Sofija Kovaljevska: prva dama matematike

FOTO: Vijesti

Sofija Kovaljevska rodila se kao Sofija Vasiljevna Korvin - Krukovska u Moskvi 1850. godine, ali veći deo detinjstva provela je u luksuzu u selu Palabino gde su je vaspitavale guvernante i privatni učitelji. Bilo je to vreme kada su devojke svoj pogled na svet stvarale po jevanđelju, a udaja bila njihovo najvažnije dostignuće. Međutim, Sofija je želela više od toga – želela je da se obrazuje i postane velika matematičarka.

Veoma rano je pokazala interesovanje za matematiku, ali nastavak školovanja na Petrogradskom univerzitetu bio je nemoguć. Sankt Peterburg je u 19. veku bio jedan od vodećih intelektualnih centara u Rusiji, centar ruskog prosvetiteljstva, ali samo za muškarce. Pristup ženama je bio zabranjen, a da bi devojke mogle da se školuju u inostranstvu bilo je potrebno da se po svaku cenu iščupaju iz roditeljskog nadzora.

Kovalevskaya-3.jpg
Foto: beautifulrus

Jedan od načina bio je fiktivni brak. Po zakonu udata žena je od muža dobijala dozvolu za odvojen boravak i nije više zavisila od roditelja. Ovim putem krenula je i Sofija. Imala je osamnaest godina kada se 1868. godine udala za Vladimira Kovaljevskog, mladog studenta paleontologije koji je kasnije postao poznat po saradnji sa Čarlsom Darvinom. Mladi bračni par odlazi iz Rusije 1869. godine u Beč, a odatle se sele u nemački grad Hajdelberg – ona da uči matematiku, a Vladimir geologiju.

_event_management.gif

Posle godinu dana seli se u Berlin sa nadom da će Karl Vajerštras, najugledniji matematičar tog vremena, pristati da je podučava. U početku je nije shvatao ozbiljno, ali vrlo brzo je otkrio kakav genije stoji pred njim. Međutim, morala je da se ograniči na privatno studiranje kod čuvenog profesora, jer je na Berlinskom univerzitetu ženama takođe bio zabranjen pristup.

Pošto je bila žena, Sofija je bila obavezna da stvori nešto zaista izvanredno da bi učeni profesori odlučili da naruše propise i dodele joj doktorsku diplomu. Za ove četiri godine učenja završila je tri samostalna naučna istraživanja o diferencijalnim jednačinama („Prilog teoriji diferencijalnih jednačina u delimičnim izvodima“), Abelovim integralima („O svođenju izvesnih klasa Abelovih integrala trećeg ranga na eliptične integrale“) i Saturnovom prstenu („Dodaci i primedbe Laplasovim istraživanju oblika Saturnovog prstena“). Bili su to izvanredni radovi, ali onaj o diferencijalnim jednačinama je izazvao oduševljenje u naučnim krugovima i ubrzo je ušao u sve osnovne lekcije iz matematike pod imenom Teorema Koši - Kovaljevska.

421px-Stamp_of_USSR_1635g.jpg
Foto: Wikipedia
Poštanska marka iz 1951. godine

Ovim je odvažna Ruskinja pokazala da je u rangu, ako ne i bolja, od svojih muških kolega, a njeni prvi radovi svedočili su o njenoj neverovatnoj stvaralačkoj snazi. Nemajući izbora, u junu 1874. godine Univerzitet u Getingenu je dodelio Sofiji Kovaljevskoj titulu doktora in absentia s najvišom pohvalom. Time je postala prva žena doktor nauka u Evropi.

Iako je imala titulu doktora i Vajerštrausovu pomoć, nije uspevala da nađe posao, pa je bila prinuđena da se sa mužem vrati u Sankt Peterburg. Međutim, ni ovde nije mogla da postigne ništa, jer je ženama naučna katedra bila zatvorena. Zbog toga je morala da odustane od karijere naučnika. Umesto toga, rodila je ćerku Sofiju, počela da piše priče, pozorišne kritike i naučne članke, vodila lagodan život visokog petrogradskog društva i družila se sa istaknutim ruskim naučnicima i piscima (Mendeljejev, Sečenov, Botkin, Dostojevski i drugi).

U međuvremenu, njen muž je doživeo finansijski krah i u očajanju odlučuje da digne ruke od karijere naučnika (kasnije izvršava samoubistvo), dok se Sofija ponovo posvetila matematici. Posle šest godina 1883. godine odlučila je da napusti Rusiju i vrati se svom starom profesoru u Berlin, gde je počela istraživanja o prelamanju svetlosti u kristalima.

kovalevskaya-daughter.jpg
FOTO: beautifulrus
Sofija sa ćerkom

Nedugo potom, zahvaljujući švedskom matematičaru i bivšem Vajerštrasovom učeniku Gosta Mitag - Lefleru, dobija poziv da se pridruži Stokholmskom univerzitetu kao pripravnik - docent. Predavanja su joj donela odlučnu reputaciju u akademskom svetu, pa je 24. juna 1884. godine postavljena za profesora na rok od pet godina, a u isto vreme postala je i urednik najznačajnijeg matematičarskog časopisa Acta mathematica. Pored naučnih radova pisala je i romane, pesme i drame.

Njen najveći trijumf dogodio se 1888. godine kada je predala rad „O rotaciji krutog tela oko fiksirane tačke“ na takmičenje za nagradu Bordin Francuske akademije nauka i pobedila. U toku pedeset godina otkako je ustanovljena ova nagrada dodeljena je tek deset puta i to samo za delimična rešenja, a pre Sofijinog otkrića nije se dodeljivala čitave tri godine. Rad je bio toliko uspešan i ozbiljan da je nagrada sa 3.000 povećana na 5.000 franaka.

RR5110-0034R.gif
FOTO: Wikipedia

Godinu dana kasnije izabrana je za redovnog profesora i postaje šef katedre za matematiku Stokholmskog univerziteta. Bila je prva žena na toj poziciji na severnoevropskim univerzitetima, a treća u Evropi posle Laure Basi i Marije Gaetane Anjezi. Ovo je bio nezamisliv presedan za to doba koji je označio prekretnicu u tretiranju žena u nauci. I pored svega, ona je maštala o naučnom radu u Rusiji i preko svog rođaka generala Kosiča pokušavala je da dobije dozvolu da se vrati u Rusiju u svojstvu člana Akademije nauke. Ponovo je bila odbijena.

Ipak, podrška je došla od ruskih naučnika i zahvaljujući njihovim zalaganjem dogodilo se ono čemu je tako požrtvovano težila celog života – donesen je zakon po kome žene u Rusiji mogu biti birane za akademika, čime je napravljen „nečuveni“ presedan. Sofija je tako izabrana za dopisnog člana Petrogradske akademije nauka, ali ispostavilo se da ni to nije bilo dovoljno da zauzme profesorsko mesto u višim školama.

Razočaranje zbog činjenice da se u njenoj otadžbini nije našlo mesta za nju, zdrastveno je uništilo Sofiju. Umrla je 10. februara 1891. godine od upale pluća. Imala je samo 41 godinu. Njeni naučni uspesi dali su mnogim naučnicima podsticaj za dalji razvitak problema kojih se dotakla talentovana Ruskinja u svojim razmišljanjima iz oblasti matematike i mehanike.

Međutim, možda njen najveći podvig je njena sama borba za ženska prava. Tokom celog svog života bila je istrajno posvećena borbi za žensko pravo na obrazovanje i rad.

Njen način života i uspeh pomogao je ženama da se bore i da veruju u trijumf ideje ženske ravnopravnosti, dok je njen grob ubrzo postao mesto hodočašća boraca za ženska prava. Nema sumnje da je Sofija Kovaljevska bila izvanredna žena.

Maja je antropološkinja, knjiški moljac i fudbalski fanatik, u slobodno vreme crta, pije kafu, čita stripove i gleda filmove.