Dok nas smrt ne rastavi: Eva Braun i Hitler
Pixabay

Terensko istraživanje detalja veze između Adolfa Hitlera i Eve Braun je počelo dok je diktator još bio živ. „Firer“ je spavao do kasno. U poznim prepodnevnim časovima, nakon što bi napustio svoju sobu koja je bila povezana sa prostorijama Braunove i pošto bi osoblje skinulo posteljinu, njegovi znatiželjni zaposleni bi pregledali čaršave i jastučnice u potrazi za nagoveštajima šta se tu dešavalo prethodne noći.

„Njuškali bismo po krevetima“, priznao je, deceniju kasnije, Herbert Dering, rukovodilac Berghofa, Hitlerove kuće na Bavarskim Alpima, televizijskoj ekipi. Međutim, ništa nisu našli, što je navelo Deringa, člana Vafen SS-a, da zaključi da je veza između diktatora i 23 godine mlađe Braunove sigurno bila platonska.

U Trećem Rajhu, Dering je bio jedan od malobrojnih koji su znali za blisku vezu Hitlera i Braunove. Javnost je tek nakon rata saznala da je diktator proveo mnogo godina u društvu privlačne plavuše iz Minhena, sa kojom se venčao nekoliko sati pre nego što su počinili samoubistvo 30. aprila 1945. godine, u Firerovom bunkeru u Berlinu.

Njihova tajnovitost bila je politički proračunata. „Mnoge žene smatraju da sam privlačan zato što nisam oženjen“, verovao je Hitler. „To vam je isto kao sa filmskim glumcem: kada se oženi, on gubi ono nešto kod žena koje ga obožavaju i one ga više ne idealizuju kao ranije“.

Ispravljanje slike o Braunovoj

Zbog relativno tajne prirode njihove veze, nakon rata je javnost bila zaintrigirana kćerkom nastavnice iz stručne škole u Minhenu, koja je provela oko deceniju i po uz njega – uglavnom u Berghofu u Obersalcberu na Nemačkim Alpima i povremeno u Berlinu. Ipak, prvobitni odgovori nisu baš zadovoljili tu znatiželju. Britanski istoričar i obaveštajni oficir Hju Trevor-Roper, koji je istraživao o Hitlerovoj pratilji odmah nakon završetka rata, zaključio je da je Eva Braun bila „nezanimljiva“. Svi ostali zapaženiji Hitlerovi biografi bi na kraju došli do istog zaključka.

Ali, da li je to istina?

Berlinska istoričarka Hajke Gertemaker je preuzela na sebe zadatak ispravljanja slike o Braunovoj, i to tako što je napisala prvu naučnu biografiju o njoj, koju je objavila prestižna izdavačka kuća Bek. Ovom novom tomu je prethodilo nekoliko laganijih dela.

Pristupajući striktno akademski, Gertemakerova je uspela da se oslobodi mnogih anegdota koje su zabavljale i povremeno golicale maštu čitalaca. Prema jednoj od tih priča, Braunova se navodno žalila, u Firerovom bunkeru, na svoje neprekidne svađe sa Adolfom oko hrane. Hitler, zakleti vegeterijanac, navodno je zahtevao da ona jede samo cicvaru sa sosom od pečuraka, koja je njoj bila odvratna („Ja ne mogu da jedem ovo“).EU%20GIF.gif

Prema drugoj priči, koju je ispričala jedna od diktatorovih sekretarica, Braunova bi potajno udarala Hitlerovog nemačkog ovčara Blondi, verovatno zato što je bila ljubomorna na psa. Rekla je da je bila ushićena zbog urlika koje je Blondi ispuštala nakon maltretiranja („Adolf se čudi što se životinja ovako čudno ponaša. To je moja osveta“).

Gertemakerova ne veruje preterano takvim „tabloidnim“ pričama koje su ispričali ljudi iz Hitlerovog bliskog okruženja, kao ni Deringovoj analizi njihove postelje. Umesto toga, istoričarka pretpostavlja da je par bio u normalnoj, intimnoj vezi, kao što će prijatelji i rođaci Braunove kasnije saopštiti. Prema tim iskazima, kada je Braunova videla fotografiju britanskog premijera Nevila Čemberlena kako sedi na sofi u Hiterovom stanu u Minhenu 1938. godine, zakikotala se i rekla: „Kad bi on bio upoznat sa prošlošću te sofe“!

Istoričarka uzima za ozbiljno glavni lik svoje knjige i u građi koju je ispitivala postoje uverljivi dokazi da je Braunova za Hitlera bila više od „privlačnog mladog bića“ u kom je diktator „pronašao, uprkos ili možda baš zbog njene skromne i bezizražajne pojave, vrstu opuštenosti i spokoja kakvu je tražio“, kako je Hitlerov lični fotograf, Hajnrih Hofman, kasnije tvrdio.

U njegovom testamentu, koji je sastavio 1938. godine, ime Eve Braun se pojavljuje odmah nakon Nacističke stranke. Po odredbama iz testamenta, stranka je bila u obavezi da joj plaća pozamašnu doživotnu penziju i to iz njegovih sredstava. Ministar za propagandu i Hitlerov prisan prijatelj, Jozef Gebels, primetio je nekoliko puta koliko je diktator cenio svoju ljubavnicu („Bistra devojka koja mnogo znači Fireru“).


Pixabay
Pixabay

Bila je uključena u planiranje konverzije austrijskog grada Linc u Firerovu kulturnu prestonicu, gde je Hitler, rođeni Austrijanac, planirao da se povuče nakon konačne pobede nacista. Da je zaista tako i bilo, Braunova bi takođe preživela propast Rajha. On ju je iznova i iznova molio da napusti Berlin u poslednjim danima rata i da odleti za Bavariju. Međutim, Braunova je odbila. Sve do samog kraja, Hitler je govorio o njoj „sa velikim uvažavanjem i unutrašnjom posvećenošću“, rekao je Saveznicima Albert Šper, Hitlerov bliski saradnik, tokom prvih saslušanja 1945. godine.


Lišen prijatelja?


Misao da je Braunova značila nešto diktatoru nije toliko banalna koliko se čini na prvi pogled. Posmatranje Eve Braun kao nebitne prateće opreme je uveliko doprinelo tome da se stvori slika o Hitleru kao čisto političkom biću. To je perspektiva koju su preneli najprodavaniji Hitlerovi biografi Joakim C. Fest, Sebastian Hafner i Ijan Keršo.


Prema njihovim verzijama priče, Hitler je živeo život lišen prijatelja, ljubavi i strasti – život koji je lako odbaciti i zato ga je uvek pratila spremnost da izvrši samoubistvo. Za Hafnera, u najmanju ruku, Hitlerovo samoubistvo 1945. godine u njegovom bunkeru u Berlinu je bilo „za očekivati“. U širem smislu, politika „sve ili ništa“, na kojoj je Hitler insistirao sve do potpunog poraza, takođe je mogla da se interpretira kao posledica diktatorove emocionalne praznine.


Gertemakerova izbegava da direktno kritikuje ovu interpretaciju, ali je jasno da njen izveštaj ponovo povlači pitanje Hitlerove psihe. Naravno, njena knjiga takođe pokazuje koliko će biti teško da se pronađu odgovori zbog naređenja da se unište svi privatni zapisi, koje je Hitler izdao 1945. godine. Naređenje je najverovatnije obuhvatalo i njegovu prepisku sa Braunovom, za koju je dokazano da je postajala.


Iz tog razloga, istoričarka je mogla da se osloni samo na nešto malo pisama koja je Braunova pisala svojim prijateljicama i rođacima, kao i na odlomke dnevnika iz 1935. godine, iako je njegova autentičnost dovedena u pitanje. Takođe koristi izjave Hitlerovih slugu, telohranitelja, šofera i brojnih starih nacista, nastalih u decenijama nakon rata, iako se prema tim informacijama odnosi sa zdravom dozom skepticizma, i u pravu je što tako čini. Neprekidna nit koja povezuje knjigu je priznanje Gertemakerove da postoji mnogo pitanja na koja ona ne može da odgovori.


Čak su i sami počeci afere relativno nejasni. Hitler je očigledno sreo Braunovu 1929. godine, kada je ona imala 17 godina, u „NSDAP Photohaus Hoffmann“, fotografskoj radnji, u ulici Amalienštrase u Minhenu. Mlada žena, koja na slikama deluje nestašno, prethodno je pohađala žensku školu za kućnu ekonomiju i rukovodjenje, a sada je radila u fotografskoj radnji. Njen šef, Hajnrih Hofman, koji je izabran za Hitlerovog zvaničnog fotografa, bio je jedan od ranih članova Nacističke stranke. Hofman, pijani antisemita, zaradio je bogatstvo na propagandnim fotografijama i knjigama prepunim slika, uključujući i knjigu pod nazivom Hitler kog niko ne poznaje.


Za Hitlera, 40-godišnjeg političara u opoziciji, bilo je puno prilika da poseti Hofmanovu radnju. Glavna kancelarija Nacističke partije je bila odmah iza ugla, kao i redakcija partijskih novina Folkišer Beobahter i, naravno, Hitlerov omiljeni restoran, „Osteria Bavaria“.


Ako je tačno ono što je Hofmanova kćerka kasnije rekla, vođa partije je očarao tinejdžerku podrugljivim bečkim šarmom: „Mogu li da Vas pozovem u operu, gospođice Eva? Vidite, uvek sam okružen muškarcima, tako da umem da cenim svoju dobru sreću kada se nađem u društvu žene“.

Kada je bio sa ženama, maniri masovnog ubice su bili prefinjeni i nikada nije pokazao ni najmanju nameru da bude ženskaroš. 


Naivna Braunova, koja je maštala o svetu iz filmova i volela modne časopise, podlegla je snažnim sugestivnim moćima koje su čak i nepristrasni posmatrači pripisivali Hitleru. Ubrzo nakon što je upoznao Braunovu, vođa nacista je izgleda izdao naređenje da se proveri da li u porodici Braun ima jevrejskih predaka.


Niko ne zna kada se to poigravanje pretvorilo u vezu. Godine 1932, Braunova je pokušala da izvrši samoubistvo očevim pištoljem. Neki od savremenika su sumnjali da je to bio pokušaj da izvrši pritisak na Hitlera kako bi obraćao više pažnje na nju. Nacistički vođa je već bio bacio oko na mesto kancelara, a ovo bi bilo drugo samoubistvo mlade žene, koje bi moglo da se poveže s njim. Njegova sestričina, Geli Raubal, upucala se, verovatno da bi pobegla od nabacivanja ljubomornog ujaka.

Bundesarchiv, B 145 Bild-F051673-0059 / CC-BY-SA [CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
Bundesarchiv, B 145 Bild-F051673-0059 / CC-BY-SA [CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons

Začelje grupe


Mlada Eva Braun je, s druge strane, čini se, patila zbog toga što joj Hitler uskraćuje pažnju ili priznanja. Veteran iz Prvog svetskog rata, čiji je civilni život bio neuspeh, nastavio je da živi boemskim životom i nakon dolaska na vlast 1933. godine. Često je bio danima odsutan sa posla vođenja vlade u Berlinu. Provodio je vreme šetajući ulicama Minhena, idući u operu i pozorište sa svojom sumnjivom pratnjom i posećujući gradilišta, koja su za Hitlera, kao ljubitelja arhitekture, bila jako važna. Po lepom vremenu, ova grupa bi se vozila izvan grada, a Braunova se često pridruživala ovim izletima.


Naravno, bilo je obavezno da putuje u odvojenom kupeu sa sekretaricama, a tokom šetnje kroz provinciju, njeno mesto je bilo na začelju grupe. Povremeno, Hitler bi joj otvoreno pružio koverat pun novca, što je Špera podsećalo na „američke gangsterske filmove“.


Godine 1935, Braunova je ponovo pokušala da izvrši samoubistvo, ovoga puta koristeći tablete za spavanje, i bilo je nekih nagoveštaja da im je veza postala još intimnija nakon toga. Hitler je plaćao njen stan, a kasnije ju je smestio u njenu sopstvenu kuću, tako da je konačno mogla da se iseli iz roditeljske kuće. Ona se prilagodila ulozi domaćice u Berghofu, gde bi Hitler provodio i po nekoliko sedmica odjednom, čak i za vreme rata. Njena zvanična titula je bila „privatni sekretar“. Međutim, u nekom trenutku, Braunova i Hitler su postali prisniji pred drugima.


Naravno, diktator je nastavio da krije vezu od javnosti. Samo jedna fotografija ovog para je izbegla cenzuru i objavljena je u štampi. Na njoj Hitler prisustvuje Zimskim Olimpijskim igrama u Garmiš-Partenkirhenu 1936. godine, a Braunova sedi u redu iza njega.


Štetna po njegov imidž


Uprkos njegovim naporima da sakrije vezu, saveznička štampa je na kraju doznala da Hitler ima devojku imena Eva Braun i Tajm je izvestio o priči 1939. godine. Ipak, u Nemačkoj je to ostala tajna, a Hitler je verovatno bio u pravu kada je pretpostavio da bi izlazak u javnost sa tom vezom bio štetan za njegov imidž Firera.


Rajnhard Špici, odani nacista i zaposleni bivšeg nemačkog ambasadora u Londonu, Joakima Ribentropa, bio je zapanjen kada je jedna mlada žena, koju nije poznavao, odjednom prekinula njegov razgovor sa Hitlerom u Berghofu i rekla da bi trebalo da „konačno“ dođu da večeraju. Jedan saradnik je objasnio Špiciju poziciju Braunove, a on je ostao zaprepašćen. Zamišljao je Hitlera kao „asketu, iznad seksa i strasti“. Umesto toga, njegov heroj je bio isti kao svi ostali.


Braunova je bila jako zainteresovana za fotografiju i snimanje filmova, a volela je i da se slika. Albumi i filmovi koji su preostali prikazuju je kao bezbrižnu, ekstrovertnu osobu atletskog tipa, koja je ponekad pozirala u kupaćem kostimu i čak snimala svoju sestru kada je plivala naga. Posle rata, bivši član SS-a se žalio da ona ne dostiže „ideal nemačke devojke“. Prema tom oficiru SS-a, Braunova bi počela sa „pripremama za razne vrste razonode“ – zabave u planinskom skrovištu – čim Hitlerova limuzina ode iz Berghofa.


Takve tvrdnje su u skladu sa imidžom apolitične pratilje koji su svi koji su bili umešani, od slugu najnižeg ranga do velikodostojnika poput Alberta Špera, opisali nakon rata, a u skladu su i sa onim u šta se Braunova naizgled besprekorno integrisala. Priča se da je postojalo pravilo u Berghofu: o politici se ne govori pred ženama. Umesto toga, teme za razgovor su očigledno bile moda, uzgajanje pasa i operete.

Čista politika


Gertemakerovoj nije bio nikakav problem da da argumente koji osporavaju isključivost ove verzije. Pogled u albume sa slikama Braunove, koji uključuju i slike od 23. avgusta 1939. godine, dovoljan je da podupre takvo mišljenje. Tog dana je Ribentrop, koji je do tada već bio unapređen u ministra spoljnih poslova, pregovarao sa Staljinom u Moskvi oko podele Istočne Evrope između Nacističke Nemačke i Sovjetskog Saveza. Hitler je želeo savez, da bi mogao da napadne Poljsku. Fotografije prikazuju kako je napet i vidno nemiran dok iščekuje ishod Ribentropovih razgovora sa Staljinom. To je čista politika, a Braunova je bila prisutna.


Gertemakerova takođe veruje da ta je ta žena koja je bila uz njega „nekritično delila Hitlerove poglede na svet i političke stavove“. Same okolnosti nagoveštavaju da je zaista bilo tako. Braunova je provela skoro polovinu svog 33-godišnjeg života u društvu fanatičnog naciste.


Dobro je poznato da je 1939. godine Hitler otvoreno govorio ispred Rajhstaga o uništenju evropskih Jevreja, a u svom drugom testamentu, koji je napisao malo pre nego što se ubio, ponovo je istakao svoju mržnju prema Jevrejima. Teško je poverovati da bi Braunova mogla da izdrži tih 2.280 dana između ta dva događaja, da nije i sama bila antisemita. Bilo kako bilo, verovatno nikada nećemo saznati da li je na bilo koji način pokušala da utiče na njega.


Stvaranje legende


Braunova je mu je bila verna do smrti i, po svoj prilici, Hitler ju je baš zbog te bezuslovne lojalnosti cenio više od svega. 

„Jedino su mi gospođica Braun i moj nemački ovčar odani i pripadaju samo meni“, veruje se da je rekao negde pred kraj rata, kada je Evropa bila u ruševinama i kada su ubistva evropskih Jevreja već uveliko bila gotova stvar.

U tom momentu, Braunova je već bila odlučila da će ostati sa Firerom. Čak su je naučili da puca iz pištolja kada je Crvena armija već bila ušla u Berlin. „Ovde se borimo do kraja“, pisala je iz Firerovog bunkera svojoj najprisnijoj prijateljici 22. aprila. „Umreću onako kako sam i živela. To za mene neće biti teško“.


Prema zapisima suda u okrugu Berhtesgadener, Eva Braun je umrla u 15.28 časova, 30. aprila 1945. godine, nakon što je progutala kapsulu kalijum-cijanida. Hitler je uradio isto dva minuta kasnije.

Stvaranje legende je moglo da počne.


Izvor: International Spiegel Online