Oprah Winfrey je nedavno, u svom inspirativnom govoru tokom dodjele Zlatnih globusa, posebnu pažnju posvetila upravo ovoj ženi, koja je umrla krajem prošle godine, nekoliko decenija nakon što je oteta i brutalno silovana, a što su vlasti tada ignorisale. Njene napadače porota, koju su takođe činili samo muškarci bijelci, nikada nije proglasila krivima i oni nikada nisu osuđeni. Ipak, kasnija borba Recy Taylor protiv rasne podjele na jugu Alabame postala je okosnica za borbu za građanska prava širom Amerike.
Kada je te 1944. godine Racy, dok se iz crkve vraćala kući u društvu dvojice prijatelja, presreo automobil, šestorica naoružanih mladića su je oteli i odvezli do obližnjeg, zabačenog šumarka. Tamo su joj naredili da se skine i naizmjenično je silovali. Na kraju su je ostavili sa povezom preko očiju, na putu, nadomak njene kuće u Abbevilleu. Prethodno su joj zaprijetili da će je ubiti ako ikome nešto kaže. Obećala im je da će ćutati, ako je ne ubiju i puste da ide kući, svom djetetu.
„Čim je došla kući, ispričala je sve što se desilo”, prisjetio se njen brat Robert Corbitt u dokumentarcu „The Rape of Recy Taylor”, objavljenom prošle godine, a prenio je britanski Daily Mail.
Recy je skupila hrabrost i vjerujući u pravosuđe, prijavila napadače, koje je kasnije i identifikovala, ali oni nikada nisu osuđeni. Tokom dva procesa, napadači nisu optuženi, što je izazvalo buru nezadovoljstva u afroameričkoj zajednici, odakle su nastojali da se izbore pravdu u sistemu više nego „inficiranom rasizmom u javnim institucijama”.
„Živjela je kao što smo svi živjeli – previše godina u kulturi koju su razbili brutalno moćni muškarci. I predugo, žene se nisu čule niti im se vjerovalo, ukoliko su se usudile govoriti istinu o moći tih ljudi. Ali njihovo vrijeme je završeno! Priča mora biti ispričana. I samo se nadam da je Recy Taylor umrla znajući da njena istina, poput istine toliko drugih žena koje su bile mučene u tim godinama, a čak i sada, vrijedila i da će pokrenuti promjene”, kazala je nedavno Oprah.
Priča je prijavljena NAACP-u, gdje je mlada radnica po imenu Rosa Parks postala vodeća istražiteljica na njenom slučaju, i zajedno je sa Recy tražila pravdu. Ali pravda nije bila opcija u doba takozvanog Jim Crowa (režim koji je bio sistem pisanih i naročito nepisanih pravila kojih su se Afroamerikanci imali pridržavati. Rosa Parks se pobunila upravo protiv Jim Crowa kad je jednog decembarskog popodneva 1955. godine odbila da ustane bijeloj saputnici u autobusu. Kao što je kasnije rekla: „Nikad nismo znali šta će se desiti ako se ne držimo pravila. Ali smo znali dovoljno da se pobrinemo da nikad ne zapadnemo u probleme.”).
Hrabrost Rose Parks i drugih članova, među kojima je bio i John Carr, očita je u njihovom radu, iako su konstantno primali prijetnje smrću. Kuću gdje je Recy Taylor živjela sa porodicom su tada zapalili bijelci koji nisu željeli da se slučaj istražuje, nakon čega se morala odseliti. Organizacijska struktura, nastala oko slučaja Recy Taylor je poslužila kao temelj WPCu (Women’s Plitical Council) i MIA (Montgomery improvement Association).
U intervjuu iz 2010. godine, Recy Taylor je rekla da vjeruje da su muškarci koji su je silovali mrtvi, ali da ona i dalje želi izvinjenje zvaničnika.
„To bi mi mnogo značilo”, kazala je tada.
Šest godina prije smrti i 67 godina nakon što se našla u središtu borbe za ljudska prava, to se i desilo. Vlada u Alabami joj se izvinila zbog svog neuspjeha da procesuira njene napadače.
Recy Taylor je umrla u snu, 28. decembra 2017. godine, u staračkom domu u Abbevilleu.
Izvor: Lola magazin
