Jovana M: Trudite se, samo je nebo granica!

FOTO: Instagram

Moja sagovornica je vaterpolistkinja, ali i studentkinja master studija na Medicinskom fakultetu. Tokom intervjua za iSerbia, Jovana Milovanović nam govori o utiscima sa Evropskog prvenstva održanog u Beogradu u januaru 2016. godine i otkriva nam koji poraz joj je najteže pao. Ona ističe da se uz dobru organizaciju sve može postići ukoliko odredimo prioritete. Kao savet mladima Jovana poručuje da će se sav trud jednog dana isplatiti i da ćete ponosno moći da kažete: „Vredelo je“.

Koliko dugo se baviš vaterpolom i za koje si klubove do sada igrala?

Vaterpolom se bavim od svoje 13. godine. Prvo sam trenirala plivanje, ali nikad nisam išla na takmičenja, jer sam želela da usavršim plivanje. Potom sam prešla na vaterpolo, jer mi je izgledao kao jako interesantan sport. Trenirala sam za Taš 2000 i ŽVK Crvena Zvezda za koji sada trenutno igram.

Kao tim u bazenu veoma ste složne. Da li organizujete neka druženja i van priprema za utakmice?

Kroz sport sam upoznala dosta ljudi različitih karaktera, a stekla sam i dosta prijateljstva koja će se sigurno nastaviti i nakon vaterpola. Naravno, družimo se i van bazena. Sve zavisi od prilike, ali pored kafića gde jedemo kolače i pijemo kafe, sigurno se i nađe neki dobar noćni provod.

Završila si visoku školu za fizioterapeuta. Da li si nastavila studije? Planiraš li da nađeš posao u toj struci ili si odlučila da za sada budeš predana vaterpolu?

Da, završila sam Visoku zdravstvenu skolu strukovnih studija, smer strukovni fizioterapeut. Upisala sam specijalističke studije na Medicinskom fakultetu koje traju dve godine. Prvu godinu sam uspešno završila, a druga je u toku. Do sada sam uspevala da budem uspešna i u vaterpolu i na studijama, ali priznajem, u poslednje vreme malo više sam posvećena vaterpolu.

fanovi.jpg

FOTO: Facebook

Krije li se neka priča iza nadimka „bombonica“?

Taj nadimak, tačnije „jovanicabombonica“ mi je nick na instagramu. Zbog toga su svi počeli tako da me zovu, a najviše me tako zove društvo iz srednje škole. Priču kako sam zapravo dobila nadimak i od koga, neka ostane mala tajna.

S obzirom na veoma jaku konkurenciju, da li si zadovoljna plasmanom na evropskom prvenstvu?

U ženskom vaterpolu je poznato da je jako tesko probiti se među tih prvih šest, jer je konkurencija stvarno jaka. Iskreno, mislim da je naš plasaman mogao da bude bolji za dva mesta, tačno za onoliko koliko su nam i izmakle te dve čuvene utakmice.

Koji poraz ti je najteže pao i zbog čega?

Slobodno mogu da kažem da mi je najteže pao poraz kada smo igrali protiv Nemačke. To je bila naša prva utakmica u grupnoj fazi na Evropskom prvenstvu. Vodile smo čak 5-1 i do poslednjeg trenutka se vodila teška borba. U poslednjim sekundama smo primile gol kojim su one povele. Mislim da je tu iskustvo presudilo, jer Nemačka je ekipa koja je već dugo zajedno, igraju čak i Svetsku ligu. Na kraju je iskustvo pobedilo, ali opet iz svakog poraza izvučeš ono najbitinije i naučiš za sledeći put.

12729366_10208779505707669_875483761363155200_n.jpg

FOTO: Facebook

Da li si zaljubljenik u neki grad iz Srbije i šta te je najviše privuklo u njemu?

Odabrala bih svoj rodni grad - Beograd. Inače jako volim Španiju i volela bih jednog dana da živim u Barseloni, ali mislim da bi mi uvek nedostajao Beograd. To je grad koji je mešavina tradicionalnog i modernog, dnevnog i noćnog života, a pun je istorije, kulture pa, na kraju krajeva, i najbolje hrane na svetu.

Koliko misliš da je važno sastaviti listu prioriteta u životu?

Mislim da je jako bitno da svako u životu ima neku svoju listu prioriteta - neki svoj plan. Kada postavite sebi neke ciljeve onda težite da ih ostvarite i da budete što bolji u tome. Svako od nas teži nečemu i ako ste dovoljno uporni, samo je nebo granica.

_event_management.gif

Dobrom organizacijom sve se postiže, tako bar kažu. Imaš li neki savet za mlade koji imaju problem sa nekad nedostatkom vremena, a nekad viškom?

Svet u kome živimo danas je svet društvenih mreža i interneta. Svako ‘‘visi‘‘ na svojim, a najviše na tuđim profilima. Sve je manje vremena za druženje, sport, školu, muzičke časove i slično. Možda je i to problem, jer današnja deca imaju previše slobodnog vremena i ne znaju kako da ga iskoriste. Moje iskreno mišljenje je da može sve da se postigne: škola i sport i druženje, samo je bitno da se dobro organizujete i odredite prioritete. Ne kažem, ne možete uvek sve da postignete, ali zato se i žrtvujete i trudite. Jednog dana će se to sve vratiti i moći ćete ponosno da kažete: „Ja se bavim sportom i igram Evropsko prvenstvo u areni. Vredelo je“.

Ana, druželjubiva i radoznala studentkinja; voli da piše, vodi intervjue, istražuje i pohađa razne edukativne kurseve.

Pročitajte i:

Jedno putovanje kroz svet snova...
Marko Mak Pantelić: Dečice, hvala vam!
„Beogradski čitač“ je Andrijinih ruku delo!