Nesvakidašnji svet Milene Pavlović Barili
youtube

Milena Pavlović Barili je dete požarevačke pijanistkinje Danice Pavlović (potomak najstarije Karađorđeve ćerke Save) i italijanskog kompozitora i pisca Bruna Barilija. Vaspitana u umetničkom duhu i nekonvencionalnom domu, Milena je od roditelja nasledila kreativnost i kosmopolitski duh. Samo šest nedelja posle svog rođenja, 9. novembra 1909. godine, posetila je domovinu svoga oca, a u Požarevac se vratila kad joj je bilo osam meseci. Već u trećoj godini crtala je kokoši i piliće, a u petoj čitala i učila italijanski. U šestoj godini majka je odvodi u Nicu gde uči francuski jezik, a u sedmoj godini piše svoje prve stihove na temu smrti.


youtube
youtube

U međuvremenu, u Italiji završava prva dva razreda osnovne škole, a naredna dva u Požarevcu. Upisuje gimnaziju u svom rodnom gradu, ali već posle prvog razreda majka je ispisuje i odlaze prvo u Linc, a potom u manastir u Gracu da nauči nemački jezik.


Jasno je da je već od ranog detinjstva Milena bila svetski putnik. Ceo svoj kratki životni vek provela je u beskonačnom lutanju između Srbije, zapadnoevropskih metropola i Amerike. Život nomada ostavili su na njenu umetnost pozitivan i trajan uticaj. Ali, u dubini duše osećala se podeljeno, usamljeno i nigde nije u potpunosti uspela da nađe sebe.


Školski dani i prve izložbe


Milenino umetničko usmeravanje počinje od njenog prvog učitelja crtanja u Požarevcu Josipa Vučetića, da bi se sa dvanaest godina upisala u Kraljevsku umetničku školu u Beogradu, u klasi slikarke Babet Bete Vukanović. Školu završava posle četiri godine sa izuzetnim ocenama, a primetila ju je i Politika koja je objavila prvi kraći izveštaj o njoj, naglašavajući da njeni radovi „padaju u oči“.


youtube
youtube

Naredne dve godine Milena provodi na Minhenskoj akademiji u klasi profesora Franca fon Štuka. Njegove lekcije su ostavile velik uticaj na nju i njeno shvatanje umetnosti, pa otuda i njena naklonost ka antici, renesansi i romantičnom. Međutim, akademija je bila previše konvencionalna i konzervativna za Milenu, koja je bila puna duha, mašte i energije.


Posle dve godine napušta studije i vraća se u Srbiju gde organizuje svoju prvu samostalnu izložbu u beogradskom Novinarskom domu, 16. decembra 1928. godine. Već sledeće godine organizuje izložbu u svom rodnom Požarevcu i postaje članica Društva srpskih umetnika „Lada“ i izlaže na njihovim grupnim izložbama.


Međutim, uprkos odličnim kritikama Milena je bila veoma skromna. Želela je samo da radi kao profesorka crtanja, ali za našu najobrazovaniju slikarku nije bilo mesta ni u Požarevcu, ali ni u Štipu, Velesu i Tetovu. Razočarana u junu 1930. godine zauvek napušta Srbiju.


Veliki uspeh u Evropi


Prva Milenina stanica bila je Španija. Slikala je dan i noć, opčinjena španskom kulturom, stilom života i Gojom. Već 1931. godine seli se u Pariz gde se ne zadržava dugo već ide dalje na sever, u London. Tamo otvara veliku samostalnu izložbu u prestižnoj Galeriji „Blumsberi“. Doživela je veliki uspeh, odlične kritike su napisane u vodećoj londonskoj štampi, a beogradski mediji su zaključili da je to bio jedan od najuspelijih nastupa nekog našeg umetnika u svetu.


Posle Londona vraća se u Pariz, gde je s prekidima živela od 1931. godine do odlaska u SAD neposredno pre Drugog svetskog rata. Umetnički krugovi Pariza bili su joj širom otvoreni, upoznaje se i druži sa vodećim pariskim umetnicima: Andreom Bretonom, Polom Valerijem, Andreom Lotom, Žanom Kusuom. A upravo je u ovom krugu i čuvena Frida Kalo, pa postoji mogućnost da je Milena imala priliku da se sretne sa njom.


commons.wikimedia
commons.wikimedia

Godinu dana posle dolaska u Grad svetlosti organizuje svoju prvu samostalnu izložbu, u Galeriji „Mlada Evropa“. U ovoj galeriji iste godine nastupa i grupno, sa De Pizisom, De Kirikom, Kubinom, Tereškovičem i drugima. Nekoliko godina kasnije (1938) takođe samostalno predstavlja svoje nove radove u Galeriji „Četiri druma“, a sledeće godine se priključuje novom talasu nadrealizma u Galeriji „Pitoresk“. Ove dve izložbe lansirale su je u zvezdu evropske umetničke scene, ali Milena kao da nije bila svesna svog velikog uspeha.


Gotovo istovremeno pravi karijeru i u rodnoj zemlji svoga oca, Italiji. Priređene su joj dve samostalne izložbe, prva 1932. godine u Rimskoj umetničkoj galeriji, a druga 1937. godine u Galeriji dela Kometa. Grupno nastupa 1933. godine u Firentinskoj „Sala d'Arte de 'La Nazione“, a dve godine kasnije učestvuje na Drugom kvadrijenalu u Rimu.


To učešće je propraćeno objavljivanjem njenih pesama u časopisu „Kvadrino“ (napisala je 60 pesama na italijanskom, španskom, srpskom i francuskom jeziku) i posetama brojnih slikara i najviših državnih funkcionera. Glavna zvezda je svakako bio Musolini sa svitom.


commons.wikimedia
commons.wikimedia

Sutradan su sve novine prenele njegov kratak razgovor sa Milenom kao najznačajniji detalj Musolinijeve posete izložbi. Međutim, zbog ovog kratkog susreta Milena je kasnije osuđena kao nepodobna u posleratnoj Jugoslaviji. Pretpostavlja se da je ovo bio razlog zašto je komunistička vlast 1947. godine odbila zahtev za vizu njenom mužu, koji je želeo da urnu srpske slikarke preda njenoj majci.


Milenina poslednja samostalna izložba u Evropi održana je u Tirani 1939. godine, ali ratna atmosfera poremetila je očekivani finansijski uspeh. Iako je izložba bila zapažena i dobro posećena, činjenica da nijedno delo nije prodato za Milenu je bilo veliko razočarenje.


Sa druge strane, Milena sve više razmišlja o Americi. Neposredno pred Drugi svetski rat prodaje svoju sliku „Kompozicija“ tadašnjem jugoslovenskom konzulu u Roterdamu Sibi Miličiću i tim parama kupuje kartu za Njujork. Cilj putovanja je bila poseta nadrealističke izložbe sa delima Dalija, Ernsta i mnogih drugih, organizovanu prilikom održavanja Svetske izložbe. Međutim, nije ni slutila da je to bio put u jednom pravcu i da se više nikad neće vratiti.


Američki san


Život u Americi je u početku bio težak za Milenu, ali se brzo snalazi. Uspeva da se izbori za egzistenciju slikajući portrete po narudžbini, radeći komercijalni dizajn i ilustracije za vodeće časopise za modu i enterijer (Vog, Harpers bazar, Glamur, Taun end Kantri), reklame za kozmetičku kuću Revlon, dizajn za parfem i kolonjsku vodu firme Meri Danhil, kao i uređivanje izloga robnih kuća Lord i Tejlor, Bonvit Teler i Saks Peta avenija.


commons.wikimedia
commons.wikimedia

U međuvremenu, upoznaje američkog kompozitora Đankarla Menotija, zahvaljujući kojem se oprobala i na polju scenske umetnosti radeći kostime za njegov balet „San Sebastijan“. Postali su veliki prijatelji, a Milena mu je kasnije poverila na čuvanje svoju nezavršenu sliku „Monahinja“. Nekoliko godina kasnije, 1954. godine, u znak sećanja na Milenu, a inspirisan njenim mističnim likom, komponuje „Sveticu iz ulice Bliker“. To je bila prva američka opera komponovana za televiziju, za koju je Menoti dobio Pulicerovu nagradu.


Iako ju je rad na ilustrativnom dizajnu iscrpljivao, Milena se borila da sačuva identitet likovne umetnice. U poznatoj galeriji Džulijan Levi - u kojoj se stvarala umetnost novog doba, a velika imena poput Dalija i Fride Kalo izlagala svoja dela – Milena je imala svoju prvu američku izložbu u martu 1940. godine. Sledeća izložba je održana u Vašingtonu 1943. godine i ona joj je obezbedila status priznatog umetnika u Americi. Ubrzo potom upoznaje veterana američke avijacije Roberta Golsena, i udajom za njega pokušava da zaboravi ljubav svog života, kubanskog pijanistu Rodriga Gonzalesa.


Tužan kraj


Završetak rata u Jugoslaviji probudio je u njoj nadu da će opet videti Evropu i svoj Požarevac. Međutim, u tome ju je sprečio nesrećni pad sa konja. Bila je pet meseci u gipsu, nepokretna od pojasa do vrata. Umrla je iznenada, u snu 5. marta 1945. godine, verovatno od srčanog udara (veruje se da je od ranog detinjstva imala bolesno srce).


Vest o Mileninoj smrti objavio je Njujork tajms, a tu vest je prenela i italijanska štampa. Jedino su jugoslovenski mediji ostali tihi. Urnu sa Mileninim pepelom Goslen je odneo Brunu Bariliju u Rim. Sahranjena je po pravoslavnim običajima u porodičnoj grobnici na engleskom groblju Testaćo.


Žena kojoj se danas divimo, radoznala, privlačna, šarmantna osoba živog duha – to je bila Milena Pavlović Barili. Za života nije bila slavna u Srbiji, a u Americi je bila na dobrom putu da uspe, ali ju je smrt u tome sprečila. Umrla je premlada. Zahvaljujući njenoj majci Danici Pavlović, Milena je danas deo srpskog kulturnog nasleđa, a mi smo u mogućnosti da uživamo u njenom magičnom svetu. Zato, sledeći put ako se nađete u Požarevcu obavezno odvojite malo vremena i posetite njenu kuću u ulici Voje Dulića. Utonite u svet snoviđenja.