Jelena Vesković: Svaku priliku koristim najbolje što mogu!
Privatna arhiva

Jeleni je sa 14 godina operisan tumor na mozgu. Nakon operacije ostala je skoro nepokretna, bez osnovnih motornih funkcija. Ipak, kako to obično biva u bajkama i ljubav na kraju pobedi, i u ovoj je pobedila ljubav - ona prema karateu. Jelenu je vodila prevelika volja, kao i želja da ponovo obuče svoj kimono.

Jelena danas ima 27 godina, opet trenira karate i Srbiju predstavlja u najboljem mogućem svetlu na kojem god takmičenju da se pojavi. Ova devojka puna života, uz najlepši osmeh govori o borbi za ono što najviše voli i svojim uspesima u karateu.


Da li se sećaš svojih početaka u karateu? Kako je sve to počelo?


Davne 2000. godine je sve počelo. Kao đaka drugaka me je, verovatno, radoznalost privukla. U to vreme je, pored folklora, karate bio jedina opcija na Rudniku. Jedno vreme sam igrala i folklor i trenirala karate, ali je moj izbor ipak bio karate.


Koliko ti je bilo teško da zbog bolesti prihvatiš odvajanje od karatea?


Sve se desilo brzo. Toliko brzo, da ja nisam ni znala šta se zapravo dešava, da me čeka operacija glave i težak period. Kada sam se osvestila i shvatila sve, već sam bila u kolicima, a onda su krenuli problemi. Bilo je svega: žaljenja, suza, besa, povlačenja u sebe...


Bila sam ubeđena da više nikada neću voditi normalan život, niti obući kimono. Godinama sam tako mislila i morala sam da se pomirim sa tim. Teško, ali prihvatila sam.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Kakav je bio osećaj ponovo se vratiti na „teren“ ?


Povratak je iziskivao hrabrost. Sate razmišljanja, sate razgovora sa roditeljima, sastavljanje lista ZA I PROTIV... suze radosnice su krenule samim oblačenjem kimona toga dana, ogromna sreća, posle prvog treninga, me je držala budnom celu noć.


Koji ti je najdraži uspeh u karateu?


Najdraži uspeh, i dan – danas se naježim kada pomislim na to, je „UNSU kup" 2016. Godine u Leskovcu.


Koliko je učešće na prvenstvu u Rumuniji bilo bitno za tebe lično?


Svetsko prvenstvo u Rumuniji mi je došlo kao kruna na moju karate ljubav. Lična satisfakcija je neopisiva rečima. Sada postoji bar jedna stvar koju dobro radim.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Šta te je podstaklo da se vratiš karateu?


Povratak karateu inicirao je moj sadašnji trener, a čista ljubav je „pogurala“ onda kada je trebalo.


Da li si zadovoljna svojim dosadašnjim uspesima u karateu?


Svi dosadašnji uspesi zapravo nisu ni bili planirani. Sada kada su tu, „zadovoljstvo“ je preslaba reč za ono sto osećam kada pogledam u sve medalje (6 zlatnih, 1 srebrna, 1 bronzana), oba pehara (Državno prvenstvo, Svetsko prvenstvo).


Kakvi su planovi za dalje, kada je sport u pitanju?


Planovi su, oduvek, bili da treniram koliko mogu. Zbog mog, relativno, promenljivog stanja, treninge prilagođavam svojim mogućnostima. Jedino što je sigurno je to da na svakom treningu dam sve od sebe. Svaku priliku, koja mi se ukaže, iskoristiću najbolje što mogu.