A ona je već kao djevojčica sanjala velike snove, u svojoj malenoj sobi. Kao desetogodišnjakinja bila je fascinirana zvijezdama, dok je u rukama držala tatin teleskop i proučavala sva ta nepoznata prostranstva kosmosa. Svoje školovanje je upravo zato i posvetila svemiru i otkrivanju neotkrivenog. Nakon završene astronomije na Vasar koledžu došla je na Prinston, gdje je trebala magistrirati, ali nikada nije uspjela, jer kao žena tada nije imala pravo na diplomu astronomije sve do 1975. godine.
Odlučila je otići na Kornel Univerzitet umjesto toga i nastaviti svoje obrazovanje. Sa dvadeset i dvije godine uspjela je šokirati naučnike sa svojom teorijom o tome da se univerzum okreće. Naučnici još uvijek vode debate o ovome, uprkos tome što većina dokaza ide u prilog Verinoj teoriji.
Nakon doktorata na Džordžtaun Univerzitetu Vera je započela posao na Institutu u Vošingtonu, gdje je upoznala Kent Forda. On je izumio spektrometar koji se koristio za gledanje svjetlosti udaljenih zvijezda kao nikada ranije i mjerenje Doplerovog efekta zvijezda u galaksiji.
Vera je koristila njegov spektrometar kako bi započela svoje istraživanje spiralno rotirajućih galaksija. Teorija je bila da se galaksije okreću u istom smjeru kao i solarni sistem. Što su dalje od gravitacijskog mjesta, to će se sporije kretati, kao što se i planete drugačijom brzinom kreću oko Sunca.
Vera je proučavala preko šesdeset različitih spiralnih galaksija. A u svakoj je imala jednaku obzervaciju: sve se okreće istom brzinom. Međutim, postavilo se pitanje koja to nevidljiva sila prouzrokuje? Povezala je to sa Fric Cvikijevom teorijom o neidentifovanoj tamnoj materiji. Prema njoj, upravo ta materija je kreirala gravitacijsku silu koja je uticala na to kako se objekti kreću u univerzumu.
Uprkos tome što većina astronoma nije vjerovala da ova nevidljiva materija postoji, Verini pronalasci nisu mogli biti ignorisani i zanemareni. Njene jasne kalkulacije, naučna dostignuća i dokazi išli su u prilog njenoj teoriji, koja je na kraju i potvrđena. Nastavila je raditi opservacije mnogih galaksija, kao i istraživati dalje univerzum. Uvijek je spremna da odvoji vrijeme kako bi bila mentorka astronautkinjama.
Za vrijeme studiranja upoznala je i svog muža, Roberta sa kojim je u braku 1948. godine. Imaju četvoro djece, a svi su postali naučnici. Doktorirali su matematiku, geologiju, ali i fiziku i astronomiju. Svoj fokus je preusmjerila na mlade i njihovo obrazovanje, jer kao što je jednom izjavila njeni brojevi će govoriti mnogo više o njoj nego ona sama. A ako neko iskoristi njene podatke o naučnim dostignućima, to će značiti mnogo više od pukog pominjanja njenog imena.
Nastavila je motivisati žene i djevojke da istražuju svemir i da ne odustaju od svojih snova. U tome joj značajno pomaže i Akademija nauka, čija je česta panelistica i akademska radnica, koja na sve načine pokušava skrenuti pažnju da svi mogu sve, ako to dovoljno žele. Uprkos svemu i dalje je nezadovoljna brojem žena koje se nastavljaju baviti astronomijom. Žalosno je kako ističe kako je prije trideset godina mislila da je sve moguće, a danas se to ne čini tako.
Slava je prolazna, a moji brojevi govore mnogo više od mog imena. Ako astronomi i dalje koriste moje podatke, to je moje najveće dostignuće, mnogo veće nego da mi pamte ime.
Dobitnica je Džejms Kreg Votson medalje od Akademije naučnika, kao istaknuta naučnica. Ostala joj je neostvarena želja da posjeti andromedu i vrati se mliječnim putem. Vjeruje kako postoji još mnogo misterija u univerzumu koje će ostati neotkrivene. Sve one kako navodi čekaju neke avanturističke naučnike koji će ih u budućnosti otkriti.
Vera Rubin, žena koja je otkrila ono što je bilo nezamislivo, a kasnije i svojoj djeci prenijela ljubav prema nauci. Djevojčica sa teleskopom u ruci, koja je već sa deset godina znala da svemir može biti istražen. Dobro, barem dio njega.
Postoji još mnogo misterija u univerzumu koje će ostati neotkrivene. Sve one čekaju neke avanturističke naučnike koji će ih u budućnosti otkriti.
Izvor: Lola magazin
