Srpske novinarke: Borci za ženska prava i istinu
pixabay

Milica Tomić (1859-1944) ̶ prva i jedina žena u prvoj polovini dvadesetog veka u Srbiji koja je bila urednica časopisa. Kao mlada devojka, postala je saradnica u poslovima svoga oca Svetozara Miletića. Nakon očevog hapšenja, ona preuzima njegove poslove i tih godina počinje da uređuje list ,,Zastava”. Dok je radila na ovom časopisu, uvidela je da postoji potreba za specijalizovanim ženskim časopisom. Po uzoru na Helen Gordon Lazarev, koja je bila prva direktorka francuskog časopisa ,,Elleˮ, pokreće 1911. godine časopis sličnog sadržaja i u Srbiji. Časopis je nosio naziv ,,Žena”. U njemu su se, između ostalog, objavljivali tekstovi o ženskim pravima i potrebi za emancipacijom.


Marija Maga Magazinović (1882-1968) ̶ prva žena sa diplomom Filozofskog fakulteta u Srbiji i prva novinarka u ,,Politiciˮ. Gotovo čitav njen život obeležen je borbom za prava žena. Godine 1904. uspela je da se izbori za to da žene mogu da studiraju ravnopravno umesto da samo fakultativno slušaju predavanja kao što je do tada bio slučaj. O tome je pisala u svojoj autobiografskoj knjizi ,,Moj životˮ. Osnovala je i Klub studentkinja koje su prevodile tekstove feministkinja i socijalistkinja tog vremena. Pisala je za Politiku i bila prva žena novinar u tadašnjoj redakciji. Uređivala je i rubriku ,,Ženski svetˮ, međutim tamo se nije zadržala. Govorila je kako je bilo očigledno da su kolege bile pomalo revoltirane činjenicom da im se u posao meša žena. Bila je takođe i klasna učiteljica u Višoj ženskoj školi, profesorka filozofije u Prvoj ženskoj gimnaziji, bolničarka u balkanskim ratovima, žena koja je osnovala Školu za ritmiku i plastiku, koreograf, glumica, pedagog.

pixabay
pixabay

Milica Jakovljević Mirjam (1887-1952) ̶ slavu je stekla zahvaljujući velikoj popularnosti njenih ljubavnih romana, ali se njen doprinos ogleda i u njenoj borbi za emancipaciju žena. Novinarstvom je počela da se bavi 1921.godine. Bila je obrazovana žena, govorila je ruski i francuski, a rad na rubrici ,,Ženski svet” u ,,Novostimaˮ svrstava je u pionirke ženskog, specijalizovanog novinarstva. U rubrici je pisala o modi, muzici, muško-ženskim odnosima, pozorištu. Pored ove rubrike, objavljivala je i putopise. U ovoj profesiji ostaje sve do malo nakon Drugog svetskog rata, kada je jedno kraće vreme pisala u beogradskom ,,Glasu”. Smatrala je da se za ženska prava u konzervativnoj sredini kakva je bila Srbija treba boriti postepeno.


Dada Vujasinović (1964-1994) ̶ završila je Filološki fakultet u Beogradu, diplomirajući na odseku za Jugoslovensku književnost i srpsko-hrvatski jezik. Radila je kao novinar u Privrednom pregledu, a ubrzo počinje da objavljuje autorske tekstove u magazinu „Duga“. Dada Vujasinović je ratne događaje pratila od samog početka. Pratila je mitinge u Bosni i Krajini (1990-1991), izveštavala sa ratišta u Slavoniji. Radila je reportaže iz Borova Sela, Dalja, Erduta, sa Papuka i Psunja. Nakon početka rata u Sarajevu, odlučila je da više ne ide na ratišta. Nakon te odluke, od 1992. do 1994., pisala je o političkoj sceni Srbije. Zbog svojih istraživačkih tekstova o sprezi kriminala i politike, dobijala je pretnje, ucene i sudske tužbe. Nakon što je napisala tekst „Kriminalci i policajci u parlamentu“, objavljen u časopisu ,,Dugaˮ krajem 1993. godine, u kojem na ironičan način piše o promociji kriminalca Željka Ražnatovića Arkana u narodnog poslanika, počela je da dobija pretnje od Arkana lično. Uradila je i seriju intervjua sa Milanom Babićem, Vojislavom Šešeljom, Radovanom Karadžićem, generalom Momčilom Perišićem. Dada je postala meta napada onih kojima se nije dopao njen način razmišljanja i pisanja.


Dada je 1994. godine pronađena mrtva u porodičnom stanu. Zvanična verzija Miloševićevog režima je da je izvršila samoubistvo. Tek 2008. godine, balističar Vlada Kostić, uradio je veštačenje i u nalazu zaključio da je ona ubijena. Dvadeset i dve godine nakon njene smrti, i dalje ne znamo ko je počinilac.



pexels
pexels

Brankica Stanković (1975) ̶ autorka je poznate emisije ,,Insajderˮ i dobitnica više prestižnih novinarskih nagrada. Novinarstvom je počela da se bavi 1996. godine na Televiziji Studio B, a od 1997. godine radi u B92. Uređivala je centralnu informativnu emisiju Dnevnik Radija B92 i bila je jedan od urednika nedeljnih emisija ,,Jutopija” i „Apatrijaˮ. Radila je kao dopisnica švedskog radija i nemačkog WDR-a.


Od 2004. autorka je i urednica emisije ,,Insajderˮ, koja je za godinu dana postala najgledanija dokumentarna emisija u Srbiji. U emisiji se bavila kriminalnom i mafijaškom scenom Srbije. Za rad u emisiji „Insajder“ na televiziji B92, dodeljena joj je, 2006. godine, nagrada ,,Jug Grizeljˮ. Krajem 2009. godine je dospela u žižu javnosti zbog pretnji smrću koje su joj uputuli fudbalski navijači. Od decembra 2009. godine, odlukom nadležnih institucija, živi sa dvadesetčetvoročasovnim policijskim obezbeđenjem. Početkom 2010.godine, po drugi put joj je dodeljena nagrada ,,Jug Grizeljˮ, za istraživačko novinarstvo. Objavila je 2013. godine knjigu „Insajder, moja pričaˮ.


Bez obzira na njihov rad i borbu za ravnopravnost i istinu, o ovim ženama se ne govori mnogo. Milica, Mirjam i Maga su, u skladu sa vremenom u kome su živele, činile najviše što su mogle da bi se izborile za prava svih žena. Dada i Brankica su preuzele na sebe teret otkrivanja najprljavijih istina u Srbiji. Sve one postale su uzor i postavile zadatak budućim generacijama žena koje će se baviti ovim poslom.