The Prodigy: Sva moć elektronske muzike!

Foto: Fanart TV

Skoro da ne postoje DJ-evi današnjice koji mogu da kažu da nisu inspirisani ovim velikanima. Skoro da ne postoji država u kojoj oni nisu napravili koncertni spektakl za pamćenje. Skoro da ne postoje nagrade iz dance žanra da oni nisu pokupili. Skoro da ne postoji kritičar koji ih nije opisao kao šokantne, pa i skandalozne. Odlična kombinacija beata, nastupa, energija i marketinga, od ekipe iz Eskesa napravila je svetske mega zvezde.

_rangiranje_fakulteta_1.gif

Kroz njihovu karijeru provuklo se mnogo žanrova: od ravea, jungle, techna, industrial, pomalo rocka (ko je čuo live Breathe, zna koliko je to rock himna), i do dana današnjeg ostaju najveće ime elektronske industrije. Kombinacija žanrova, razvila je interesante nastupe uživo sa mnogo svetlosnih efekata i jačinom zvuka od kog vibriraju pluća. Ista pažnja posvećena je spotovima koji bez problema mogu da budu u kategoriji alternativne umetnosti. Nikakve pretenciozne multi milionske ideje, već samo jedan kriterijum – što neobičnije, šokantnije, skandaloznije – neponovljivo.

Poruke tekstova? Nema ih. Iako se ekipa iz The Prodigy trudi da u svoje tekstove ubaci poneku provokaciju, od kojih je možda najveća bila u pesmi „Baby’s got a temper” u kojoj se spominje rufinol ili poznatije rufi – vrsta droge koja se sipa u piće, ili „date rape drug”. Ovaj skandalozni stih je napravio toliku pometnju, da je gore navedena pesma skinuta sa albuma. Pored toga, momci tekstovima nisu davali duboke korene, već su radije iznosili neke misli koje će pratiti njihovu muziku.

Njihova diskografija se sastoji iz šest albuma i ono što je interesantno je to da svaki od albuma ima ozbiljan broj hitova. Rekorderi su „Music for the Jilted generation”, „The fat of the land” i „Invaders must die” – albumi koji su ih pozicionirali, krunisali i održali na sve masovnijoj a opet jednoličnoj elektronskoj sceni.

Zašto je meni The Prodigy bitan? Slušajući njih, zavolela sam nešto što mi nikako nije blisko, uživela sam se u nepoznate ritmove. prepustila sam se nečemu nepoznatom i isprobala nešto nesvakidašnje za mene. U neku ruku, za mene je slušanje The Prodigy bio ulazak u jednu novu kulturu, nepoznat i neotkriven svet neonskog svetla, razdrmavajućeg bita i dinamičnih, energičnih ritmova – nešto što osećam dok slušam rock, što me budi, daje snagu i pokreće me.


Tamara je u narodu poznata kao LinDe i kao muzički fanatik.


Pročitajte i:

ABBA - Raritet među evrovizijskim pobedicima
Frank Sinatra - šarmer zlatnog glasa
Kurt Cobain: (Anti) heroj devedesetih