Slikar koji je zašao u četvrtu dimenziju

Foto: Flickr

Prevela: Nada Nikolić

Svake godine, Dali je posećivao Njujork i obraćao se profesoru sa univerziteta Braun za savet, postavljajući mu izazove u vezi umetničkih dela za koja se Dali nadao da će jednog dana biti završena - uključujući i statuu konja sačinjenu iz tri dela koja su bila kilometrima daleko.

Španski umetnik je oduvek pronalazio inspiraciju u nauci. U svom ,,Manifestu antimaterije” iz 1958. godine napisao je: ,,U periodu nadrealizma želeo sam da stvorim ikonografiju unutrašnjeg sveta i čudesnog sveta, sveta mog oca Frojda... Danas spoljašnji svet i svet fizike prevazilaze svet psihologije. Moj otac danas je dr. Hajzenberg. ”

Iako je Dali nastavio da istražuje ideje teorijske fizike sve do svoje smrti 1989. godine, verovatno se najveći izraz njegove radoznalosti u vezi nauke ispoljava u obliku slike iz 1954. godine. Sablasno lebdeći u vazduhu iznad skulpture koju je izvajala Dalijeva supruga Gala, Isus Hrist je u pozi koju su slikari oslikavali vekovima. Međutim, na ovoj slici raspeća nema eksera, a krst nije drven. Nije čak ni u dimenziji koju možemo da vidimo.

stockvault_salvador_dali_painting175915.jpg
Foto: Stockvault

,,Raspeće” (Corpus Hypercubus) ujedinjuje klasičan način prikazivanja Hrista i oblik koji postoji samo u matematičkoj teoriji. Dalijev krst koji lebdi je ono što je Bankof opisao kao ,,rasklopljena četvorodimenzionalna kocka”. Na predavanju koje je održano u Muzeju Salvadora Dalija 2012. godine, Bankof objašnjava kako je umetnik pokušavao da iskoristi ,,nešto iz trodimenzionalnog sveta i da ga usavrši... To se moglo ostvariti ukoliko se dve perspektive odrade istovremeno - dva krsta koja se preklapaju”.

Skulpture uma

Kao što se strane kocke mogu rasklopiti na šest kvadrata, teserakt - ili četvorodimenzionalna kocka - se može rasklopiti na osam kocki. Iako je teško shvatiti, ideja o višedimenzionalnosti omogućava naučnicima da predvide oblike koje matematičar Markus Du Sotoj naziva ,,skulpturama uma”. Kao što tvrdi u svom programu ,,Tajni matematičar” na Radiju 3: ,,Nije moguće videti 4D kocku u našem ograničenom 3D univerzumu, ali postoje različiti načini da se ona zamisli. ”

Dalijeva ,,skulptura uma” vodi geometriju u carstvo metafizike. ,,Postoji neka sila koja tera na razmišljanje kada je reč o ,,Raspeću”, ” kaže likovni kritičar i pesnik Keli Grovijer. ,,Čini se da je slika napravila pukotinu između duhovnosti Hristovog spasenja i materijalnosti geometrijskih i fizičkih sila. Izgleda da premošćava jaz za koji mnogi smatraju da odvaja nauku od religije”.

Time što beži iz trodimenzijalnosti, umetnik bi mogao pronaći novi smisao u tradicionalnom biblijskom prizoru, tvrdi Du Sotoj. ,,Ideja o četvrtoj dimenziji koja postoji izvan našeg materijalnog sveta odjekivala je za Dalija o duhovnom svetu koji prevazilazi naš fizički univerzum. ”

Oblik stvari koje dolaze

Četvrta dimenzija u umetnosti je mnogima delovala kao prirodan razvoj. U svom ,,Manifestu dimenzioniste” iz 1936. godine, bugarski pesnik i teoretičar umetnosti Čarls Tamko Sirato tvrdi da je umetnička evolucija dovela do toga da ,,Književnost napušta liniju i zalazi u ravan... Slikarstvo napušta ravan i zalazi u svemir... [I] skulptura izlazi iz zatvorenih, nepokretnih oblika.” Zatim bi, rekao je Sirato, usledilo ,,umetničko osvajanje četvorodimenzionalnog prostora, koji je do danas bio potpuno bez umetnosti”.

Kubisti poput Pabla Pikasa su već pokušali da predstave četvorodimenzionalne oblike na dvodimenzionalnom platnu, uzubuđeni zbog teorija matematičara Bernharda Rimana i Anrija Poenkarea iz 19. veka. Međutim, Dali je tragao dalje za inspiracijom, opisujući svoju sliku kao ,,metafizički, uzvišeni kubizam”. Tvrdio je da je ,,Raspeće” nastala pod uticajem mistika iz 13. veka i arhitekte iz 16. veka. ,,U potpunosti je zasnovana na traktatu o formi kubizma Huana de Herere, arhitekte Filipa II, graditelja Eskorijal palate; traktat je inspirisan Ars Magnom katalonskog filozofa i alhemičara Ramona Ljulja".

Prema rečima Bankofa, ,,Ljulj je bio Katalonac koji je proučavao dvodimenzionalnost; dva veka kasnije, Herera je to uzdigao na treću dimenziju. Dali je u direktnoj vezi sa tim, uzdižući to do četvrte dimenzije.” Profesor sa Braun univerziteta takođe vidi povezanost Dalijeve hiperkocke sa skicama krsta koje su nacrtali ljudi koji su proučavali perspektivu u 18. veku, kao što je to bio francuski astronom Edme-Sebastijan Žorit. Kada su Žorit i ostali skicirali ove oblike 1750. godine, kaže Bankof, nisu ,,razmišljali o tome kao o rasklopljenoj četvorodimenzionalnoj kocki - do toga je došlo jedan ili dva veka kasnije”.

Bankof je ipak prepoznao oblik čim je ugledao Žoritove skice. ,,Rekao sam: ,,To je to. To je 4D rasklopljeni krst. To je Corpus Hypercubus”. Daliju je uspelo da zađe u četvrtu dimenziju uz pomoć astronomera i mistika, kao i uz pomoć matematičara.

5732547467_e0db625d0a_z.jpg

Foto: Flickr

I sa sobom je doneo strahove doba u kojem je živeo. ,,Corpus Hypercubus nije bio problem koji se mogao lako rešiti,” kaže Bankof. ,,Trebalo mu je četiri godine... dok nije bio zadovoljan slikom.” ,,Raspeće” je završena 1954. godine: godine kada je u Ženevi osnovan Cern. ,,Strahovi od nuklearnog uništenja za vreme Hladnog rata su se povećavali”, kaže Grovijer. ,,Drugim rečima, atomska struktura je svima bila na umu, kao i kako je petljanje sa takvim misterijama moglo dovesti ili do našeg uništenja ili do opstanka. ”

Za Dalija, geometrija bi mogla biti put ka večnom spasenju. ,,U Dalijevom stvaralaštvu, čini se da su atomizam i nauka sama tkanina na kojoj su iskupljenje i spasenje prišiveni,” kaže Grovijer. ,,Čini se da se teseraktičko raspeće širi van dimenzija ovog sveta u ravni nepoznate. ”

To je nešto što je i sam umetnik priznao. Kao što je rekao u Dalijevoj dimenziji, ,,Mislioci i intelektualci mi ne mogu dati ništa. Naučnici mi pružaju sve, čak i besmrtnost duše.”


Izvor: BBC


Nada je tihi glas koji kaže „možda“ onda kada celi svet kaže „ne“.