Kako doneti pravu odluku?
Pixabay

Neki ljudi odlažu donošenje odluka tako što u nedogled traže još informacija ili traže savete drugih ljudi. Drugi, pak, pri donošenju odluka pribegavaju glasanju, ubadanju olovkom ili bacanju novčića.


Šta je donošenje odluka?

Najjednostavnije rečeno, donošenje odluka je čin biranja između dva ili više postupaka. Kada se radi o sveobuhvatnijem procesu rešavanja problema, donošenje odluka podrazumeva izbor između mogućih rešenja problema. Moguće je doneti odluku služeći se intuicijom ili razumom, ili kombinacijom istih.


Intuicija

Intuicija predstavlja „unutrašnji osećaj“ u vezi sa mogućim postupcima.
Iako ljudi govore o njoj kao da je magično „čulo“, intuicija zapravo predstavlja mešavinu prethodno stečenog iskustva i naših ličnih vrednosti. Treba uzeti intuiciju u obzir, budući da ona odražava naše znanje o životu. Međutim, ona se ne zasniva uvek na stvarnosti, već samo na našim doživljajima stvari, od kojih mnogi potiču iz detinjstva, pa samim tim možda nisu tako zreli.

Stoga je pametno pažljivo ispitati svoj unutrašnji osećaj, posebno ako osećamo vrlo jaku odbojnost prema određenom postupku, kako bismo ustanovili zbog čega je to tako i da li je osećanje opravdano.


Rasuđivanje

Rasuđivanje predstavlja upotrebu činjenica i statistike kako bismo došli do odluke. Ono se odnosi na „ovde i sada“ i na činjenice. Nekad se zanemari emotivni aspekt odlučivanja, posebno situacije iz prošlosti, koje mogu da utiču na način donošenja odluke.

Intuicija je savršeno prihvatljiva metoda donošenja odluke, iako je, opšte uzevši, pogodnija za jednostavnije odluke ili one do kojih moramo doći brzo. Složenije odluke neretko iziskuju formalniji, organizovaniji pristup, pri čemu su obično obuhvaćeni kako intuicija, tako i rasuđivanje. Važno je da se čuvamo naprasnih reakcija na određene situacije.


Korišćenje razuma i intuicije

Ovo možemo postići ako primenimo jedan pristup, a zatim drugi. Pametno je krenuti od razuma, i sagledati činjenice i statistiku. Kada dođemo do očigledne „odluke“, red je na intuiciju. Kako se osećamo u vezi sa „odgovorom“? Da li se osećamo kako treba? Ako ne, treba ponovo da sagledamo situaciju, i pokušamo da ustanovimo zbog čega. Ako emotivno ne stojimo iza odluke koju smo doneli, nećemo je valjano sprovesti u delo.


Učinkovito donošenje odluke

Odluke koje donesemo bi trebalo da su ostvarive, bilo na ličnom, ili na organizacionom nivou. Stoga bi trebalo da lično stojimo iza odluke, i da budemo sposobni da druge ubedimo u njene prednosti. Samim tim, kako bismo valjano doneli odluku, treba da budemo sigurni da možemo da je sprovedemo u delo.

EU%20GIF.gif


Šta sprečava učinkovito donošenje odluke?

Postoji više problema koji mogu da stoje na putu učinkovitom donošenju odluke. Među njima su:


1. Nedovoljno podataka
Ako nemamo dovoljno informacija, možemo da imamo osećaj da donosimo odluku bez ikakvog osnova. Treba da izdvojimo vreme kako bismo sakupili neophodne podatke koji se tiču odluke, čak i ako smo u stisci sa vremenom. Ako je neophodno, možemo izdvojiti samo određene podatke, tako sto ćemo odrediti koji su nam podaci od najvećeg značaja.


2. Previše podataka
Ovaj problem je suprotan prethodnom, ali dešava se iznenađujuće često: količina neusklađenih podataka je tolika da je nemoguće „videti šumu od drveća“.

Ova pojava se ponekad naziva paraliza analize, a upotrebljava se i kao taktika za odlaganje organizovanog donošenja odluke, pri čemu oni koji se nalaze u toj situaciji zahtevaju sve više podataka kako bi mogli da odluče.

Često je moguće ovaj problem rešiti tako što svi zajedno odlučuju koji podaci su zaista bitni i zbog čega, pri čemu se određuje vremenski rok za donošenje odluke, koji uključuje fazu prikupljanja podataka.


3. Previše ljudi

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Teško je kada čitav odbor donosi odluku. Svako ima sopstvene poglede na svet i sopstveni sistem vrednosti. Iako je važno znati kakvi su čiji stavovi, i zbog čega su oni bitni, možda je najbitnije da jedna osoba na sebe preuzme odgovornost za donošenje odluke. Ponekad je bolje odlučiti bilo šta nego ne odlučiti uopšte.


4. Lični interesi

Procesi donošenja odluke neretko propadnu pod težinom ličnih interesa. Ovi lični interesi često nisu otvoreno izrečeni, ali mogu da predstavljaju glavnu prepreku. Baš zbog toga što nisu otvoreno izrečeni, teško ih je jasno identifikovati i pristupiti im, ali ovo je ponekad moguće postići istraživanjem interesa sa nekim ko se nalazi u sličnom položaju, izvan samog procesa. Takođe, može biti od koristi ako se ispitaju racionalni i intuitivni aspekti kod svih učesnika, obično uz nekoga izvan grupe kako bi se olakšao proces.


5. Emotivno vezivanje

Ljudi često znaju da budu veoma vezani za status kvo. Odluke neretko uključuju promenu, što za mnoge ljude predstavlja poteškoće. Setite se, međutim, da je i „odluka da se ne odluči“ ipak odluka.

6. Odsustvo emotivnog vezivanja

Ponekad je teško doneti odluku zato što nam jednostavno uopšte nije stalo. U tom slučaju, organizovani proces donošenja odluke je često od pomoći, pri čemu se identifikuju prave prednosti i mane određenih postupaka, kojih se možda nismo setili ranije.

Mnoge od ovih problema možemo prevazići organizovanim procesom donošenja odluke. Ovo će doprineti:

•Svođenju složenih odluka na jednostavnije korake;

•Sagledavanju kako dolazimo do odluka;

•Organizovanju donošenja odluke kako bismo ispoštovali rokove.

Postoji mnogo različitih metoda donošenja odluke, od jednostavnih pravila, do izuzetno složenih procesa. Koju ćemo metodu koristiti zavisi od prirode i složenosti odluke koju treba da donesemo.


IZVOR: Skills You need