Eni Monder: zaboravljena pionirka astronomije
youtube
Krater Monder, koji je dobio ime u čast dvoje britanskih astronoma, Eni i Voltera Mondera, nalazi se na tamnoj strani Meseca. Eni je radila sa svojim suprugom početkom XX veka i beležila tamna područja koja su se pojavljivala na Suncu. Prezime Monder je još uvek poznato u naučnim krugovima, ali je Eni, na neki način, pala u zaborav. „Prezime je poznato, ali smo zaboravili da se odnosi na dve osobe,“ objašnjava Su Bouler, urednica časopisa koji izdaje Kraljevsko udruženje britanskih astronoma.

„Žene-računari“

Eni Skot Dil Rasel (Annie Scott Dill Russell), kći sveštenog lica, rođena je 1868. godine u Strabejnu. Zahvaljujući svojim intelektualnim sposobnostima, uspela je da dobije stipendiju za koledž Gerton, pri Univerzitetu u Kembridžu, i postala je jedna od prvih žena naučnica koje su radile u Kraljevskom opservatorijumu u Griniču.


„Bila je jedna od ’žena-računara’, koje je zaposlio tadašnji kraljevski astronom, Vilijam Kristi, 1890. godine“, objašnjava kustoskinja Luiz Devoj. „Mislim da je došla iz Severne Irske, radila je ovde u opservatorijumu nekoliko godina i imala je veoma malu platu, kao i mnogi ’računari’ tog vremena, muškarci i žene. Što se tiče njenog rada, imamo veoma malo podataka i fotografija.“

commons.wikimedia
commons.wikimedia

Hrabrost i odlučnost

U Griniču je zapošljavanje žena koje su diplomirale matematiku predstavljalo odvažan eksperiment. Uzeli su ih u obzir samo zato što su kraljevskom astronomu bili potrebni kvalifikovani asistenti, ali mogao je da priušti samo ponizne „žene-računare“, koje je plaćao četiri funte mesečno. Eni, koja je radila kao učiteljica u školi, dobila je ponudu da radi kao „žena-računar“, što je značilo da bi imala veoma malu platu. U njenim pismima, otkriveno je da je tražila povišicu, ali je njen zahtev bio odbijen.


„Žene-računari“ su vršile rutinske računice, kako bi njihova zapažanja postala upotrebljivi podaci. Takođe, išle su na obuku kako bi mogle da koriste teleskope. To je ponekad zahtevalo da idu same noću u obližnji park opservatorijuma, što je bilo sumnjivo za žene toga doba. „Hrabrost i posvećenost mladih žena astronoma, obučenih u duge i neudobne radne ogrtače u kojima su koristile teleskope i radile u laboratoriji, u vreme kada su žene srednje klase još uvek bile u senci muškaraca, bile su neverovatne“, napisala je istoričarka nauke i astronomkinja, Meri T. Bruk.


Godine 1892. dve astronomkinje Griniča, Eni Rasel i Alis Everet, bile su nominovane za članstvo Kraljevskog udruženja britanskih astronoma. Međutim, nisu dobile dovoljan broj glasova i taj predlog je odbačen. Alis Everet je dala otkaz jer se umorila da radi za male pare, napustila je Grinič i počela da gaji intereresovanje prema televiziji. Eni Rasel je ostala.


„Bila je jaka i želela je da nastavi da se bavi svojom naukom“, kaže Bouler. „Položila je sve ispite iz matematike na Univerzitetu, u trenutku kada je bilo nemoguće da žena dobije diplomu, a na Kembridžu su čak bili organizovani protesti kako žene ne bi mogle da završe fakultet. Stoga je ona bila dovoljna jaka da to postigne i uspe da se zaposli kao naučnica, što je tada bilo veoma neobično. Astronomijom su se tada još uvek bavili samo muškarci.“

youtube
youtube

Proučavanje Sunca

Eni Rasel se, 1895. godine, udala za svog kolegu, Edvarda Valtera Mondera. Shodno pravilima javne službe, bila je primorana da napusti svoje radno mesto kao „žena-računar“. „Vratila se kao volonterka tokom Prvog svetskog rata, a kasnije je, oko 1920. godine, dobila plaćen posao“, kaže Devoj.


Eni je radila sa Valterom i fotografisala Sunce, i na taj način je stvorila osnovu za moderno shvatanje Sunčevih aktivnosti. „Fotografisali su Sunce svaki dan, kako bi beležili pojavu Sunčevih pega i crtali gde se nalaze“, kaže Bouler. „Ali, takođe, kao matematičarka po struci, ulagala je dosta truda kako bi radila analize. Nije samo hvatala beleške i nije bila samo Valterova asistentkinja.“


Eni Monder je učestovala u mnogim naučnim ekspedicijama u kojima su posmatrali pomračenje i mnogo puta je bila jedina žena. Putovala je u Laponiju, Indiju, Alžir, Mauricijus i Labrador. Čak je dizajnirala svoju kameru kako bi pravila fantastične fotografije Sunca, koje su bile jedne od prvih fotografija Sunčevih zraka u istoriji. „Uslikala je jedan veoma dugačak zrak, Sunčevu pegu koja se pojavila tokom pomračenja. To je bilo nešto što niko ranije nije video, osobina Sunčevog oboda za koju niko nije znao“, kaže Bouler.


„Videla sam njene fotografije kako podešava instrumente. Sama je pravila svoje fotografije. Nije bila turista. Moguće je da je bilo društveno prihvatljivo da putuje sa svojim suprugom, ali ona je učestvovala u zvaničnim naučnim ekspedicijama i njene fotografije su bile priznate kao jedne od najboljih,“ dodaje.

Priča nebesa

Prema tadašnjim društvenim normama, Enine fotografije su objavljivane pod imenom njenog supruga, a ona nije mogla da govori na naučnim skupovima. Konačno je postala član Kraljevskog udruženja astronoma 1916. godine, 24 godine nakon što su je prvi put nominovali. Učestvovala je u promovisanju astronomije, kao potpredsednica udruženja, i uređivala je njihov časopis.


Bračni par Monder je 1908. godine objavio knjigu naučnog otkrovenja pod nazivom „Nebesa i njihova priča“ (The heavens and their story). Knjiga je objavljena pod njenim i njegovim imenom, ali je Enin suprug u predgovoru priznao da je gotovo čitav rad bio njen. Oni su takođe bili poznati po svom dijagramu leptira, koji pokazuje da broj Sunčevih pega varira vremenom, i po „Monderovom minimumu“, što je bio period u sedamnaestom veku kada su pege u potpunosti nestale. Veliki deo njihov rada je i dan-danas validan.

youtube
youtube

Enin legat

Eni Monder je umrla 1947. godine, mnogo nakon smrti svog supruga. Iako nije dobila priznanje koje je zaslužila, dala je veliki doprinos nauci. „Iz njenih pisama, koja se nalaze u arhivi Kraljevskog udruženja astronoma, može se zaključiti da je imala snažnu ličnost, “ kaže Su Bouler. „Nije ubalažavala svoje reči. Čak je, u nekim svojim pismima, bila gruba, na zabavan način, i veoma direktna. Njena zapažanja i razmatranja, koja su bazirana na njenim posmatranjima, veoma su savremena i formirala su osnovu solarne fizike, mnogo godina kasnije.“


IZVOR: BBC