Alfred Hičkok – egocentrični genije čudnih navika
Flickr

Rođen je u Londonu gde je živeo kao dečak. Roditelji su mu bili veoma strogi i to se odrazilo na formiranje njegove ličnost. Oca je opisivao kao nervoznog i namrštenog čoveka. Jednom prilikom izjavio je da mu je detinjstvo bilo izuzetno nesrećno i da ga tužne uspomene vezuju za taj period. Nikada nije uspeo da uspostavi blizak kontakt sa rođenim bratom i sestrom. Odrastajući u napetoj atmosferi bez porodične ljubavi Hičkok je postao veoma zatvoren čovek, s mnoštvom fobija i čudnih navikaka.


Plašio se policajaca. Kada bi ugledao čoveka u uniformi osetio bi panični strah. Njegova velika fobija koju nije skrivao je strah od jaja.

„Bojim se jaja. Ta bela okrugla stvar bez rupa... jeste li ikad videli nešto gadnije od razbijanja ljuske jaja i prolivanja njegove žute tečnosti? Krv je vesela, crvena, ali žumance iz jajeta je žuto, gadljivo. Nikad ga nisam probao."

Omiljeni pisac Alfreda Hičkoka bio je Edgar Alan Po. Ovaj američki autor pisao je dela kriminalističkog žanra i horore. Ta tematika oduvek je Hičkoka privlačila pa je Edgara Alana Poa isticao kao prvog pravog uzora: „Mislim da bi moji filmovi bili mnogo drugačiji da nisam upoznao njegovo delo. Ne bih da zvučim neskromno, ali ne mogu da ne uporedim ono što sam želeo da kažem svojim filmovima s onim što je Po želeo da poruči svojim delima. Potpuno neverovatna priča je ispričana izuzetno logično, tako da vam se čini da bi ista stvar sutra mogla da se dogodi i vama", pričao je Hičkok.

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Nije imao aktivan društveni život, a to potvrđuje činjenica da je često bio sam i da je tek nakon 25. godine prvi put izašao sa devojkom. Takođe, alkohol je prvi put okusio u tim godina.


Njegova supruga bila mu je velika podrška, ali i poslovni saradnik. Alma Revil bila je potpisana kao savetnik svakog njegovog filma. Ipak, retko je govorio o njihovom braku. Prvi put je suprugu pohvalio godinu dana pred smrt prilikom dodele jedne nagrade:  „Da krasna gospođa Revil nije prihvatila životni ugovor bez odstupnice, gospodin Alfred Hičkok možda bi i danas bio na istom ovom mestu, ali ne za ovim stolom, već kao jedan od konobara u dvorani.”

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Glumci su se često žalili da je Hičkok preterivao u svojim zahtevima i ponekad ih mučio i vređao. On se uvek vodio tim da zarad dobrog filma ima pravo da koristi sva sredstva, a glumce nije poštovao i to nije krio: „Zavidim Voltu Dizniju koji svoje glavne junake može da zgužva, pocepa.”


Bio je perfekcionista. Sve je moralo da bude tačno kako je osmislio.  Ponavljao bi scenu više desetina puta dok ne bi bila savršena. Kultna scena iz filma  „Psiho” traje 45 sekundi, a snimana je 7 dana i to iz 17 različitih uglova.


Neosporna je činjenica da je Hičkokov doprinos kinematografiji izuzetan. Nema čoveka koji nije čuo za ovog reditelja ili pogledao neki od njegovih  filmova. Osim po filmovima neprolazne vrednosti, ostaće upamćen kao čovek čudnog karaktera i nesvakidašnjih stavova.


Izvor: Kurir