za ovih nekoliko godina mogao bih da napišem knjigu, ali najbitnije je da naučite kako da radite sa ljudima. Uzalud kasnije i fakultet i kvalitet ako ne umete da funkcionišete kao deo tima.
4. Otkrij nam kada si postao delegat Evropskog parlamenta za mlade i otkuda interesovanje za baš ovakav tip edukacije?
U drugom razredu srednje škole profesorka psihologije mi je preporučila da se prijavim za „neku konferenciju“ koje će biti održana narednog vikenda u našoj školi. Nisam ni slutio šta me čeka. Na svojoj prvoj regionalnoj konferenciji, aprila 2014. godine, shvatio sam da postoje društvene, ekološke i mnoge druge teme o kojima bih voleo da učim i debatujem.
U poverenju, nisam se najbolje pokazao kao delegat na tom zasedanju.
Mislio sam da mogu da se popravim pa sam se zato prijavio na nacionalnu konferenciju, a tu sam se tek slabo pokazao. Želeo sam da odustanem jer sam mislio da tako nešto nije za mene, ali sam zbog jednog govora na završnom delu skupštine ipak ostao u organizaciji.
5. S obzirom na to da već godinama učestvuješ na brojnim zasedanjima u zemlji i inostranstvu, podeli sa nama da li ti je neko zasedanje ostalo u naročitom sećanju i šta je ono najlepše u vezi sa zasedanjima koja Evropski parlament mladih organizuje?
Jedno od mojih omiljenih zasedanja jeste Internacionalni forum u Jerevanu na kojem sam učestvovao kao novinar. Sam put do tamo je priča za sebe jer sam morao da letim jako čudnim pravcem da bih došao do zemlje koja i nije tako daleko, pa sam tako obišao aerodrome u Moskvi, Rimu, Parizu i Skoplju.
Jermenija će uvek ostati u mom sećanju jer je to zemlja koja odiše jednom jedinstvenom energijom i ima specifičan duh.
Ipak ono po čemu pamtite zasedanje jesu ljudi. Nešto jako lepo u vezi sa svakim zasedanjem jeste to što imate prilike da upoznate nekoga sebi jako sličnog ko dolazi iz neke druge države i sasvim drugačije sredine. Sa druge strane jako je tužno što kada prođe zasedanje svako se vraća svojoj kući. Najlepše je, zapravo, kada tu osobu sretnete ponovo na nekom zasedanju na sasvim drugom kraju Evrope. Taj osećaj vas veže za organizaciju i ne ostavlja vas na miru. Samo čekate kada ćete otputovati na sledeću destinaciju i ponovo sresti drugove.
6. Kako je Evropski parlament mladih svakako odličan primer za neformalno obrazovanje mladih i ambicioznih ljudi, možeš li nam reći u čemu bi najviše istakao značaj ovakve vrste obrazovanja danas i koja je prednost neformalnog u odnosu na formalno obrazovanje?
Da se odmah razumemo, mišljenja sam da formalno obrazovanje mora biti primarno ali isto tako mislim da nikada ne može biti savršeno. Tu neformalno obrazovanje stupa na scenu jer ono kao takvo rešava mnoge nedostatke i pruža mnogo više šansi sa mnogo manje uloženih resursa. Formalno obrazovanje je skupo, a dosta se sporo prilagođava potrebama omladine i društva.
Neformalno obrazovanje je mesto za učenje svih onih veština kojima nikada nećemo biti naučeni u školi. Predstavnici neformalnog obrazovanja su velika pomoć i predstavnici formalnog obrazovanja to moraju shvatiti. Smatram da država treba da pruži punu podršku svim subjektima koji teže tome da kao organizovana grupa doprinose neformalnom obrazovanju. Ovo jedino može biti sprovedeno u delo neposrednim radom i potpunom posvećenošću mladih i onih koji se o njihovoj budućnosti pitaju. Stanje neformalnog obrazovanja u Srbiji je veoma dobro, a rekao bih pre svega zbog ogromnog napora mladih, ali i zbog ogromnog rada i truda Krovne organizacije mladih Srbije koji je za svaku pohvalu.
7. Na koji način srednjoškolci koji ovo čitaju mogu da postanu deo Evropskog parlamenta mladih Srbije?
U proleće svake godine EPMS organizuje nekoliko regionalnih konferencija, a ove godine nadamo se i lokalnih konferencija u manjim gradovima u Srbiji. Kao kruna svih ovih konferencija stoji nacionalna konferencija koja će biti održana početkom jula u Novom Sadu. Da bi neko postao član naše organizacije potrebno je da učestvuje na jednoj od regionalnih ili lokalnih konferencija, a kasnije i na nacionalnoj konferenciji nakon čijeg završetka svaki učesnik postaje punopravni član organizacije. Sve detalje možete saznati na Facebook stranicama (European Youth Parliament Serbia i Regional Sessions of EYP Serbia). Nemojte se ustučavati da pošaljete poruku za bilo kakvo pitanje koje imate jer će vam najbrže moguće odgovoriti naš tim komunikacija.
8. Za kraj, reci nam šta bi poručio svim mladim ljudima danas – postoji li neka tajna za ostvarivanje snova i ciljeva koju bi mogao da im otkriješ?
Mladi imaju svoja interesovanja i želje za promenom. Nije bitno koja su ti interesovanja, bitno je da nađeš put kako da radiš na njima. Uvek treba proveriti da li postoji organizacija koja se bave time na čemu ti želiš da radiš. Ne postoji? Onda se osvrni oko sebe i vidi da li oko tebe postoje individue koja žele da rade na istoj stvari kao i ti. Ni njih nema? Znam da je teško, ali onda počni sam. To što si sam nikako nije razlog za odustajanje.
Ostvarivanje snova počinje tamo gde prestajemo da pravimo izgovore za svoje greške. Moramo da naučimo da greške nisu loše i da ćemo iz svake greške naučiti mnogo više nego onda kada sve uradimo kako treba. Našim aktivnostima doprinosimo unapređenju zajednice, ali istovremeno radimo na ličnom razvoju. Mladi se stalno žale kako imaju previše slobodnog vremena, a ne znaju kako da ga iskoriste. Iskoristi postojeće ili sam sebi stvori šansu, nemoj imati slobodnog vremena. Zoran Kostić Cane kaže „Ko ništa ne radi u ništa se pretvori“. Ne dozvoli sebi da tvoja mladost bude jedno ništa. Pokreni se!