Foto: ibtimes.co.uk
Na svakom sledećem takmičenju, stadioni su sve umiveniji, našminkaniji. Sportske dvorane sve sve prostranije, komfornije i blještavije. Sve više je novca, glamura, poziranja, a sve manje je u centru pažnje ono što bi trebalo biti - sport. Fudbal, košarka, zimski sportovi, atletska nadmetanja, sve su više komercijalni. Sponzorski ugovori su basnoslovni. Zarada od tv prenosa takođe. Transferi fudbalskih zvijezda mame uzdahe, sedmične i godišnje plate isto tako. Sport je postao već odavno jedan ogroman biznis, ali...
Daleko od svjetala velike pozornice, reflektora, glamura i pod lenjir pokošenih fudbalskih terena. Daleko od luksuznih i komfornih dvorana, daleko od našminkanih teniskih terena. Daleko od svega što predstavlja moderni sport. Tamo ,,negdje" novac ne diktira uspjeh. Tamo se još uvijek takmiči iz ljubavi, zbog tradicije, radi dokazivanja svojoj sredini. Još uvijek postoje mjesta gdje se ostavlja ‚‚srce na terenu", ali ne za novac, nego za čast, za ponos, za status u lokalnoj sredini.
Kada čujete ime južnoameričkog diva kao što je Brazil, prvo pomislite na fudbal, karneval i kafu. Međutim, ovdje nećemo govoriti ni o jednoj od te tri asocijacije. Brazil ima jednu od najvećih starosjedilačkih populacija na svijetu. U ovoj zemlji živi preko 800 hiljada starosjedioca različitih etničkih grupa i plemena. Svake druge godine okupljaju se da bi održali Starosjedilačke igre, njihovu sopstvenu verziju Olimpijskih igara.
Okupljeni se pjesmom i plesom spremaju za takmičenje. Pripadnici različitih plemena iz cijelog Brazila stižu u grad Cuiabu kako bi učestvovali u Starosjedilačkim igrama. Oni se takmiče u tradicionalnim sportovima kao što su gađanje lukom i strijelom, bacanje koplja i rvanje. Plemena na ovo takmičenje dolaze prije svega radi druženja sa pripadnicima drugih plemena i upoznavanja novih ljudi.
Uskoro u Brazil stižu Olimpijske igre (2016), ali mnogi Starosjedilačke igre smatraju živopisnijim i uzbudljivijim. Ovdje nema velikih sponzora i milionskih ugovora za televizijska prava, ali su zato strast i takmičarski duh na najvišem nivou. Na ovim igrama učestvuje preko 1.500 takmičara iz 40 različitih plemena. Za njih je to više od običnog takmičenja. To je njihova tradicija i kultura. Dolaze iz svih krajeva da bi vansjki svijet upoznali sa svojim običajima i kulturom. Prije nego što službeno počne takmičenje, svi učestvuju u ceremonijalnom plesu oko vatre, kojim slave zajedništvo. Izvode se tradicionalne pjesme i energični plesovi, dok učesnici igara nestrpljivo očekuju početak takmičenja.
Foto: ibtimes.co.uk
Selimo se malo sjevernije u Meksiko, gdje srećemo sport Uraukua. To je drevni sport, naroda Purepecha, sa jugozapada Meksika. Oni tvrde da taj sport postoji preko tri hiljade godina. Ovaj sport se takođe pojavljuje u Brazilu na Starosjedilačkim igrama. On za narod Purepecha znači da oni poštuju svoju kulturu i tradiciju. Predstavljanjem svog tradicionalnog sporta na Starosjedilačim igrama, oni vide priliku da sebe predstave i pokažu ko su i šta rade. Ovo je trenutno najpopularniji tradicionalni sport u Meksiku.
Pitate se šta je Uraukua? To je, naizgled, neka tradicionalna verzija hokeja, brz i grub. Igra se drvenim palicama, nalik hokejaškim, međutim te palice prave sami takmičari. Izgledaju poprilično grubo. Prije početka utakmice se izvodi ritual kojim se četiri vejtra i majka zemlja mole da pomognu igračima. Ovaj sport privlači sve - od seoske djece do studenata. Za ovaj sport im ne treba ni teren, ni trava, dovoljna je ulica, a u suštini može se igrati bilo gdje. U tome je ljepota ove igre. Umjesto davanja golova, kao u hokeju, cilj ove igre je prebaciti liniju protivničkog tima iscrtanu kredom na ulici ili bilo gdje. Meksikanci kažu da im je fudbal postao dosadan i previše komercijalan, pa su se vratili ovom drevnom sportu.
Osam hiljada kilometara istočno od Meksika, na sjeverozapadu Evrope je Irska. Jedna od najčarobnijih evropskih zemalja. Tokom skoro cijelog 20. vijeka Irska je bila zemlja nereda, siromaštva, štrajkova, pobuna i praznih sela iz kojih je pobjegao svako ko je mogao. Kasne 1940. i rane 1950, bile su za Irsku godine stagnacije i ekonomski i politički. Sve do devedesetih godina prošlog vijeka, situacija u Irskoj je bila katastrofalna. Od devedestih, Irska je postala nacija visokih tehnologija, telekomunikacije i informatike. Od zemlje u kojoj se zavisilo od roda krompira, Irska je postala dom kompanija kao što su Google i Facebook. Danas je Irska veoma popularno mjesto za život, rad, ali i turističke posjete. Netaknuta priroda, stari gradovi, zamkovi, kulturne znamenitosti, ali i najboje pivo na svijetu, te čuveni viski, magneti su za turiste.
Ipak, ono što je posebno zanimljivo je to da su Irci, kao i mi, temperamentni i borbeni, sa jakim inatom i - vole sport. Mi mislimo da Irci obožavaju fudbal i nismo daleko od istine, ali to je daleko od toga koliko vole irski fudbal tj. GAA fudbal i hurling. Pitate se vjerovatno ‚‚Šta?", ali dobro ste pročitali.
Irci vole evropski fudbal, ali ga kao i amerikanci zovu ‚‚soccer". Fudbalom nazivaju svoj tradicionalni fudbal, jednu vrstu kombinacije američkog fudbala i fudbala. To je timska igra koju igra po 15 igrača na terenu sličnom fudbalskom. Za nijansu je veći i ima ‚‚H" golove. Golovi se, u stvari, sastoje od dva gola. Donji sa mrežom i golmanom gdje pogodak vrijedi tri poena, podsjeća na fudbalski i gornji koji je iznad mreže pa ‚‚do svemira" i pogodak u njega vrijedi jedan poen. Pretpostavljate, na gornjem nema golmana. Dozvoljeno je koristiti ruke. U ovoj igri praktično nema prekršaja. Ok, ima, ali je to mnogo rijeđe nego u nama poznatom fudbalu.
Ovdje je važno biti brži od protivnika i izbjeći prekršaj, važno je postići pogodak. Uglavnom, vrlo dinamična igra i brza, sa mnogo pogodaka. Zvaničan naziv ovog sporta je GAA Fudbal. Ovo ‚‚GAA" označava Galski Atletski Savez pod kojim su ujedinjeni svi irski sportovi. GAA Fudbal se igra pred velikim brojem gledalca iako je to u suštini amaterski sport. Na dan Svetog Patrika igraju se klupska finala.
Foto: kclr96fm.com
Na dan Svetog Patrika u Irskoj se igra i finale u, možda, najpopularnijem sportu u Irskoj, Hurling, koji kao i fudbal ima zvaničan naziv GAA Hurling. Hurling se igra na istom terenu kao i GAA fudbal, samo sa loptom sličnijom onom za baseball koja se zove sliotar (slitar). Igrači se koriste nekom vrstom palice koja je sličnija hokejaškoj, a izrađena je od jasenovog drveta. Palicom se nosi slitar, ispucava, brani, postižu golovi i ‚‚mlati" protivnik. Igra je donekle slična irskom fudbalu, 15 igrača po timu, veliki teren golovi i overi (prekovi).
Sva se finala igraju na istom stadionu, na, za Irce, vrlo posebnom mjestu – Croke Parku. Croke Park je vjerovatno najveći stadion na svijetu za amaterske sportove. Može da primi preko 80 hiljada gledalaca i 31. je najveći stadion na svijetu. Teoretski GAA sportovi su amaterski i igrači igraju za svoj lokalni klub, odnosno, ako zadovolje kriterijume za svoj lokalni okrug. Transfer između klubova gotovo da ne postoji, a i ako postoji izaziva kontroverze, traži odobravanja od raznih tijela GAA organizacije. Ovo se najčešće dešava ako se osoba zbog posla preseli i živi trajno na drugom kraju ostrva, pa nije u stanju trenirati sa svojim lokalnim klubom.
Foto: skyscrapercity.com/
Sve ovo je više od sporta. To je stvar ličnog i nacionalnog ponosa. Simuliranje prekršaja gotovo da ne postoji, jer se ovi sportovi igraju za porodicu koja vas gleda. Niko ne želi osramotiti se pred porodicom foliranjem prekršaja. Suština irskih sportova i većine tradicionalnih sportova je igranje za sebe i svoju porodicu. Ovdje se sportski čestita boljem rivalu, bez priča o sudijama i sličnim stvarima koje možemo vidjeti u modernim, komercijalnim i popularnim sportovima. Takođe je uobičajena stvar da publika čestita svojim igračima direktno, da popričaju sa njima nakon utakmice, prodiskutju i slično. GAA savez, osim organizacije lige vodi ulogu očuvanja irskog jezika i kulture pa su na Croke Parku sve informacije prvo ili samo na irskom jeziku.
Postoji jedan veliki broj sportova koji su daleko od globalne popularnosti, ali na ‚‚lokalu" predstavljaju više od igre, više od sporta. Za lokalno stanovništvo pobjeda u ovim sportovima je za ponos. Za lokalne zajednice, pobjeda u sportovima, kao što su meksička Uraukua ili irski Hurling, nema materijalnu satisfakciju. Ovdje su još uvijek herojstvo i ponos u prvom planu. Ovdje nema milionskih ugovora, komercijale, VIP sjaja i tako dalje. To su, uslovno rečeno, mali sportovi, sa velikim srcem, dušom i ponosom.
Marko je geograf, poeta, prirodnjak, ljubitelj životinja, temperamentan, sanjar, buntovnik, partizanovac
Pročitajte i:
Perućica: Čudna šuma je to
Jezero u srcu
Reli koji je vise od relija 1. dio
