Priča o drugima, nama i o tome da li je stvarnost stvarna
pixabay

Reč „avatar“ je ušla u svakodnevni govor i prestalo se sa razmišljanjem o njenom značenju. U izvornom značenju avatar potiče iz hinduizma i označava inkarnaciju božanstva na zemlji. Prema mitologiji, Bog dolazi na zemlju da usliši neku potrebu čovečanstva, i to ukazuje na moć večnog i neograničenog.


Koriščenje koncepta avatara u značenjima virtuelnih tela na internetu, razvilo se sredinom osamdesetih godina prošlog veka kroz kompjuterske igre. Danas, avatar predstavlja otelotvorenje, ili neku vrstu alter ega, korisnika u virtuelnom svetu.


Sada svako od nas može imati svoj sopstveni avatar, i to nam daje mogućnost vlastitog preobražaja i kreiranja identiteta u virtuelnom svetu. Ovu ideju je, možda najbolje, iskoristila firma „Linden Lab“, kreirajući virtuelnu platformu 2003. godine pod nazivom „Second Life“. Ona predstavlja jedan utopijski svet u kome korisnici kreiraju avatar koji, iako postoji samo u granicama mašte, odnosno virtuelnog, zauzima veliki deo stvarnosti korisnika.


S obzirom na to da ova platforma ima milione korisnika i rasprostranjena je po svim kontinentima, iskustva njenih korisnika biće najbolji pokazatelj odnosa između ljudi i avatara i uticaj virtuelnog na stvaran, odnosno realan život.


Ovom virtuelnom svetu mogu pristupiti osobe starije od 16 godina. Korisnici, koji se nazivaju rezidenti, sami kreiraju avatar koji ima mogućnost interakcije sa mestima, objektima i drugim avatarima.


Oni mogu istraživati virtuelni svet, socijalizovati se, učestvovati u individualnim i grupnim aktivnostima, kao i graditi, kreirati, kupovati, trgovati virtuelnim vlasništvom i uslugama. Platforma poseduje svoju valutu koja se naziva „Linden Dollar“ i ona je zamenljiva za prave novčane valute.

Torley (Flickr)
Torley (Flickr)

Avatar može biti u formi koju korisnik izabere - čovek, životinja, biljka, mineral ili kombinacija nekog od ovih - na primer, vampir. Korisnik može izabrati i da izgleda onako kako izgleda u pravom životu.


Izgled, kao i sve ostalo u Second Life-u, se može kreirati od strane korisnika u potpunosti ili se može izabrati neki od ponuđenih, već kreiranih. Avatari mogu hodati, trčati, voziti automobile, leteti ili se teleportovati.

Komunikacija se odvija putem

  • lokalnog chat-a, koji je vidljiv svakom avataru koji se nalazi u neposrednoj blizini,
  • instant poruka (IM) koje se koriste za privatne konverzacije, bilo između dva avatara ili posebno napravljene grupe, a čak i između objekta i avatara, kao i 
  • razgovora, koji isto može biti javan, privatan ili grupni.  


Rezidenti su u mogućnosti da kreiraju virtuelne predmete i druge sadržaje. Second Life je specifičan po tome što korisnici zadržavaju prava nad kreiranim sadržajima, što znači da mogu koristiti platformu za plasiranje i prodaju svojih sadržaja u onlajn prodavnici.


Identitet rezidenta se može povezati sa ličnim identitetom korisnika, a može se kreirati i novi karakter. To je zasnovano na odluci korisnika i na tome kako doživjava sebe.


Jedan od glavnih ciljeva igre je socijalizacija, pa je stupanje u bliski odnos ili vezu sa drugim avatarom česta pojava u Second Life-u, kao i stupanje u brak.


 „Alamov i Barbarin avatar, Šon 1235 Blinker i Braj Dženik, venčali su se onlajn u junu. Venčanje je započelo kao iznenađenje za nju. U stvarnom životu oboje žive u Engleskoj - Alam u Londonu, a Barbara u Kornvolu koji je pet sati udaljen.


Njih dvoje su se tek nedavno upoznali i zaljubili. Pre prvog upoznavanja komunicirali su preko telefona i veb-kamere. Zajedno su kreirali ostrvo samo za nih dvoje u Second Life-u“, objavljeno je na portalu CNN-a.

PrintScreen (Youtube)
PrintScreen (Youtube)

Mnoge žene se u virtuelnom svetu oslobađaju predrasuda koje vladaju ovim svetom. Izgradnjom sopstvenog avatara dobijaju slobodu i mogu biti i probati sve što u svom životu nisu ostvarile.


Neke koriste ovo kao beg od stvarnosti, obaveza i svakodnevice. Takav je i slučaj pedeset petogodišnje žene, čiji je avatar dvadeset petogodišnja vampirica, koja kaže: „Mogu se osloboditi uloge majke, mogu psovati ili se loše ponašati u Second Life-u, na način na koji ne mogu u pravom životu”, prenosi portal The Verge.


Sa druge strane, mnoge žene se trude da ispune očekivanja koja im društvo nameće u vezi sa fizičkim izgledom. One koriste virtuelni svet, kako bi ispunile ono što nisu u mogućnosti u stvarnosti. Shodno ovome, većina ženskih avatara ima naglašene seksualne atribute, pre svega bujne grudi, vitak struk i velike zadnjice.


U jednoj studiji o ženskim avatarima i rodnim ulogama, koja je objavljena na Jezbelu, došlo se do paradoksalnog zaključka, a to je da se očekivalo da virtuelni svet, koji pruža nebrojene mogućnosti, treba da deluje oslobađajuće po individue, i da vodi ka ukidanju rodnih uloga i borbi protiv nametanja standarda. Međutim, došlo je do još veće seksualizacije među samim ženama, takmičenja u lepoti, pa čak i diskriminacije zbog izgleda.


Norma među ženskim avatarima je „mlada, lepa žena koja je uvek spremna za seks”. Tako da je ovakvim avatarima lakše da se uklope u zajednicu i započnu interakciju sa drugim, kako ženskim, tako i muškim avatarima.

Charisma Jonesford (Wikimedia Commons)
Charisma Jonesford (Wikimedia Commons)

Zanimljiva je činjenica da iza mnogih ženskih avatara stoje zapravo muškarci. Prema podacima koje poseduje „Linden Lab”, a koje prenosi portal The Verge, šest od deset ženskih avatara u Second Life-u su napravili muškarci. Na jednom forumu se među korisnicima pokrenula ova tema.


Rezidenti su uglavnom navodili razloge poput toga da je kao žena lakše ući u žensko društvo i voditi prisnije razgovore sa njima, jer sa ženama mogu biti otvoreniji, pokazati osećanja i očekuju iskreniju reakciju od njih, nego od muškaraca koji se uglavnom ne vode emocijama.


Neki od njih žele da eksperimentišu i da uđu u drugu ulogu. Neki, pak, vide ženski svet kao ispunjeniji i žele da probaju aktivnosti poput šopinga, koji u stvarnom životu mrze.


Mnogi muškarci imaju razloge koji su vezani za seks. I na kraju, mnogi u stvarnom životu imaju problem sa rodnim identitetom, poput trans osoba, pa se na tom polju ostvaruju u virtuelnom.


Odnosi između ljudi u ovom virtuelnom svetu imaju drugačiju dimenziju od one, na primer, na socijalnim mrežama, zato što avatari daju osećaj neposredne bliskosti sa drugim. Ljudi koji su u stvarnom životu socijalno izolovani, dobijaju priliku da se povežu sa nekim onlajn.


U virtuelnoj komukaciji sve se mnogo brže odvija, nego u stvarnoj. Sve je instant i ljudi odmah reaguju, deluju bez mnogo razmišljanja, jer ne postoji fizička opasnost od drugog, pa se tako brže povezuju i upuštaju u situacije koje u stvarnom životu ne bi probali ili za koje nemaju hrabrosti.


Osim emocija, seks zauzima veliki deo u ovom virtuelnom svetu. „Ako date korisnicima da rade šta god oni žele, oni će raditi mnoge stvari koje imaju veze sa seksom”, jedna je od izjava blogera o Second Life-u za Vice. U Second Life-u se mogu naći razni oblici perverzija i fetiša, postoji BDSM zajednica, a igranje uloga je jedna od popularnijih zanimacija.

Hyacinthe Luynes (Wikimedia Commons)
Hyacinthe Luynes (Wikimedia Commons)

Gorean uloge su najpopularnije u Second Life-u. One se zasnivaju na muškoj dominaciji i ženskom potčinjavanju. Mnoge žene uživaju ulogu robinje, a razlozi su različiti. 


„Ja sam submisivna po prirodi. Dolazim iz porodice u kojoj su se pravila strogo poštovala i kako će se odnositi prema tebi, zavisilo je od toga kako si ispoštovao pravila”, jedna je od izjava žene koja je u ulozi robinje, prenosi Jezebel


Ove žene pronalaze utočište u dominantnim i jakim muškarcima uz koje se osećaju sigurno. Pošto u stvarnom životu ne mogu uvek naći ono što traže, ostvaruju želje virtuelno.


U medijima se vode diskusije o promovisanju pornografije i pokreću moralna pitanja o ovom virtuelnom svetu, koji se često smatra kontroverznim i na meti je kritike javnosti.


Kreiranje drugog sveta u kome smo svi savršeni i u kome ne bi trebalo da postoje rasne, rodne i druge granice se činilo kao dobra ideja, ali se ispostavilo da je, nažalost, utopijska. Opterećeni predrasudama koje vladaju stvarnim životom, ljudi, ma koliko pokušavali, ne mogu ih se osloboditi u virtuelom.


Neke žene pod pritiskom stvarnosti vide oslobođenje u virtuelnom svetu, dok ga druge i dalje koriste kako bi uživale ulogu potlačene. Sa druge strane, kao što smo pomenuli, mnogi muškarci biraju ženski avatar.


Ono što je najbitnije je da iza avatara i dalje stoje ljudi koji njima upravljaju i da je razlog opstanka ovog virtuelnog sveta, već 15 godina, činjenica da je ljudima neophodno iskustvo koje samo na ovaj način mogu proživeti.