Taj osmeh, to nije ona...

FOTO: Privatna arhiva

I tog dana sam šetala sama. Prošla sam pored devojke koja je imala širok osmeh na licu. Pomislićete da je ona bez sumnje bila srećna. Da, to bi bio normalan zaključak. Ali, meni je bilo nešto čudno u njenom osmehu. Ne znam šta. Vraćala sam film iznova i iznova. Zaista je delovala istinski srećno. Ali opet, nešto mi je bilo čudno.

Te večeri nisam mogla da zaspim. Kad god bih zatvorila oči stvarala bi mi se slika te nasmejane devojke. Iznova i iznova... Vrtela sam se po krevetu, ali bezuspešno. Njen osmeh mi je stalno bio pred očima.

Sutradan sam rešila da se ponovo prošetam istim mestom. Šetala sam se po tom kraju satima. Taman kada sam shvatila koliko je besmisleno to što radim, prošla je pored mene. Ponovo je imala širok osmeh na licu. To mi je ponovo izazvalo nemir. Nisam želela da provedem još jednu neprospavanu noć, zbog toga sam zaustavila devojku. Upitala sam je samo: „Da li si srećna?“ Gledala me je zbunjeno nekoliko trenutaka. Potom je rekla da sam jedina koja ju je to pitala.

Bilo ih je četvoro. Živeli su, naizgled, obične živote. Tada su mislili da su to obični životi, ali nekima od njih je postalo jasno da nijedan život nije običan. Radovali su se svakom novom, sunčanom danu.

Bila je nedelja. Svanuo je, naizgled, sasvim običan dan. Tada su mislili da je to običan dan, ali nekima od njih je postalo jasno da nijedan dan nije običan. Radovali su se svakom novom, sunčanom satu. A onda odjednom...

_veb_novinarstvo.gif

Tog dana krenuli su na izlet. Njih četvoro... Proveli su prelep dan u prirodi. Njihov poslednji zajednički dan... Sa izleta se vratila samo ona, jer je jedino ona uspela da se izvuče iz kola pre nego što su se zapalila. Nije želela detaljnije da priča o tome.

Ljudi je pamte po osmehu, ali taj osmeh, to nije ona. Osmeh je samo maska. Osmeh je samo odbrambeni mehanizam. Samo uzaludni pokušaj da se bolje oseća. Uzaludan jer, iako se smeje, ona je tužna. Iako se smeje, kad uđe u svoj prazan stan, ona plače. Plače jer je stan prazan. Plače jer je sama. Plače jer ih je bilo četvoro... Bilo...

I dalje volim da se šetam gradom. Sama. Ali volim i da pravim društvo nekome ko ne želi da bude sam. Volim kada zbog tog društva ljudi imaju iskren osmeh. Neko misli da je to onaj isti osmeh koji su imali i svakog prethodnog dana, ali ja znam da nije. Liči, ali nije isti...

Pročitajte i:

Čarobni napitak za umorne
Priča za neozbiljne devojčice
Zašto je bitno? Čovek sa ulice!

Jelena je... filozof.