Živeti na poslu, ali bukvalno
Pixabay

Hiljade radnika zaposlenih u kompaniji Fejsbuk koji naseljavaju region Palo Alto nazivaju se rezidentima. Mnogi radnici su prinuđeni da žive na svojim radnim mestima zbog visokih stanarina u Silicijumskoj dolini. „Posao u Guglu je jedinstvena situacija zato što tamo imam tuš i hranu“, objašnjava jedan od desetina zaposlenih koji spavaju na parkingu, tuširaju se u teretani i peru svoju odeću u toaletima kompanije. Gugl planira da skući dvadeset hiljada svojih radnika, kao i deset hiljada novih koje će zaposliti, sa namerom da pretvori Mountain View, zonu u kojoj se nalazi, u jedan autentičan tehnološki grad.


Ovaj digitalni gigant je otkrio svoj plan o izgradnji kampusa od sto kvadratnih kilometara u navedenom regionu. Zajednica će udomiti ne samo svoje zaposlene, već i lokalne stanovnike zahvaljujući donaciji od 150 miliona. Tehnološki magnati će stvoriti utopijski grad o kome je maštao Volt Dizni, iako se mnogi ne slažu sa prenošenjem pojmova iz naučne fantastike u stvarni život.


Plan o životu na radnom mestu ne odnosi se samo na tehnološki sektor ili velike kompanije. Mladi preduzetnici se sele u središte inovacija, a kako bi smanjili troškove započinjanja sopstvenog biznisa stvaraju zajednice za život i rad u hostelima, stanovima i garažama. U pitanju je neka vrsta povratka u doba hipija, ali sa hiperkapitalističkim parametrima. Ova pojava se već proširila na susedne oblasti poput San Franciska, gde novi preduzetnici iz različitih sektora žive i rade sa osobama iz iste profesije.

Pixabay
Pixabay

Ideja o stvaranju velikih kampusa u kojima se kompanije brinu za sve potrebe svojih korisnika utisnuta je i u značajnim simbolima modne industrije. Modni brendovi u njih unose dekoraciju, aktivnosti i životni stil, što predstavlja neku vrstu ličnog potpisa.


Kompanija American Apparel, koju je u Kaliforniji osnovao Dav Čarni, nije se razlikovala samo po svojim reklamama koje su izazivale podeljene reakcije, a u kojima su glumili njihovi zaposleni, već i po radnom procesu. Ova kompanija je tvrdila da sve proizvodi u istom industrijskom kompleksu i da isplaćuju svojim radnicima imigrantima poštenu platu. Taj navodni pravedni tretman uključivao je i solidna životna osiguranja, besplatne pozive u inostranstvo i pomoć u posredovanju za iznajmljivanje stana. Rezultat je bila jedna vrsta poslovnog prostora u azijskom stilu, ali sa pravima i pogodnostima za radnike, u vidu alternativne zajednice. Njom je upravljao njen apsolutni lider, Čarni, koji je posedovao ogromnu i neobičnu vilu na uzvišenju iznad samog kompleksa. Poteže se pitanje da li se ovakva strategija vodi društvenom pravednošću ili je ovo sretna okolnost tradicionalnog kapitalizma sa sumnjivim etičkim ciljevima.


Centar operacija kompanije Abercrombie and Fitch ne pribegava toliko ekstremnim merama, ali nameće način života koji je povezan sa poslom. Zaposleni u ovoj kompaniji moraju nositi odeću njihovog modnog brenda (ili odeću koja odražava taj stil oblačenja), kao i da vode računa o svom izgledu. Sama kompanija im određuje plan fizičkih aktivnosti, a u kafeteriji služe samo organsku hranu. O ekstremnim merama svedoči i ogromni poligon koji je Urban Outfitters sagradio u jednoj mornaričkoj bazi u Filadelfiji. U nameri da liči na jednu od hipsterskih radnji koje su proslavile ovaj brend, unutra se mogu sresti bicikle, vinili, oblasti za rekreaciju, teretane, pa čak i biblioteke. Ovaj prostor nije namenjen da radnici u njemu žive, ali se očekuje da se njihov društveni život odvija u granicama ovog prostora. Takođe se očekuje da, s obzirom na lokaciju, radnici iznajme svoje stanove blizu kampusa, što se i desilo.

Pixabay
Pixabay

Nešto slično se dešava u opštini Arteikso. Od 30.000 stanovnika u ovoj opštini, skoro 4.000 njih je zaposleno u sedištu kompanije Inditex na poligonu zgrade Sabon, potpuno bele boje, u kojoj zidovi razdvajaju različite zone. Na ovaj broj radnika treba dodati i stotine onih koji rade u obližnjim fabrikama, kao i one koji obavljaju slične poslove. Iako ne postoje stanovi unutar industrijskog kompleksa, može se reći da skoro polovina stanovnika živi od Zare i za Zaru.


Luksuzni brend Brunello Culcinelli je izgrađen zahvaljujući stanovnicima italijanskog naselja Solomeo. Tamo zaposleni žive i rade. Izgrađena je škola kako bi se obrazovale zanatlije, obnovljeno je pozorište, a u obližnjem zamku se nalaze kancelarije uprave. To je zajednica koja predstavlja povratak lokalnim korenima i luksuznim ručnim radovima. Ova ideja je delimično preuzeta od Ermenegilda Zegne, koji je svoju ideju razvio u naselju Trivero koje ima manje od 7.000 stanovnika. Tamo je osnovao svoju fabriku vune i stvorio park prirode Oasis Zegna. Napravio je put do tog mesta, sagradio muzej, hotele i gradsku biblioteku.



Izvor:El Pais