Saudijska Arabija: zemlja nevidljivih žena
foto: mustapha ennaimi (flickr)

„Moraćete mnogo više da se potrudite!”. To je bila poruka vrhovne vlasti u Saudijskoj Arabiji na zahtev Ujedinjenih nacija da se ukine diskriminacija žena u ovoj zemlji. Izveštaj koji su UN objavile početkom prošle godine razmatra položaj koji imaju žene ovog kraljevstva, ali i sedam zemalja tog regiona. Predstavnici organizacije su se složili da je položaj žena u SA zaslužio osudu međunarodne zajednice.


Praksa da muškarci budu staratelji se nastavlja. Muški srodnici imaju pravo da donose odluke koje se tiču mnogih aspekata života žena, od toga da li mogu da putuju, do odluka koje se tiču stupanja u brak. Ženama nije dopušteno da odsedaju u hotelima bez pratnje. Takođe, ne postoji zakon koji zabranjuje nasilje nad ženama. Službenici banaka ne otvaraju račune ženskim licima bez prisustva muškarca, teretane i bazeni su zabranjeni za žene, kao i probanje garderobe u kabinama radnji prilikom kupovine. Nije poželjno da same odlaze na groblje, kao ni da čitaju modne časopise koji nisu prošli cenzuru.


Saudijska Arabija usvojila je i propis prema kojem TV voditeljke moraju da budu obučene prema islamskom običaju, odnosno da su u abajama. Arab njuz je preneo da je savetodavno telo naložilo da žene treba da budu skromno obučene i da „ne ističu svoju lepotu“. Predlog je upravo podnela žena, Nura al Odvan koja je ranije kritikovala voditeljke da se „previše šminkaju“.


Ova odluka izazvala je različite reakcije u zemlji, od onih da veće „ima pametnijeg posla od oblačenja žena na televiziji“, do onih koji su otišli u drugu krajnost, smatrajući da ženama potpuno treba zabraniti mogućnost pojavljivanja u programima TV stanica.

Ima li napretka?


Obrazovni sistem ove zemlje prvi je pružio otpor polnoj diskriminaciji. Istraživanja pokazuju da više od polovine studenata na univerzitetima u Saudijskoj Arabiji čine žene, a ova cifra se svake godine dodatno povećava.


U pokušaju da „otvori" zemlju, princ Mohamed bin Salman je 2016. predstavio plan ekonomskih reformi koje bi trebalo da se sprovedu do 2030. godine. Jedan od ciljeva je da žene čine 30 odsto radne snage u državi, a sada je taj procenat 22.


Ipak, pojedine organizacije za zaštitu ljudskih prava u prethodnih godinu dana više puta su kritikovale vlast i optuživale da se obračunava sa ženama koje traže jednaka prava kao muškarci. Ženski aktivizam se smatra posebnim zločinom i u ovoj zemlji strogo kažnjava. Neke od aktivistkinja, uključujući i Ludžain al Hatlul koja se proslavila kao borac za ljudska prava, uskoro će morati na sud.


wikimedia commons
wikimedia commons

Da izlaza uvek ima, pokazuju brojni primeri žena koje su uspele da pobegnu i otrgnu se strogim normama konzervativnog društva. Mnoge od njih beže preko Turske, popularne turističke destinacije za Saudijce, a odatle odu u Gruziju, gde mogu da uđu bez vize. Većina njih odluči da se uputi ka Australiji, jer zahtev za vizu mogu da podnesu onlajn, što je i jedina opcija za nekog ko ne može slobodno da izađe iz kuće i ode do strane ambasade. One koje ne krenu put Australije, najčešće zatraže azil u zemljama poput Kanade i Švajcarske.  


Kraljevskim dekretom ženama starijim od 21 godine dozvoljeno je da podnesu zahtev za pasoš, a od sada mogu i same da se upišu u matične i venčane knjige. Ovaj dokument im ne dozvoljava da prenesu državljanstvo na decu ili im daju pristanak za brak.


Sebastijan Ašer, BBC analitičar za arapska pitanja: „Ovo je do sada najveći korak u promeni sistema u Saudijskoj Arabiji. Saudijske aktivistkinje su prošle mukotrpnu borbu za ukidanje brojnih zabrana, a pre tri godine su vlastima predstavile peticiju kojom su zahtevale promene. Vodeće aktivistkinje u toj kampanji sada su ili u zatvoru, ili u inostranstvu. Privukle su pažnju na međunarodnoj sceni, ali deluje da u Saudijskoj Arabiji princ i njegovi savetnici i dalje ne žele da priznaju da su one pokrenule proces promena. Vlast želi da predstavi kao da je taj proces krenuo sa vrha. Zato je princ za mnoge građane heroj.“


Aktivistkinja za ženska prava Manal al-Sharif, jedna od organizatorki kampanje prava žena na vožnju (foto: Manal al-Shraif/wikipedia)
Aktivistkinja za ženska prava Manal al-Sharif, jedna od organizatorki kampanje prava žena na vožnju (foto: Manal al-Shraif/wikipedia)

Kada su pre nešto više od godinu dana žene u Saudijskoj Arabiji dobile pravo da voze automobil, činilo se kao da je napredak na vidiku. Prvi problem se pojavio već kod polaganja vozačkog ispita jer je pored ostalog, potrebna dozvola staratelja. To može biti otac, muž, bliži rođak ili čak sin. Kada dobiju dozvolu, dok voze moraju biti u pratnji muškarca.


Islamska kraljevina Saudijska Arabija od 2018. godine preuzima vođstvo u Komisiji UN za ženska prava i tu funkciju će obavljati do 2022. godine. Imenovanje Saudijske Arabije u UN komisiju za zaštitu ženskih prava izazvalo je burne reakcije.


Organizacija UN Watch, koja nadzire rad Ujedinjenih nacija, oštro je kritikovala ulazak Saudijske Arabije u ovu komisiju ističući brojna kršenja ženskih prava u toj zemlji. „ Postavljanje Saudijske Arabije u komisiju za zaštitu ženskih prava je kao da postavite piromana za šefa vatrogasne službe u gradu”, poručio je predsednik UN Watch-a Hilel Nojer.


Da životne priče ovih žena mogu imati srećan kraj, dokazuje primer Rahaf Al-Kanun. Rahaf je početkom prošle godine, uz pomoć drugarice koja se prethodno spasila pakla saudijskih vlasti, uspela da pobegne. Njena prvobitna namera bila je da ode u Australiju, ali je na aerodromu u Bangkoku sprečena u tome.


Devojka je blokirala vrata sobe hotela na aerodromu i putem videa, koji je okačila na internet, zahtevala da razgovara sa predstavnicima komeserijata UN za izbeglice, što joj je i omogućeno. Samo par dana kasnije, Rahaf je prebačena u Kanadu gde je dobila azil. Kanadski premijer Džastin Trudo tada je rekao: „Mi smo joj dali azil. Oduševljeni smo što smo to učinili jer je Kanada zemlja koja vodi računa o tome koliko je važno braniti prava ljudi i žena širom sveta. I mogu da potvrdim da smo to uradili u saradnji sa UN“.


Rahaf danas živi u Torontu, studira svetsku književnost i doprinosi radu međunarodnih organizacija koje se bore da svim ženama iz neliberalnih zemalja sutra bude bolje.