10 činjenica o diplomiranom keramičaru

Foto: Terra panonica

1. Diplomirani keramičar NE LEPI pločice

Ova činjenica povezana je sa situacijom da kada nekim ljudima prvi put kažem svoje zanimanje u njihovim očima vidim začuđenost i sažaljenje i odmah zatim usledi pitanje: „Jel' to ima veze sa pločicama i kupatilom?“ Potom sledi moj osmeh, pun razumevanja, jer zaboga nisu oni krivi što ne znaju da u kući, pored kupatila, koriste i keramičke šolje za kafu, tanjire, vaze...

2. Kada stvara predmet uz pomoć električnog točka nije nimalo seksi kao u filmu „Duh“, u sceni sa Patrik Svejzijem i Demi Mur

Druga činjenica malo je povazana sa prvom, ali su u pitanju mlađe generacije i njihovo pitanje je uglavnom: „A jel' to onako seksi kao u onom filmu kad onaj sedi iza nje i oni nešto vajaju?“ Ne, nije, nikako nije slično. Koliko puta sam se samo vraćala sa fakulteta kao u blatu da sam se valjala, premorena, bolnih zglobova ruku i leđa od silnih neuspelih pokušaja centriranja kugli u cilju stvaranja dizajniranog predmeta. Sati i sati rada bili su potrebni da to danas postane lako izvodljivo i bez prljanja, mada i to se ponekad desi, takav je posao.

3. Biti keramičar nije isto što i biti vajar

Na moju rečenicu: „Ja sam keramičar“, ljudi kažu: „Znači vajar. A šta vajaš?“. Istina, zastupljen je i neki vid vajanja i u keramici, samo su tehnike potpuno različite. Vajari rade i sa drugim materijalima, pored gline, kao što su: drvo, kamen, gips, metal, dok keramičari isključivo rade u glini, sa ponekim odstupanjima. Ako rade u glini, vajari svoje sklupture peku samo jednom i ta vrsta tehnike je terakota, ona ostaje u boji gline, porozna, bez glazure. Keramičari svoja dela rade da budu tankih zidova (3-7mm), peku ih dva puta, drugi put na temperaturama od 1000-1300˚C, koriste fine gline, glazuru (zaštitni sloj koji daje boju, glatkoću i ne propušta tečnost). Pored skulptura prave i upotrebne predmete za svakodnevnu upotrebu. A i činjenica je da su na Fakultetu primenjenih umetnosti ovo dva različita smera.

4. Diplomirani keramičar nije isto što i grnčar

Grnčari su zanatlije, uglavnom samouki ljudi, koji u terakoti izrađuju posude za sač, krčage, lonce, saksije i peku ih, ponekad glaziraju, a forma i dekoracija su manje više svuda slične. Poređenja radi, to je kao kada biste za vajara rekli da je kamenorezac. Poštujem rad grnčara, ali razlika je ta da se diplomirani keramičar uči da promišlja formu, funkciju, estetiku, da istražuje, pomera granice izdržljivosti materijala, zna tehnologiju pravljenja glazura i sam i da ih napravi, sve u svemu on stvara umetnost.

2014_casopis_24_750_Postoje_razli_ite_nijanse_fu.jpg
Foto: Podovi

5. Jedino mesto u Srbiji gde možeš steći visoko obrazovanje iz ove oblasti je Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu

U Srbiji postoji nekoliko Univerziteta umetnosti, ali odsek keramike možete studirati jedino na FPU u Beogradu. Zašto je to tako, mogu samo da nagađam, smer je dosta skup i zahteva puno prostora za rad. Mada, pored fakulteta, postoje i tri srednje škole u Čačku, Užicu i Beogradu gde možete naučiti osnove keramike.

6. Poslovi koje podržava diploma master primenjenog umetnika – keramičara

Pri sticanju diplome, mladi keramičar, pri zaposlenju ima par mogućnosti: da pokrene svoj posao i otvori atelje, pri čemu mora obezbediti specijalizovanu peć za keramiku i sirovine, da radi u školi kao nastavnik likovne kulture ili da radi neki sasvim drugi posao nevezan za struku.

7. Lak za nokte je veoma važan

Ovo se odnosi prvenstveno na žene, jer one i preovladavaju u ovom poslu. Lak za nokte i kratki nokti su obavezan deo ovog posla jer celog dana radite sa glinom. Setite se samo svojih noktića kada ste bili mali i sate provodili igrajući se u pesku ili blatu.

_veb_novinarstvo.gif

8. Uvek imate spremne poklone za sve vrste proslava

To je jedna od dobrih strana bavljenja keramikom i još bolje je što ljudi kojima poklanjate svoje radove budu baš oduševljeni jer je to nešto što je napravljeno specijalno za njih.

9. Diplomirani keramičar godišnje proslavi 20-tak Božića

Jedan keramičar je rekao: „ Za keramičara je svaki put Božić kada otvara peć“. Ili se oduševite ili razočarate. Keramika je zato i divna jer je nepredvidiva. Možete sve da isplanirate, isprobate, iskontrolišete, radite isto godinama i da jednostavno, dok ne otvorite peć posle glazurnog pečenja, nikada ne znate kako će nešto ispasti. Razni faktori su u pitanju i na neke ne možete ni uticati, možete ih savladati, ali vas uvek iznenade, prijatno ili neprijatno.

10. Keramika je slična pravljenju torti, samo ne može da se jede

Imate materijal – sirovinu od koje se pravi osnova i određena forma, potom pečete i to prvo pečenje u keramici se zove biskvitno pečenje, potom dekorišete, koristite određene alatke, koje i u keramici mogu da se primene, i na kraju glazirate ( zaštitni sloj koji daje boju). Jedino što je nije baš sjajno na kraju je to što svoj keramički rad ne možete da pojedete, ali u njemu možete da poslužite ukusnu tortu. Prijatno!