Razmena đaka - korak ka boljem obrazovanju

FOTO: Zlatibor.tv

Ipak, nije sve tako crno. Nisu retke ni škole čiji učenici osvajaju svetske medalje iz matematike, fizike ili nekog drugog predmeta. Takođe, naši studenti u inostranstvu se uglavnom bolje snalaze sa matematikom nego njihove kolege, a sve češće se medaljama kite i debateri, govornici, filolozi...

Međutim, mislim da celokupan sistem treba suštinski reformisati. No, u ovom tekstu se neću baviti suštinskim reformama, već organizacionom dopunom.

Organizaciona dopuna bila bi primenljiva i na novi reformisani sistem, ali bi, po mom mišljenju, donela mnoge prednosti i trenutnom sistemu.

Organizaciona dopuna se bazira na razmeni đaka unutar Srbije. Razmena đaka odavno postoji u Nemačkoj i mnogo đaka ide na tri meseca u Ameriku, Francusku, Englesku, Japan, Australiju, Švedsku itd. Naravno, takve razmene bile bi veoma poželjne i kod nas, ali teško da bi trenutno roditelji u Srbiji mogli da finansiraju takav poduhvat.

Razmena učenika unutar Srbije bi mogao da bude prvi korak u realizicaji ovakvih projekata i mogla bi da izgleda ovako:

Primer 1:

Đak iz Beograda će dve nedelje pohađati nastavu u školi u Bajinoj Bašti i živeti u porodici iz Bajine Bašte. Istovremeno, đak iz Bajine Bašte će tokom te dve nedelje živiti u porodici beogradskog đaka i pohađati nastavu u njegovoj školi. Troškove hrane snosila bi domaćinska porodica.

Primer 2:

Đak iz Beograda će dve nedelje posećivati nastavu u školi u Bajinoj Bašti i živeti u porodici iz Bajine Bašte. Đak iz Bajine Bašte će tokom te dve nedelje ostati u matičnoj školi i biti zadužen da đaku gostu pokaže svoj kraj i školu. Troškove hrane snosila bi domaćinska porodica.

Razmena bi počinjala od četvrtog razreda osnove škole i trajala bi dve nedelje. Tokom svakog sledećeg razreda bi razmena trajala duže, pa bi, na primer, tokom osmog razreda mogla da traje mesec dana, a u drugom ili trećem razredu srednje škole čak i tri meseca. Time bi u osnovnoj školi bilo pet razmena od koje bi četri bili obavezne. Tokom srednjeg školovanja bi bilo obavezno odraditi tri od moguće četri razmene. Đaci bi se menjali shodno školi koju pohađaju, te bi gimnazijalci posećivali drugu gimnaziju, a učenici stručnih škola odgovarajuće škole.

Prednosti i mane razmene

Prednosti mogu biti:

- Upoznavanje drugog dela svoje zemlje i kulturnog i istorijskog aspekta tog mesta
- Razvijanje samostalnosti i adaptacije kod dece
- Upoznavanje vršnjaka i sticanje prijatelja van svoga mesta prebivališta
- Oslobađanje od predrasuda i generalizacija.
- Upoznavanje drugih porodica i drugog načina života
- Obogaćavanje ličnosti
- Uspomene za ceo život

Postoje i negativne strane ovakvog programa:

- Problematičnost oko uskadjivanja gradiva među školama. Naravno, ova prepreka je lako premostiva i postoje više ideja kako se ona može rešiti.
- Strah i trema od nepoznate sredine
- Kulturni šok kod dece zbog totalno nove sredine

Kako naći porodicu za razmenu?

Ministarstvo prosvete bi bilo zaduženo da napravi infrastrukturu (internet platforma, konatak centre…) na kojoj bi roditelji sa svojom decom mogli da stupe u kontakt sa drugim porodicama iz cele Srbije, upoznaju se online preko nekog video programa (npr. Skajpa) i steknu utisak da li žele da pošalju svoje dete u tu porodicu i da prihvate drugo dete. Nakon završene razmene, đaci i roditelji će moći da ostave komentar i „ocenu” koja bi mogla da služi kao refernca budućim razmenama.

Do realizacije ideje, pored političke volje, trebaju da se razrade detalji programa. Na primer, od kog razreda i u kom trajanju je razmena, usklađivanje gradiva i ocena, standardizacija perioda razmene, koje propratne aktivnosti da se uključe u program, priprema roditelja, finansijske injekcije za slabostojeće porodice, da li uključiti i razmenu nastavnika. Iako ima dosta detalja koji deluju obimno, svi su rešivi.

U doglednog vremena kada se sistem unutrašnje razmene razradi, uvele bi se i internacionalne razmene koje bi takođe bile obavezne. Internacionalne razmene bi pored Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja trebalo da podrži i organizuje Ministarstva spoljnih poslova.

Verujem da ova tema ima potencijala i da vredi razmisliti o njoj, jer je pokazala dobre rezultate u razvijenim državama. Povezivanje i razumevanje situacije u kojoj se drugi nalazi, a ne udaljavanje i osuđivanje je prvi korak koji trebamo napraviti kako bismo napredovali kako individualno, tako i kao društvo. Ne znam za vas, ali ja sam spreman da napravim korak napred.


Pročitajte i:

GRUZIJA - UMETNOST DALJINA
Zašto (te) volim?
„Leptirica“ - Ko ubija vodeničare?