Šeron Tejt: simbol nedosanjanog sna
flickr

Nakon smrti, Šeron Tejt postaje mit, a njeni filmovi dobijaju kultni status.

Debitantkinja koja obećava


Kao mala pobeđivala je na izborima lepote, očaravala je svojim izgledom, ali i stidljivošću koja će kasnije često biti interpretirana kao izvesna rezervisanost i nedostatak samopouzdanja. Mnoge uloge će je mimoići upravo zbog te bojažljivosti i manjka iskustva. Neretko će je kritičari opisivati kao površnu starletu, izuzetno lepu, ali „beznadežno glupu”. Drugi će, pak, govoriti za nju da je „strašno uzbudljiva”, „veliko otkriće”, „izrazito ranjiva”...


Tokom šezdesetih godina, imala je male televizijske uloge, pre no što se pojavila u filmovima („Barabbas”, 1961; „Eye of the Devil”, 1966; „Valley of the Dolls”, 1967; „12+1”, posthumno 1969). Krasila je mnoge naslovnice časopisa, bila je prisutna u svetu mode, ali i na podijumima noćnih klubova.


Kritičari će biti podeljeni u svojim ocenama njenog talenta ili će je, pak, ignorisati, što Šeron nikako nije sprečilo da i dalje juri holivudski san, učeći čak i borilačke veštine od samog Brus Lija kako bi zablistala u „Rušilačkoj ekipi” (The Wrecking Crew, 1968).


„Porodica Menson”


„Sredinom ’60. godina prošlog veka San Francisko je bio obećana zemlja za hipike i druge koji nisu osećali pripadnost mejnstrimu. Mogli smo videti, na samom vrhuncu, hiljade dece–cveća širom zemlje i sveta privučene ovim pokretom. U San Francisku je postojala jedna filozofija koja je bila potpuno revolucionarna… Mnoštvo mladih, kreativnih, istraživanju sklonih ljudi je došlo ovde. Ali, onda ste mogli da primetite i promenu – sve više uznemiravajućih, bolesnih i drogiranih ljudi je počelo da dolazi. Halucinogene droge poput LSD –a zamenjene su stimulativnim drogama, naročito speed - om. To je dovelo do prisile i paranoje, i konačno, nevinost je ustupila mesto nasilju.” (Charles Manson and the Family)

Wikipedia commons/Charles Manson, 1969.
Wikipedia commons/Charles Manson, 1969.


Leta 1967. godine Čarls Menson ima 33 godine, višegodišnje zatvorske kazne, antisocijalnu, ali ujedno i vrlo prilagodljivu ličnost. Obožavalac je rokenrola, svira gitaru, ima dugu kosu i u potpunosti se uklapa u hipi pokret. Oko sebe okuplja veći broj dvadesetgodišnjaka uglavnom devojaka, u takozvanu Mensonovu porodicu. „Porodica” te godine napušta San Francisko i započinje odiseju obalama Kalifornije da bi konačno 1969. godine pronašla svoje mesto u Los Anđelesu na Span ranču (stari vestern-film set u vlasništvu Džordža Spana). 


Ubijanje ega, gubljenje sebe i prihvatanje Mensonovog viđenja sveta bio je krajnji cilj svakodnevnog igranja različitih uloga, kao i konstantnog pirovanja, na ovom starom filmskom setu, koje je lično Menson režirao. Ono što je počelo s pojmom jedinstva i moći ljubavi, što je isprva delovalo kao magična igra u kojoj je svako mogao biti i kauboj, i pirat, i bilo šta što poželi počelo je da poprima mračnije tonove, brisane su granice između ispravnog i pogrešnog, a život i smrt su postali zapravo jedno te isto.


Ogorčen zbog sopstvenog neuspeha da se probije na muzičkoj sceni, uveren da je navukao na „porodicu” gnev „crnih pantera”, ujedno ubeđen da se rasni rat mora odigrati, Menson je avgusta 1969. godine bio vrlo napet i paranoičan. Kako bi ubrzao rat između crnaca i belaca, ali i osvetio se producentu koji nije imao sluha za njegovu muziku, nekoliko članova svoje „porodice” poslaće u kuću u Sijelo Drajvu (Cielo Drive) 10050, Benedikt Kenjon (Benedict Canyon) – u Los Anđelesu.


Kraj holivudskog sna


Roman Polanski i Šeron Tejt venčali su se 1968. godine u Londonu. Ubrzo su se preselili u Los Anđeles i postali deo socijalnog miljea koji je okupljao neke od najuspešnijih mladih ljudi u filmskoj, ali i muzičkoj industriji. Dom Polanski - Tejt je često gostio i potpuno nepoznate ljude, na šta su im prijatelji skretali pažnju, ali Šeron je, u svom maniru, to objašnjavala slobodnim duhom vremena u kom žive. 



Flickr/R. Polanski i Š. Tejt, 1968.
Flickr/R. Polanski i Š. Tejt, 1968.


Te 1969. godine Šeron Tejt je imala 26 godina, bila je u osmom mesecu trudnoće. Osmi avgust je provela sa prijateljima na večeri, s kojima je nastavila druženje u svojoj vili.


U letnjoj noći između 8. i 9. avgusta u domu Polanski – Tejt, svi prisutni, uključujući i osam meseci trudnu Tejt, biće lišeni života na brutalan način od strane pripadnika Mensonove „porodice”. 

„1969. godina bila je ključna i protivrečna godina u ovoj zemlji. Astronauti su hodali mesecom, dok su hipici nadmašivali sveštenike u ljubavi i razumevanju. A onda, opet, dve noći stravičnih ubistava i surovih zločina u Kaliforniji rastrgli su srce poslednjeg leta ljubavi”. (Larry King u intervjuu sa Leslie Van Houten, 1994)


Holivud je bio prestravljen. Njen tragičan kraj postaje simbol prekida i nedosanjanog sna. 


Nekada su postojali veseli, šareni, opijeni, kreativni, verom u ljubav i mir ispunjeni mladi ljudi koji su nastojali da organizuju svoj život suprostavljajući se prihvaćenim društvenim normama, potrošačkom društvu, nasilju i militantnim ideologijama. A onda je nevinost nestala, hipi pokret je iščezao, šezdesete su bile gotove. 


Tejt se još kao treperava svetlost pojavljuje u „Bilo jednom u Holivudu” (2019), da nas podseti kako je nekad bilo i kako bi, u Tarantinovoj alternativnoj istoriji, moglo biti!