Pocahontas: sukob modernog i tradicionalnog

Foto: Facebook Disney Princess

Lik Pokahontas je zasnovan na istinitom liku i legendama o indijanskoj princezi iz plemena Powhatan koje je živelo na prostorima današnje Virdžinije. Ime koje je dobila po rođenju bilo je Matoaka, a krštenjem dobija ime Rebeka. U istoriju i legendu je ušla kada je engleskog kapetana Džona Smita, koji je bio zarobljen, spasla smrti tako što je svoju glavu položila na njegovu u trenutku kada je poglavica odlučio da bude pogubljen.

Život indijske princeze je bio inspiracija za mnoga književna i filmska dela.

Diznijeva „Pocahontas“

Godine 1995. nastaje Diznijev film „Pocahontas“.

Živi okružena prirodom, daleko od civilizacije i materijalnih stvari. U trenutku kada se britanski doseljenici usidre u njenu zemlju u potrazi za zlatom i bogatstvom, ona saznaje da postoji i drugačiji svet izvan onoga u kome živi. Na čelu posade je bio kapetan Džon Smit. Iako je u centru pažnje ljubav između njih, Diznijeva priča nosi jednu mnogo dublju poruku. Zapravo, prikazujući način života Pokahontas, kao i način shvatanja života kapetana, u ovoj priči je na vrlo jedinstven način prikazan sukob tradicionalnog i modernog načina života.

12144670_10153230112895954_732653148852416334_n.jpg

Foto: Facebook Disney

S jedne strane, Pokahontas živi okružena prirodom i njenim lepotama, nije rob materijalizma i ne razume značaj i moć novca. S druge strane, kapetan Džon Smit u njenu zemlju dolazi tragajući upravo za materijalnim stvarima. Međutim, njihovim zbližavanjem on zaboravlja zbog čega je na tom mestu, i počinje od nje da uči o prirodi i vrednostima koje je čovek približavajući se civilizaciji i modernom načinu života potpuno zaboravio.

Iako živi u prirodi i izvan civilizovanog društva, Pokahontas ne pripada tipu žene koja se zarad tradicije odriče svojih prava da pokaže hrabrost, mudrost i odlučnost. To je, upravo, prikazano u trenutku kada se suprotstavlja ocu naslanjajući svoju glavu na glavu Džona Smita spasavajući ga sigurne smrti.
Ovo je i najsnažnija poruka njenog lika: poštovati i čuvati tradiciju, ali biti potpuno svoj.

229547_10150177597742620_694024_n.jpg

Foto: Facebook Disney Princess

Tradicionalne kulture u svetu

Danas u svetu još uvek postoje kulture koje se isključivo drže tradicionalnog načina života. U tim kulturama žene još uvek nemaju jednaka prava kao muškarci pa su često diskriminisane i primorane da se pokoravaju, ponekad i surovim zakonima tradicije.

U nekim zemljama, kao što je npr. Indija, prava žena su izuzetno ugrožena. Samim rođenjem žene se suočavaju sa okrutnošću tradicije svoje zemlje, pa se tako dešava da ih prodaju dok su još devojčice. Nemaju prava na svoj stav, mišljenje i želje, slepo su poslušne i uvek u senci muških ukućana.

U Arapskim zemljama žene, takođe, imaju znatno manja prava od muškaraca. Njihova osnovna uloga je uloga domaćice. Obrazovanje i društveni život im je veoma oskudan. Škole su uglavnom odvojene na muške i ženske, jer se smatra nedoličnim da devojčice pohađaju nastavu zajedno sa dečacima.

U Saudijskoj Arabiji, npr, ženama nije dozvoljeno da voze automobile ili da putuju bez dozvole muškarca koji ih mora pratiti na putovanju.

Pored ovih zemalja, u svetu je još kultura gde su tradicijom žene predodređene da brinu o deci i kući ne uživajući nikakva prava.

-profesionalno_odevanje.gif

Život u Srbiji između tradicije i modernog

Posmatrajući život u Srbiji danas, možemo doći do zaključka da je moderni način života preuzeo vodeću ulogu u odnosu na tradicionalni način shvatanja i življenja.

Sredinom 19. veka dolazi do modernizacije srpskog društva što dovodi do značajnih promena i u životima žena. Veći broj žena u to vreme počinje da se školuje i aktivnije učestvuje u društvenim dešavanjima.

Emancipacija žena je svakako jedan dug proces, koji, čini se, još uvek traje. Sve veći broj žena se danas školuje u cilju da se izbore za jednakost među polovima i da dokažu da žena može biti jednako uspešna i u kući i u poslovima izvan nje.

To, naravno, ne znači da je potrebno potpuno zapostaviti tradiciju. Tradicija je lični pečat jednog naroda i kao takva je potrebna za njegovo očuvanje. Potrebno je poštovati tradiciju i čuvati njene vrednosti, ali i isticati svoje stavove i mišljenja.


Aleksandra je zaljubljenik u srpski jezik i književnost i smatra da je jezik jednog naroda najveće bogatstvo koje se treba negovati i čuvati