Simon de Bovoar: Žena kao ,,prva"
youtube

,,Žena se postaje“, rekla je Simon, sugerišući na put i proces. Kako je i sama polemisala o dualitetu kroz kontekst subjekta i objekta, gde je muškarac uvek subjekat, a žena ,,ono drugo“, Simon je veličanstvena, jer je sebe, na svom putu, održala ultimativnim subjektom koji je ženskog pola.


Rođena je 1908. godine kao prvo dete dobrostojeće pariske porodice de Bovoar. Od malena je bilo lako uočiti njen intelektualni kapacitet, kojim se njen otac posebno ponosio. Smatrala je glavnim razlogom svoje intelektualne suštine, jasno prisutni antagonizam između izuzetne individualnosti i paganskog etičkog stanovišta svoga oca, i rigidnog i konvencionalnog vaspitanja svoje majke.


Mozda je sreća u nesreći (koju je sa sobom doneo Prvi svetski rat i materijalno osiromašio brojne, dotada bogate francuske porodice, pa i porodicu de Bovoar) bila upravo ta da je Simon umesto zamašnog miraza, sada nedostupne opcije, a koji je bio uslov ,,dobre udaje“, kao alternativu dobila školovanje, koje tada nije bilo lako dostupno ženama u Francuskoj.

foto: aeneastudio (flickr)
foto: aeneastudio (flickr)

Uprkos finansijskim poteškoćama, Simonina majka insistira na održavanju kulturnih vrednosti i socijalnog statusa, te šalje svoju ćerku u prestižnu samostansku školu. Simon, tada duboko religiozna devojčica, bila je gde je mislila da pripada, učeći da postane časna sestra.

Mogli bismo reći da je sudbina umešala svoje prste u život ove žene, čiji je viši smisao postojanja bio suđen da se dogodi i ostavi neizbrisiv trag u vremenu, upoznavši je sa ljudima pored kojih je doživela prve iskre iskonske slobode bića u svojim ranim tinejdzerskim danima kroz utapanje u bogatom noćnom životu Pariza. Od tog momenta, pa do kraja svog života, Simon de Bovoar će se deklarisati kao ateista.

Koncept ,,lične slobode“ je od presudne važnosti za život i delo Simon. Sa ovakvom spoznajom nastavila je svoje školovanje sve do najviših istanci. Kruna njenog obrazovanja biće studije filozofije na Sorboni, gde je diplomirala 1928. godine, kao deveta žena kojoj je to pošlo za rukom.


Filozofija egzistencijalizma nam kaže da je početna tačka razmišljanja individua i njeno iskustvo. Simon je pisala o onome što je najbolje poznavala, o svom iskustvu u telu jedne žene rođene u muškom svetu. Svoje kapitalno delo ,,Drugi pol“ ( eng. The Second Sex) napisala je 1949. godine, u svojim kasnim tridesetim, samo pet godina nakon što je Francuskinjama omogućeno pravo glasa.

flickr
flickr

Simon ovo svoje delo nije posmatrala kao feministički manifest, već je težila da na objektivan način, kroz činjenice, ukaže na društveno nametnute norme ženama, i gde su i na koji način stege patrijarhata dovele žensko biće.


,,Pri kraju epohe koja je obilovala preteranim polemikama, ova knjiga je samo pokušaj, između ostalih, da se utvrdi pravo stanje“, navela je u svojoj knjizi.

,,Drugi pol“ je, svakako, postao kamen temeljac ogranka feminističke teorije koja svoje korene vuče iz filozofije egzistencijalizma. Odjek ovog dela možemo lako pronaći u heroinama romana Margaret Atvud i mnogih drugih vrsnih spisateljica.

Da bi se ,,Drugi pol“ razumeo, mora se prvo rastumačiti sam naslov. The Second  ili ,,drugi“ u odnosu na nešto što je ,,prvo“, tj. objekat u odnosu na subjekat, osnovna je postavka za dalju analizu i razumevanje, za one koji žele da zarone dublje.


Žena je kroz istoriju uvek posmatrana u odnosu na muškarca kao prvog principa, savršeno ljudsko biće. Žena je uvek bila ono drugo, nedovršeno, nesavršeno. Nastala od Adamove suvišne kosti, Eva nosi kletvu svoje nesavršene, nedovršene, ženske prirode. Na početku svog dela, de Bovoar, očigledno suprotstavljenim citatima jednog uvaženog Pitagore i relativno nepoznatog francuskog filozofa XVII veka, savršeno postavlja ton narativa koji će uslediti.

youtube
youtube

,,Postoji jedan dobar princip koji je stvorio red, svetlost i muškarca; I jedan rđav princip koji je stvorio haos, mrak i ženu“, rekao je Pitagora. ,,Sve što su muškarci napisali o ženama mora biti sumnjivo, jer oni su, i sudije i stranke“, rekao je Pulen de la Bar.


Da li je Simon, citirajući nepoznatog filozofa, sugerisala da se feministički stav u muškom društvu skupo plaća anonimnošću onoga koji ga zastupa? Možda na ovo pitanje nećemo dobiti odgovor, ali ono što možemo zakaljučiti je, da žena, poput de Bovoar, zasigurno ništa ne pravda slučajnošću.


Za kraj, podsetimo se – u svakoj velikoj priči, imamo prisutan arhetip mudrog čoveka koji nam ukazuje na ispravan put i prave vrednosti. U ovoj našoj zajedničkoj priči koju zovemo ,,oslobođenje ženstva“,  Simon nam svojom istinom i hrabrošću osvetljava put do bitke za slobodu i jednakost.