Malene životinje iz okeana opijaju se algama
Pixabay

Uobičajene vrste planktona u severnom Atlanskom okeanu opiju se kada se najedu toksičnih algi, pokazuje novo istraživanje. Baš kao i pijani ljubitelji žurki, „pijani“ planktoni rizikuju da dovedu sebe u opasnost.

Nasuprot klimavom hodu pijanica, plankton pod ovim uticajem brže pliva i ima pravu putanju, pa je tako prijemčiv za grabljivice. Planktonova reakcija na alge je upravo suprotno od onoga što su Rejčel Lesli-Rašer i njen tim očekivali „Iskreno, mislili smo da ćemo videti da (plankton) usporava“, rekla je, ali ubrzavanjem i pravljenjem manjih krivina, „mnogo češće nailaze na grabiljivice“, navodi Lesli-Rašer, pomorski ekolog sa Univerziteta Majne u Oronu.

Toksične crvene plime

Planktoni koji ne mogu da se suzdrže od opijanja su podvrsta kopepoda, malenih stvorenja sličnih rakovima koji predstavljaju presudan temelj u lancu okeanske ishrane. Kopepodovi, najbogatija višećelijska stvorenja na Zemlji, služe kao nutritivna „bebi hrana“ velikom broju riba, uključujući i vrste koje ljudi vole da jedu, kaže Lesli-Rašer.

Međutim, kopepod vrste koje proučava Lesli-Rašer sa kolegama, Temora longicornis, imaju potencijalnu fatalnu slabost: apetit za otrovnim algama, Alexandrium fundyense, koje žive u vodama Nove Engleske. Većinu svog vremena kopepodovi jedu ostalu hranu, budući da su toksične alge obično vrlo retke, ali povremeno, na primer zbog neobičnih vremenskih prilika i vetrova, ove toksične alge obilno cvetaju stvarajući tako takozvane „crvene plime“._veb_novinarstvo.gif

Neobični plivači

Kako bi otkrila više o onome što se dešava Temora vrsti tokom cvetanja algi, Lesli-Rašer i njene kolege dali su planktonima opojno piće na Džordžija Institutu Tehnološke laboratorije Žanete Jen. Na njihovo iznenađenje, delovalo je da su kopepodovi napredovali nakon spajanja algi, čak su i dobijali bebe. Takođe su i oni počeli da se ponašaju neobično.

Malene životinje plivale su u proseku 25 procenata brže, u relativno pravilnim linijama nego što su se kretale unaokolo. To je stil plivanja kopepodova u pokretu. Reakcija je bila „čudna“, navela je Lesli-Rašer. Ako ih (alge) ne povređuju, malo je neobično da žele da pobegnu.“

Bržim plivanjem, kopepodovi plivaju daleko više od ribljih larvi i drugih potencijalnih grabljivica. Takođe ostavljaju veći trag koji privlači pažnju. Ovo opijeno plivanje dovodi od 25 do 55 procenata verovatnoće da nalete na grabljivicu, procenjuju naučnici u studiji objavljenoj 27. aprila pod nazivom „Postupci Kraljevskog društva B: biološke nauke“.

Preskakanje mamurluka

Ovo se održava i na lanac ishrane. Ako riba ili račić pojedu dovoljno pijanih kopepodova, toksične alge mogu duže da opstanu u vodi zato što ih manji broj kopepodova jede, navodi Lesli-Rašer.

Budući da su malene životinje tako obilna i popularna hrana, toksini koje jedu mogu da putuju to viših nivoa lanca ishrane, navodi Dejvid Filds iz Bigelou laboratorije za okeanska istraživanja, koji nije bio uključen u navedeno istraživanje. Rezultati su razumljivi, ali istovremeno i iznenađujuću, dodaje Džonatan Koen sa Delaver univerziteta. „Očekivao sam da kopepodovi pokažu određeni stepen onesposobljenosti“, rekao je putem elektronske pošte.

Možda je ova vrsta kopepoda postala otporna na toksine nakon duge koegzistencije, kažu istraživači. Planktoni sigurno nisu pijani niti pokušavaju da budu pijani, ali Lesli-Rašer kaže da je to dobra paralela: „Oni jedu nešto što menja njihovo ponašanje.“

U nedostatku naprednih mozgova, barem nemaju mamurluk.

Izvor: National Geographic